Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3156/21 („AUTO AKI“ d.o.o. Travnik)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3156/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3156/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „AUTO AKI“ d.o.o. Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „AUTO AKI“ d.o.o. Travnik protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 033673 21 Uvp od 5. jula 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. „AUTO AKI“ d.o.o. Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanel Nezirić advokat iz Sarajeva, podnio je 3. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 033673 21 Uvp od 5. jula 2021. godine.
2. Zaključkom Ureda za razmatranje žalbi BiH, filijala Mostar broj JN2-03-07-1-1884-8/19 od 5. septembra 2019. godine, u postupku javne nabavke rezervnih dijelova za motorna vozila, odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba izjavljena protiv Odluke o dodjeli ugovora ugovornog organa ŠPD „Unsko-sanske šume“ d.o.o. Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: ugovorni organ) broj 021-1476-6/19 od 11. juna 2019. godine.
3. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 033673 19 U od 8. aprila 2021. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja tuženog (Ureda za razmatranje žalbi BiH) od 5. septembra 2019. godine.
4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za preispitivanje sudske odluke, presude Suda BiH od 8. aprila 2021. godine, Sud BiH je Presudom broj S1 3 U 033673 21 Uvp od 5. jula 2021. godine odbio predmetni zahtjev apelanta kao neosnovan. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je ugovorni organ, u postupku javne nabavke rezervnih dijelova za motorna vozila, donio odluku o dodjeli ugovora od 11. juna 2019. godine kojom je kao najpovoljnijeg ponuđača izabrao „Total Trade“ d.o.o. Doboj. Takođe, da je apelant 19. jula 2019. godine ugovornom organu dostavio podnesak iz čijeg sadržaja proizlazi da osporava pravilnost ponude izabranog ponuđača. U vezi s tim, Sud BiH je naveo da je pravilno postupio tuženi kada je predmetni podnesak apelanta tretirao kao žalbu izjavljenu protiv odluke ugovornog organa od 11. juna 2019. godine (koju odluku je apelant zaprimio 13. juna 2019.godine), te konačno i kada je istu zaključkom odbacio kao neblagovremenu. Naprijed navedeno jer je predmetna žalba apelanta izjavljena nakon proteka roka od 10 dana za izjavljivanje žalbe, koji rok je propisan odredbama člana 101. stav (1) tačka d) Zakona o javnim nabavkama. Sud BiH je takođe ukazao da je pravilno vijeće za upravne sporove tog suda ocijenilo paušalnim i neosnovanim prigovore apelanta da u konkretnom slučaju žalbu nije izjavio protiv odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača, već da je u svojoj žalbi zatražio da se poništi cjelokupni postupak javne nabavke i poništi ugovor o javnoj nabavci. Naime, ako je apelant smatrao da ponuda izabranog ponuđača sadrži takve nedostatke zbog kojih je istu trebalo poništiti (kao i cjelokupni predmetni postupak javne nabavke) on je svakako po prijemu odluke kojom je ta ponuda izabrana kao najpovoljnija u zakonskom roku od 10 dana imao mogućnost da izjavi žalbu protiv takve odluke, jer je postupak po žalbi propisan imperativnim, naprijed navedenim, zakonskim odredbama. Kako je u konkretnom slučaju apelant očigledno propustio da izjavi žalbu u navedenom roku, te je istu izjavio po proteku roka od 10 dana, pravilno je žalba apelanta od strane tuženog ocijenjena kao neblagovremena (jer iz sadržaja same žalbe jasno i nedvosmisleno proizlazi da apelant osporava ponudu izabranog ponuđača). Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, u skladu sa odredbama člana 101. stav (1) tačka d) Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik BiH“ broj 39/14) u zakonskom roku podnesu žalbu protiv odluke (o dodjeli ugovora) ugovornog organa od 11. juna 2019. godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu o kojoj se nije moglo meritorno odlučivati. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić