Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2724/21 (H. D. i A. D.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2724/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine, u predmetu broj AP-2724/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Hamza Delić i Adil Delić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Hamza Delić i Adil Delić protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 K 170672 21 Kž od 12. svibnja 2021. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.

OBRAZLOŽENJE

AP-2724/21

1. Hamza Delić (u daljnjemu tekstu: prvoapelant) iz Zenice, kojega zastupa Azijada Mujkić, odvjetnica iz Zenice, podnio je 29. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 170672 21 Kž od 12. svibnja 2021. godine. AP-2725/21

2. Adil Delić (u daljnjem tekstu: drugoapelant) iz Zenice, zastupan po istoj odvjetnici, podnio je 29. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Presude Kantonalnoga suda broj 43 0 K 170672 21 Kž od 12. svibnja 2021. godine.

Činjenično stanje

3. Presudom Općinskoga suda u Zenici od 2. studenoga 2020. godine optuženi (apelanti i C. C.) su oglašeni krivim da su 16., 20. i 24. studenoga 2018. godine na području Grada Zenice, zajedno i po prethodnome dogovoru u namjeri pribavljana protupravne imovinske koristi, u šumi državnoga vlasništva, bez prethodnoga odobrenja i obilježavanja stabala za sječu posjekli i prisvojili stabla bukve, bliže označeno u izreci prvostupanjske odluke, čime su počinili produženo kazneno djelo Šumska krađa iz čl. 316. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 31. i 55. Kaznenoga zakona FBiH (u daljnjemu tekstu: KZ), pa je prvoapelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a drugoapelant na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i 6 mjeseci.

4. Presudom Kantonalnoga suda od 12. svibnja 2021. godine odbijeni su prizivi apelanata kao neutemeljeni i potvrđena je prvostupanjska presuda.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud naveo svu dokaznu građu, tj. subjektivne i materijalne dokaze, iz koje dokazne građe i po ocjeni toga suda proistječe nesumnjiv zaključak da su optuženi (tj. apelanti i C. C.) počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret. Kantonalni je sud istakao da je lugar – svjedok A. S. u svojemu iskazu posvjedočio da je sve optužene, koje poznaje i od ranije, zatekao na izvršenju kaznenih djela kada su izvršili bespravnu sječu (16. i 20. studenoga 2018. godine), da su drvenu masu sjekli i tovarili na vozilo, da je na licu mjesta utvrdio koliko je stabala posječeno i o istome sačinio zapisnike o bespravnim sječama. Nadalje, naveo je da što se tiče kaznenoga djela od 24. studenoga 2018. godine, da je lugar A. S. drvo iz bespravne sječe našao pred kućim drugoapelanta, koji su odgovarali panjevima koje je pronašao u šumi, iscijepane u čokove i složene u improviziranu šupu. Osim toga, naveo je da se vjerodostojnost iskaza ovoga svjedoka potvrđuje i materijalnim dokazima i to zapisnicima o bespravnim sječama sa procjenom pričinjene štete od 17., 21. i 25. studenoga 2018. godine. Kantonalni je sud istakao da je vjerodostojnost iskaza ovoga svjedoka potvrđen i iskazom svjedoka A. N. Glede odluka o kaznenopravnoj sankciji, Kantonalni je sud istakao da su iste adekvatne shodno utvrđenim otežavajućim i olakšavajućim okolnostima, adekvatne stupnju društvene opasnosti učinjenoga kaznenoga djela i kaznene odgovornosti optuženih. Naime, Kantonalni je sud istakao da je za predmetne kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do pet godina, te da je nespornim utvrđeno da su optuženi prisvojili veliku količinu drvne mase iz šume državnoga vlasništva, ukupno 46,8 m3, što ukazuje na povišen stupanj društvene opasnosti samoga djela i povišen stupanj kaznene odgovornosti optuženih. Osim toga, istakao je da je drugoapelant povratnik u vršenju kaznenih djela, koji je do sada pet puta pravomoćno osuđivan za razna kaznena djela, od toga tri puta za šumsku krađu, te da je za svih pet kaznenih djela uvjetno osuđivan. Nadalje, istakao je da je očigledno da ranije uvjetne osude nisu utjecale da se suzdrži od daljnjega vršenja kaznenih djela, te da nisu nađene olakšavajuće okolnosti na strani ovoga apelanta. Kantonalni je sud istakao da prvoapelant nije evidentiran u kaznenoj evidenciji, što je uzeto kao olakšavajuća okolnost. Apelacioni navodi

6. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti, u biti, osporavaju vjerodostojnost iskaza svjedoka A. S., navodeći da je isti paušalan i površan. Također, apelanti osporavaju odluku glede kaznenopravne sankcije, pa istječu da nisu cijenjene olakšavajuće okolnosti, tj. da se nalaze u bračnoj zajednici i da su očevi malodobne djece. Osim toga, navode da je okolnost o većoj količini drvne mase zakonsko obilježje kaznenoga djela i da ne može predstavljati otežavajuću okolnost.

Spajanje predmeta

7. Obzirom na to da se navedene apelacije utemeljuju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluku pod brojem AP-2724/21.

8. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelanti moraju navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelanti navode, tj. ako apelanti nemaju „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno istakao da je prvostupanjski sud cijenio subjektivne i materijalne dokaze, iz kojih proistječe da su apelanti učinili kazneno djelo koje im je stavljeno na tereta, a glede iskaza svjedoka A. S. da je vjerodostojnost iskaza toga svjedoka potvrđena i materijalnim dokazima, tj. zapisnicima o bespravnim sječama sa procjenom pričinjene štete, ali i iskazom svjedoka A. N. Osim toga, Kantonalni je sud naveo koje otežavajuće odnosno olakšavajuće okolnosti je prvostupanjski sud našao i cijenio na strani apelanata, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2724/21 (H. D. i A. D.) | Sudska praksa | Aktio