Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2546/21 (V. R.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Penzija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2546/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine, u predmetu broj AP-2546/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Vid Rajić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Vid Rajić protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci broj 11 0 U 028071 20 Uz od 18. svibnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Vid Rajić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Laktaša, podnio je 15. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 028071 20 Uz od 18. svibnja 2021. godine. Apelant je podneskom od 27. srpnja 2021. godine dopunio apelaciju.

2. Osporenim rješenjem Okružnoga suda od 27. srpnja 2021. godine odbijen je kao neutemeljen zahtjev apelanta za zaštitu sloboda i prava zajamčenih Ustavom Republike Srpske.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je postupak zaštite sloboda i prava zajamčenih Ustavom RS uređen odredbama od čl. 53. do čl. 64. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjemu tekstu: ZUS). Nadalje, istakao je da je čl. 53. ZUS propisano da fizička osoba čija su prava ili temeljne slobode zajamčene Ustavom RS povrijeđena konačnim pojedinačnim aktom organa ima pravo da zahtijeva zaštitu tih prava i sloboda kod suda. Također, naveo je da je čl. 55. istoga Zakona propisano da se zaštita osigurava i u slučaju ako su prava ili slobode povrijeđene radnjom službene osobe, a kojom se protivno Ustavu RS nepotrebno sprječava ili ograničava određenome pojedincu vršenje takvoga prava ili slobode. U konkretnome slučaju, Okružni je sud naveo da je apelant podnio zahtjev zbog nezakonitoga postupanja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS (u daljnjemu tekstu: Fond PIO), zbog neprovođenja pravomoćne presude Okružnoga suda od 11. svibnja 2006. godine (ispravljena rješenjem od 20. svibnja 2007. godine). Okružni je sud naveo da je uvidom u predmetni upravni spis utvrđeno da je taj sud u postupku ostvarivanja prava iz mirovinskoga i invalidskoga osiguranja na temelju invalidnosti presudom od 11. svibnja 2006. godine poništio rješenje Fonda PIO od 6. lipnja 2005. godine. Nadalje, istakao je da je u izvršenju navedene presude Fond PIO donio rješenje od 14. lipnja 2006. godine, protiv kojega je apelant pokrenuo upravni spor, koji je okončan presudom ovoga suda od 24. svibnja 2007. godine, a kojom je tužba apelanta odbijena kao neutemeljena. Osim toga, Okružni je sud naveo da je protiv presude toga suda od 24. svibnja 2007. godine apelant podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje, koji je odbijen presudom Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) od 16. travnja 2007. godine. Imajući u vidu navedeno, Okružni je sud istakao da slijedi da je navedena presuda ovoga suda od 11. svibnja 2006. godine izvršena od strane Fonda PIO, zbog čega nije utemeljena tvrdnja apelanta da su mu postupanjem organa povrijeđena njegova ustavna prava.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant u predmetnoj apelaciji, u biti, navodi kako je zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom RS podnio jer nije izvršena presuda Okružnoga suda od 11. svibnja 2006. godine.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud jasno istakao da je uvidom u predmetni spis utvrđeno da je Fond PIO izvršio presudu Okružnoga suda od 11. svibnja 2006. godine (na način da je donio novu odluku, koja odluka je potom ponovno bila predmetom ispitivanja Okružnoga suda i Vrhovnoga suda u upravnome sporu), u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2546/21 (V. R.) | Sudska praksa | Aktio