Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3387/20 (N.M. i L.M.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3387/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3387/20, rješavajući apelacije N. M. i L. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
N. M. zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 I 009287 12 I 2 i L. M. zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 20 0 I 060315 19 I (stari broj I- 4964/06), zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3387/20
1. N. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pećigrada, podnio je 14. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 20 0 I 009287 12 I 2.
2. Apelant je 2. marta 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (D.D. „Agrokomerc“ Velika Kladuša), osnovu izvršne isprave presude Općinskog suda u Bihaću broj P-221/03 od 25. februara 2005. godine, radi naplate novčanog potraživanja na nepokretnostima izvršenika. Općinski sud je donio Rješenje o izvršnje broj 20 0 I 009287 12 I 2 od 4. decembra 2012. godine. Općinski sud je istog dana 4. decembra 2012. godine donio i Zaključak kojim je odredio zabilježbu istog nad nekretninom pobliže označenom u predmetnom izvršnom prijedlogu. L.M. (kćerka apelanta) je putem podneska od 18. novembra 2015. godine zatražila od Općinskog suda da u predmetnom izvršnom postupku izvrši promjenu tražioca izvršenja po osnovu Ugovora o darovanju potraživanja broj OPU- IP-320/2012 od 23. avgusta 2012. godine, na osnovu kojeg je istoj pravni prednik prenio prava i obaveze iz postojećeg potraživanja. Punomoćnik apelanta i njegove kćerke je svojim podneskom od 6. novembra 2017. godine otkazao punomoć za daljnje zastupanje u predmetnom izvršnom postupku. Općinski sud je svojim Zaključkom od 9. novembra 2017. godine naložio apelantu da dostavi Općinskom sudu podatak da li su predmetne nekretnine koje su predložene za izvršenje, upisane u zemljšne knjige. Apelant i njegova kćerka su podnijeli zahtjev Zemljišno-knjižnom uredu za zamjenu tj. harmonizaciju zemljišne knjige, radi upisa izvršenika kao vlasnika nad predloženom nekretninom, a koji je već vanknjižni vlasnik te upisani posjednik u dijelu 1/1. Apelant i njegova kćerka su 29. novembra 2017. godine Općinskom sudu dostavili podnesak u kojem su naveli da je pokrenut postupak zamjene tj. harmonizacije zemljišne knjige i pritom ponovno tražili od Općinskog suda da donese zaključak o promjeni tražioca izvršenja. Kćerka apelanta je Općinskom sudu dostavila podnesak i punomoć kojim je ovlastila svoga brata za zastupanje u predmetnom izvršnom predmetu. Općinski sud je 13. decembra 2017. godine donio rješenje kojim je postupak u ovom predmetu prekinut, te je istovremeno odredio da će se postupak nastaviti nakon okončanja postupka kod zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda za upis nekretnina izvršenika kao vlasnika/suvlasnika u zemljišnim knjigama.
3. Apelantova kćerka (L.M.) je podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog navedene dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, koja je zavedena pod brojem AP 1389/19. Ustavni sud je odlučujući o apelaciji apelantice L.M. donio grupnu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4103/18 od 22. aprila 2020. godine, kojom je obuhvaćena i predmetna apelacija apelantice (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je, između ostalog, usvojio apelacije apelanata i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 20 0 I 009287 12 I 2.
4. Prema stanju u spisu, Općinski sud nakon donošenja predmetne odluke Ustavnog suda, nije preduzimao procesne radnje.
2. AP-3516/20
5. L. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pećigrada, podnijela 28. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 20 0 I 060315 19 I (stari broj I-4964/06).
