Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2538/21 (S. N.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Invalidnina
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2538/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine, u predmetu broj AP-2538/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Salih Nuspahić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Salih Nuspahić protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 70 0 U 008049 20 U od 6. svibnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Salih Nuspahić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Prozora - Rame, kojega zastupa Zajednički odvjetnički ured „Sesar-Ćurić“ iz Mostara, podnio je 14. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 U 008049 20 U od 6. svibnja 2021. godine.
2. Rješenjem Službe za društvene djelatnosti i pitanja branitelja Općine Prozor – Rama (u daljnjemu tekstu: Služba) od 19. travnja 2007. godine apelantu je priznato svojstvo ratnoga vojnoga invalida V skupine sa 70% vojnoga invaliditeta i pravo na ortopedski dodatak III stupnja.
3. Rješenjem tuženika (Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskoga rata) od 20. prosinca 2019. godine ukinuto je konačno rješenje Službe od 19. travnja 2007. godine i upravna stvar riješena tako da se apelantu priznaje svojstvo ratnoga vojnoga invalida X skupine sa 20% vojnoga invaliditeta, na temelju ranjavanja zadobivenoga za vrijeme službe u Armiji R BiH, te pravo na osobnu invalidninu u određenome mjesečnome iznosu, kao i ostala prava propisana Zakonom, s tim da mu priznata prava pripadaju od 20. prosinca 2019. godine i traju dok postoje Zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.
4. Presudom Vrhovnoga suda od 6. svibnja 2021. godine tužba apelanta protiv rješenja tuženika od 20. prosinca 2019. godine je odbijena.
5. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je tuženik, rješavajući po službenoj dužnosti u postupku kontrole zakonitosti korištenja prava na osobnu invalidninu, dostavio spis predmeta nadležnome liječničkome povjerenstvu, koje je na temelju pregleda apelanta i priložene liječničke dokumentacije donijelo nalaz i mišljenje od 25. travnja 2019. godine. Nadalje, naveo je da je liječničko povjerenstvo utvrdio invaliditet u procentu od 20%, nakon čega je postupajući po prigovoru apelanta nadležno liječničko povjerenstvo donijelo novi nalaz i mišljenje od 10. lipnja 2019. godine, u kojemu je konstatirana suglasnost sa ranijim nalazom i mišljenjem. Vrhovni je sud istakao da su navedeni nalazi liječničkih povjerenstava, kao stručnih organa vještačenja u ovoj oblasti, suglasni da ukupni invaliditet apelanta je sukladan Pravilniku o utvrđivanju procenta vojnoga invaliditeta sa listom procenata vojnoga invaliditeta, te da isti iznosi 20% na temelju ranjavanja. Nadalje, naveo je da su isti jasni, potpuni i sa detaljnim obrazloženjem razloga za izmjenu ranijih nalaza i mišljenja, a kako je to propisano čl. 8. i 13.a Pravilnika o radu liječničkih povjerenstava u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branitelja i članova njihovih obitelji (u daljnjemu tekstu: Pravilnik). Osim toga, naveo je da je ocjena invaliditeta, suprotno prigovorima tužbe, pravilno dana na temelju liječničke dokumentacije na temelju koje je i ranije cijenjen, kako je to propisano čl. 7. st. 4. Zakona o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite, kao i čl. 13.a. st. 2. Pravilnika, pri čemu je povjerenstvo (nakon ocjene da su za davanje potpunoga nalaza po postojećoj dokumentaciji potrebni dodatni specijalistički nalazi) cijenilo i pribavljeni specijalistički nalaz EMNG od 15. travnja 2019. godine. Također, Vrhovni je sud naveo da, nasuprot navodima apelanta kako mu nije omogućeno da sudjeluje u postupku, apelant je sva prava iskoristio, ulaganjem prigovora na prvobitni nalaz i mišljenje, te podnošenjem tužbe protiv osporenoga rješenja, donesenoga na temelju konačnoga nalaza i mišljenja. Osim toga, naveo je da je apelant neposredno pregledan od strane povjerenstva, te je i tom prilikom mogao da istakne sve ono što je smatrao bitnim za ocjenu njegovoga invaliditeta.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, između ostaloga, navodi kako je obnova postupka izvršena nezakonito, da nije jasno na temelju čega je smanjen invaliditet apelanta sa 70% na 20%, da je nadležno povjerenstvo bilo dužno uputiti apelanta da pribavi nove i dodatne specijalističke nalaze iz kojih bi bilo vidljivo njegovo stvarno zdravstveno stanje.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud jasno istakao da je ocjena vojnoga invaliditeta apelanta dana na temelju kako postojeće liječničke dokumentacije, tako i neposrednim pregledom apelanta, pri čemu je, nasuprot navodima apelanta, cijenjen i dodatni specijalistički nalaz, pa stoga Ustavni sud u okolnostima konkretnoga slučaja ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić