Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4046/20 (E. H.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Mjera obezbjeđenja
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4046/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-4046/20, rješavajući apelaciju Envera Hadžiahmetovića, na osnovu člana 18. stava (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Enver Hadžiahmetović zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 855327 20 P, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Enver Hadžiahmetović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Nedžad Beća, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 P 855327 20 P.

Činjenično stanje

2. Apelant je (kao član uprave-direktor KJKP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Sarajevo) 9. jula 2020. godine Općinskom sudu podnio tužbu, protiv tuženog KJKP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Sarajevo, radi utvrđenja ništavosti/poništenja odluke Skupštine društva. Apelant je 10. jula 2020. godine Općinskom sudu podnio „prijedlog za određivanje mjere osiguranja zajedno sa prijedlogom za određivanje privremene mjere osiguranja“ kojima je zatražio zabranu izvršenja Odluka Skupštine društva tuženog. Apelant je 13. jula 2020. godine uredio podneseni prijedlog, te je preinačio tužbu.

3. Općinski sud je 14. jula 2020. godine dostavio tuženom tužbu i preinačenu tužbu na odgovor, te prijedlog za određivanje mjere osiguranja. Općinski sud je Rješenjem broj 65 0 P 855327 20 Mo od 14. jula 2020. godine odbio apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere sa mjerom osiguranja.

4. Apelant je 24. jula 2020. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za „objektivno preinačenje prijedloga za određivanje mjere osiguranja, prijedlog za određivanje privremene mjere i prijedlog za presigniranje predmeta dežurnom sudiji.“

5. Tuženi je 24.jula 2020. godine dostavio sudu odgovor na prijedlog za određivanje mjere osiguranja, te 17. avgusta 2020. godine odgovor na tužbu.

6. Općinski sud je odbio apelantov prijedlog za presigniranje predmeta drugom sudiji jer se postupajući sudija, nakon kolektivnog godišnjeg odmora vratila na posao.

7. Općinski sud je 8. septembra 2020. godine održao ročište za određivanje privremene mjere, te je zbog obimnosti dokaznog postupka održao više njegovih nastavaka. Općinski sud je rješenjem od 17. septembra 2020. godine odbio apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere podnijet 24. jula 2020. godine. Općinski sud je navedeno rješenje dostavio strankama u postupku, te je tuženom dostavio i preinačenu tužbu – tj. objektivno preinačenu tužbu od 24. jula 2020. godine na odgovor.

8. Apelant je 20. oktobra 2020. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja i mjere osiguranja.

9. Općinski sud je po apelantovom prijedlogu održao više ročišta, te je rješenjem od 18. decembra 2020. godine odbio apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja u cijelosti. Apelant je protiv tog rješenja 30. decembra 2020. godine podnio žalbu. Općinski sud je nakon dostavljanja odgovora na žalbu predmet 3. februara 2021. godine dostavio Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) radi postupanja u drugom stepenu.

10. Kantonalni sud je rješenjem od 23. marta 2021. godine apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio osporeno rješenje Općinskog suda.

11. Nadalje proizilazi da je Općinski sud pripremno ročište radi odlučivanja po podnesenoj tužbu zakazao za 20. maj 2021. godine, te da je postupak u toku pred prvostepenim sudom. Apelacioni navodi

12. Apelant je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te smatra da je Općinski sud zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je sud odbio njegov prijedlog za donošenje mjere osiguranja, a da je u drugom predmetu (broj 65 0 Rs 869200 20 Rs) koji je apelant pokrenuo protiv istog tuženog, drugi postupajući sudija usvojio njegov prijedlog i odredio privremenu mjeru osiguranja. Apelant smatra da je i u predmetnom postupku postupajući sudija trebala da usvoji njegov prijedlog za donošenje privremene mjere osiguranja jer je Skupština društva tuženog donosila nezakonite, po društvo i njegove radnike štetne odluke, zbog čega je morao više puta da preinačava tužbu i zahtjeve za određivanje mjere osiguranja.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istakao da se u konkretnom slučaju nije radilo o „upornom odbijanju prijedloga za određivanje privremene mjere“ već o sudskoj odluci kojom je sud ocijenio neosnovanim te apelantove zahtjeve. Općinski sud je ukazao da je u predmetu postupao u što hitnijim rokovima, da je održao više ročišta na kojima je proveden obiman dokazni postupak donio sudsku odluku po apelantovom prijedlogu za određivanje mjere osiguranja. Općinski sud je ukazao da sud koristi kolektivni godišnji odmor, da je radio u okolnostima izazvanim pandemijom bolesti kovid - 19 te, te da je nakon donošenja odluke po mjeri osiguranja zakazao pripremno ročište. Općinski sud smatra da njegovim postupanjem nije došlo do povrede apelantovih prava na koja se u apelaciji poziva jer je u cijelosti poštovao odredbe procesnog zakona i odredbe Evropske konvencije, poštujući sva zagarantovana prava stranaka u postupku. Dopustivost predmetne apelacije

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

17. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od podnošenja tužbe, tj. od 9. jula 2020. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od jedne godine četiri mjeseca.

18. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u kojem apelant pokušava da ospori zakonitost odluka koje je donijela Skupština društva tuženog, u kojem je apelant u vrijeme podnošenja tužbe imao status direktora. Dakle, postupak je u vezi sa radnim odnosom apelanta, te se može smatrati hitnim. Iz činjenica navedenih u apelaciji i odgovoru na apelaciju, te materijalnih dokaza dostavljenih, Ustavni sud smatra da se radi o složenom postupku.

19. Nadalje, analizirajući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da je apelant Općinskom sudu podnio tužbu koju je više puta preinačavao, te da je podnosio više prijedloga za određivanje privremene mjere osiguranja i mjere osiguranja. Apelant u skladu sa procesnim zakonom ima mogućnost da preinačava tužbu, te da podnosi više prijedloga za određivanje mjere osiguranja, ali je takvo ponašanje uticalo na dužinu i tok predmetnog postupka jer je sud po svakom podnesenom prijedlogu morao provoditi određene procesne radnje (između ostalih dostavljati na obavezni odgovor tuženom). S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u postupku procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, da nije imao evidentnih perioda duže pasivnosti, tj. da je po podnesenim apelantovim prijedlozima za određivanje privremene mjere osiguranja donosio odluke u skladu sa procesnim mogućnostima i ovlaštenjima bez nepotrebnog odlaganja.

20. Općinski sud je kao opravdanje za dužinu trajanja postupka ukazao da je sud radio u otežanim uslovima izazvanim Pandemijom bolesti COVID-19. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je epidemiološka situacija u BiH od marta 2020. godine naročito uticala na život i rad u BiH, te je opravdanje koje je u konkretnom slučaju ponudio Općinski sud prihvatljivo. Međutim i pored teške epidemiološke situacije u BiH Općinski sud je u predmetnom postupku procesne radnje preduzimao bez nepotrebnog odlaganja u razumnim rokovima, koji su u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

21. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je i Kantonalni sud drugostepenu odluku donio u razumnom roku, tj. jedan mjesec i 20 dana nakon prijema predmeta na postupanje. Takvo postupanje Kantonalnog suda je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

22. Ustavni sud, imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, te okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da postupak traje jednu godinu i četiri mjeseca, da se vodio na dvije sudske instance, zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4046/20 (E. H.) | Sudska praksa | Aktio