6. Pravni prednik apelantice (njen otac N.M.) je 10. novembra 2006. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (D.D. „Agrokomerc“ Velika Kladuša), na osnovu pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Bihaću broj P-345/05 od 10. februara 2006. godine, kojom je izvršenik obavezan da apelantu isplati određene novčane iznose, sa zakonskom zateznom kamatama, te da mu nadoknadi troškove postupka. Iz odgovora na apelaciju, kao i dokumeta koje je Općinski sud kao prilog dostavio uz odgovor proizilazi da je rješenje o izvršenju Općinski sud donio 24. decembra 2008. godine na pokretnim stvarima izvršenika. Pravni prednik apelantice je pismenim podneskom od 30. jula 2018. godine predložio promjenu predmeta izvršenja. Općinski sud je 29. marta 2019. godine donio rješenje broj 20 0 I 060315 19 I kojim je prihvatio prijedlog pravnog prednika apelantice i izvršenje ovog suda je odredio na način bliže opisan u izreci navedenog rješenja, dok je u ostalom dijelu rješenje o izvršenju raniji broj 020-0-1- 06-4964 od 24. decembra 2008. godine ostalo neizmjenjeno. Na navedeno rješenje izvršenik je 11. aprila 2019. godine uložio prigovor. Općinski sud je 18. novembra 2019. godine donio rješenje kojim je u cijelosti odbio kao neosnovan prigovor izvršenika na predmetno rješenje o izvršenju.
7. Pravni prednik apelantice (njen otac N.M.) je podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog navedene dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, koja je zavedena pod brojem AP 621/19. Ustavni sud je odlučujući o apelaciji pravnog prednika apelantice donio grupnu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4103/18 od 22. aprila 2020. godine, kojom je obuhvaćena i predmetna apelacija pravnog prednika apelantice (dostupnu na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) kojom je, između ostalog, usvojio apelacije apelanata i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 20 0 I 060315 19 I (stari broj I-4964/06).
8. Kantonalni sud je 24. aprila 2020. godine donio rješenje broj 20 0 I 060315 20 Gž kojim je žalbu izvršenika uvažio, prvostepeno rješenje od 18. novembra 2019. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Općinski sud je navedenu odluku 11. maja 2020. godine poslao učesnicima u postupku. Općinski sud je 6. oktobra 2020. godine donio zaključak kojim je odredio vještačenje po vještaku građevinske struke. Općinski sud je zakazao ročište za raspravljanje po prigovoru za 22. septembra 2020. godine. Općinskom sudu je 1. decembra 2020. godine dostavljen nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke. Općinski sud je za 10. novembra 2021. godine zakazao ročište.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3387/20. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
10. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su detaljno naveli tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupci traju nerazumno dugo, da su više puta urgirali pred Općinskim sudom u cilju postupanja u predmetnim izvršnim postupcima, te naglašavaju da su izvršni postupci još uvijek u toku. Apelant u predmetu broj AP-3387/20 navodi da Općinski sud još uvijek nije odlučio o promijeni tražioca izvršenja, kao i da je tokom postupka Općinskom sudu predložio da zastane ili odloži predmetni izvršni postupak do okončanja pokrenutog postupka upisa o čemu će kako navodi blagovremeno obavjestiti sud. Ističe da je nakon navedenog Općinski sud donio rješenje o prekidu postupka od 13. decembra 2017. godine. u vezi sa navedenim ukazuje da su on i njegova kćerka pokrenuli postupak upisa izvršenika u zemljišnim knjigama a ne prvostepeni sud koji je trebao biti inicijator takvog postupka. Apelanti navode da predmenti izvršni postupci traju 13 godina, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnih postupaka.
Odgovori na apelacije
11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju broj AP-3387/20, između ostalog, naveo da je 13. decembra 2017. godine donio rješenje kojim je prekinuo predmetni postupak, te da je istovremeno odredio da će se isti nastaviti nakon okončanja postupka kod zemljišnoknjižnog ureda za upis nekretnina izvršenika kao vlasnika/suvlasnika u zemljišnim knjigama. Ističe da je navedeno rješenje potvrđeno odlukom Kantonalnog suda u Bihaću od 24. juna 2019. godine. Zaključuje da dalji rad na ovom predmetu ovisi isključivo o prijedlogu apelanta odnosno ostalih tražioca izvršenja.
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju broj AP-3516/20 naveo tok postupka i dostavio zaključak od 6. oktobra 2020. godine o određivanju vještačenja po vještaku građevinske struke .
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Dopustivost predmetnih apelacija
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).
