Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3135/21 (Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Maršala Tita broj 151, Tuzla i Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Franje Markovića broj 16, Tuzla)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3135/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3135/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Maršala Tita broj 151, Tuzla i Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Franje Markovića broj 16, Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Maršala Tita broj 151, Tuzla protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 333775 18 Pž od 16. juna 2021. godine;

Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Franje Markovića broj 16, Tuzla protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Mals 332683 18 Pž od 23. juna 2021. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3135/21

1. Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Maršala Tita broj 151, Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Selma Suljanović advokat iz Tuzle, podnio je 2. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mals 333775 18 Pž od 16. juna 2021. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Mals 333775 18 Kom od 11. juna 2018. godine konstatovano je da se odbacuje tužba apelanta podnesena protiv tuženog („Vodoins-održavanje“ d.o.o. Tuzla), radi duga.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 11. juna 2018. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 Mals 333775 18 Pž od 16. juna 2021. godine odbio predmetnu žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je u konkretnoj pravnoj stvari u tužbi podnesenoj prvostepenom sudu 20. aprila 2018. godine kao tužilac označen apelant, zastupan po predstavniku V.J., a ovaj po punomoćniku M.T., advokatu iz Tuzle. Dalje, da skup etažnih vlasnika nema svojstvo pravnog lica u smislu relevantnih odredbi Zakona o korišćenju, upravljanju i održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon), niti mu se to svojstvo, suprotno navodima žalbe, u konkretnom postupku moglo priznati. Ovo stoga što o upravljanju zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade odlučuju etažni vlasnici, koji etažni vlasnici su i zaključili ugovor o upravljanju i održavanju zgradom sa označenim tuženim, a ne skup etažnih vlasnika. Kantonalni sud je zaključio da je zbog toga, suprotno žalbenim navodima apelanta, pravilno prvostepeni sud postupio kada je pozivom na odredbe člana 295. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi sa odredbama člana 336. stav (3) ZPP tužbu odbacio. Naime, apelant u ostavljenom roku od osam dana (shodno rješenju prvostepenog suda od 25. aprila 2018. godine kojim mu je tužba vraćena na ispravku i dopunu) nije otklonio nedostatke u tužbi i nije označio kao tužioca stranku koja može biti stranka u postupku (nego je pismenim podneskom od 27. aprila 2018. godine ponovo kao tužioca označio apelanta).

2. AP-3161/21

5. Skup etažnih vlasnika ulaza zgrade na adresi Franje Markovića broj 16, Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Selma Suljanović advokat iz Tuzle, podnio je 3. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 32 0 Mals 332683 18 Pž od 23. juna 2021. godine.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 Mals 332683 18 Mals od 29. maja 2018. godine konstatovano je da se odbacuje tužba apelanta podnesena protiv tuženog, radi duga.

7. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 29. maja 2018. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 Mals 332683 18 Pž od 23. juna 2021. godine odbio predmetnu žalbu apelanta kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

8. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je apelant 9. aprila 2018. godine podnio tužbu protiv tuženog radi isplate duga, te da je prvostepeni sud rješenjem od 10. aprila 2018. godine vratio punomoćniku apelanta tužbu radi ispravke i dopune, nalažući mu da, u skladu s odredbama Zakona, kao tužioca označi osobu koja može biti stranka u postupku, uz upozorenje o posljedicama nepostupanja po rješenju. Dalje, da je apelant 13. aprila 2018. godine dostavio podnesak u kojem je ponovo kao tužioca označio apelanta navodeći da, prema odredbama naprijed navedenog zakona, tako označeni tužilac može biti stranka u postupku. Konačno, da je prvostepeni sud, s obzirom da apelant nije postupio po nalogu suda, te nalazeći da nisu ispunjeni uslovi da se apelantu prizna svojstvo stranke u postupku, odlučio kao u izreci pobijanog rješenja, shodno odredbama člana 336. stav (3) ZPP. Kantonalni sud je zaključio da je pravilno prvostepeni sud (s obzirom na činjenicu da apelant podneskom od 13. aprila 2018. godine nije postupio po nalogu tog suda) odlučio da se tužba u konkretnoj pravnoj stvari odbaci. Spajanje predmeta

9. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3135/21.

Apelacioni navodi

10. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističu da im je u konkretnom slučaju sud trebao priznati status stranke, jer „skup etažnih vlasnika može da bude skup samo fizičkih ili samo pravnih lica, ili skup i pravnih i fizičkih lica“, pa im je na taj način onemogućen pristup sudu. Naime, iz osporenih odluka proizlazi da bi u konkretnom slučaju svaki etažni vlasnik ponaosob trebao da podnese tužbu protiv tuženog, što nije ispravno, jer je tuženi neovlašćeno uzeo novac koji je vlasništvo apelanata, sa zajedničkog računa svih etažnih vlasnika, a ne ličnog računa samo jednog etažnog vlasnika. Relevantne odredbe

11. ZPP („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Član 295.

(1) Kad sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, pozvaće tužioca da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će preduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti sa licem koje može biti stranka u postupku.

(2) Isto tako, kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebna ovlaštenja kad su ona potrebna, zatražiće da nadležni organ starateljstva postavi staraoca parnično nesposobnom licu, odnosno pozvaće zakonskog zastupnika da pribavi posebna ovlaštenja ili će preduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna stranka bila pravilno zastupana.

(3) Sud će odrediti stranci rok za uklanjanje nedostataka iz st. 1. i 2. ovog člana. Dok se ne uklone ti nedostaci, mogu se u postupku preduzimati samo one radnje zbog čijeg bi odlaganja mogle da nastanu štetne posljedice za stranku.

(4) Ako se nedostaci iz st. 1. i 2. ovog člana ne mogu ukloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje sprovedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju dalje vođenje parnice.

(5) Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za uklanjanje nedostataka nije dozvoljena žalba.

Član 336.

[…] (3) Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbaciće se.

[…]

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

14. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 336. stav (3) ZPP („Službene novine Federacije BiH“, broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u vezi sa članom 295. ZPP, postupe po nalogu suda i u ostavljenom roku dostave sudu uređenu tužbu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3135/21 (Skup etažnih vlasnika ulaza… | Sudska praksa | Aktio