16. S obzirom na činjenicu da je Ustavni sud o dužini trajanja predmetnih postupaka već donio odluku, ovom odlukom Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnih postupaka analizirati period nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda, tj. period od 22. aprila 2020. godine pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, relevantni period od oko jedne godine i sedam mjeseci.
17. U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
18. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o izvršnim postupcima, koji su po zakonu hitne prirode.
19. Na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelacije, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnim slučajevima radi o nešto složenijem postupcima. Ustavni sud zapaža da su apelanti tokom postupaka podnosili više urgencija radi bržeg postupanja iz čega se može izvesti zaključak da su predmetni postupci za njih od većeg značaja. Analizirajući ponašanje redovnog suda u relevantnom periodu, Ustavni sud zapaža da Općinski sud u predmetu broj AP-3387/20 nakon donošenja predmetne odluke Ustavnog suda nije preduzimao procesne radnje, jer je rješenjem Općinskog suda od 13. decembra 2017. godine predmetni postupak prekinut, što je objektivna okolnost koja u procesnom smislu sprječava postupanje Općinskog suda. Kako je Ustavni sud već istakao, uloga vlasti se svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima. Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka. Pri tome Ustavni sud napominje da se izvršni postupak vodi na inicijativu tražioca izvršenja, a da prema odgovoru Općinskog suda odnosno iz dostavljene dokumentacije uz apelaciju, kao i apelacionih navoda, ne proizilazi da su pravni prednik apelantice odnosno apelantica naknadno, nakon donošenja predmetne odluke Ustavnog suda, predložili nastavak postupka, odnosno predlagali promjenu predmeta i sredstava izvršenja, što je u odlučujučoj mjeri uticalo na tok izvršnog postupka jer u izvršnom postupku tražilac izvršenja disponira svojim zahtjevom i ima inicijativu u postupku. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su pravni prednik apelantice odnosno apelantica svojim ponašanjem, propustom da traže nastavak postupka i eventualno promjenu predmeta i sredstva izvršenja nesumnjivo doprinijeli toku i razmatranoj dužini trajanja postupka, što se ne može staviti na teret redovnom sudu. Nadalje, posmatrajući ponašanje Općinskog suda u predmetu broj AP-3516/20 Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon donošenja predmetne odluke Ustavnog suda, u relativno razumnom roku provodio procesne radnje u skladu sa procesnim mogućnostima na način da je nakon donošenja odluke Kantonalnog suda, donio zaključak od 6. oktobra 2020. godine kojim je odredio vještačenje po vještaku građevinske struke, te je zakazao ročište za raspravljanje po prigovoru za 22. septembra 2020. godine. U vezi u tim, Ustavni sud zapaža, što proizilazi iz odgovora na apelaciju, da je Općinskom sudu 1. decembra 2020. godine dostavljen nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu u nastavku postupka poslije dostave nalaza vještaka trebalo oko jedanaest mjeseci da zakaže ročište, što nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje. Međutim, imajući u vidu sve činjenice navedene u ovom predmetu, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud, u predmetnom postupku ponašao u skladu sa procesnim mogućnostima s ciljem okončanja predmetnog izvršnog postupka te da u njegovom radu, izuzev navedene neaktivnosti, nije bilo neopravdnog odugovlačenja. Takođe, Ustavni sud primjećuje da se spis Općinskog suda nalazio pred Kantonalnim sudom radi odlučivanja po žalbi izvršenika. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud svoju odluku donio u relativno razumnom roku odnosno u periodu od oko pet mjeseci. Imajući u vidu sve navedeno, kao i cjelokupnu dužinu trajanja predmetnih postupaka, Ustavni sud nalazi da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje apelanata s obzirom da nema elemenata koji ukazuju na veću pasivnost redovnih sudova. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi očigledno (prima facie) neosnovani.
20. Takođe, apelanti navode da im je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupka povrijeđeno i povredi pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da povredu navedenog prava temelje na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su i navodi o povredi navedenog prava također neosnovani.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U odnosu na zahtjev apelanata da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog kršenja Ustavnih prava na koja su se pozvali, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što je prima facie neosnovana, to apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić