Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3101/21 (PI „GRADSKA PEKARA“ d.o.o. Jablanica i drugi)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3101/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3101/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli PI „GRADSKA PEKARA“ d.o.o. Jablanica i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
PI “GRADSKA PEKARA” d.o.o. Jablanica protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Ip 061793 19 Pž od 2.
septembra 2020. godine;
C. J. protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 042338 20 Gž od 1. aprila 2021. godine;
Nail Bunjo protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 270664 20 Rev od 5. marta 2020. godine;
Harun Tufegdžija protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 044327 19 Gž 3 od 3. decembra 2019. godine;
Općina Banovići protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 Rs 066634 18 Rsž od 11. februara 2021. godine;
zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-3101/21
1. PI „GRADSKA PEKARA“ d.o.o. Jablanica (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 56 0 Ip 061793 21 Rev od 8. juna 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Ip 061793 19 Pž od 2. septembra 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 Ip 061793 19 Ip 2 od 12. aprila 2019. godine, u izvršnom postupku tražioca izvršenja (Općina Jablanica) protiv apelanta, usvojen je prigovor apelanta izjavljen protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 9. novembra 2018. godine, prijedlog za izvršenje od 21. juna 2018. godine je odbačen, a izvršni postupak obustavljen i ukinute sve provedene radnje.
3. Odlučujući o žalbi tražioca izvršenja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 12. aprila 2019. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 56 0 Ip 061793 19 Pž od 2. septembra 2020. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepeno rješenje na način da je odbio prigovor apelanta izjavljen protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 9. novembra 2018. godine i rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi.
4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 2. septembra 2020. godine, Vrhovni sud FBiH je rješenjem od 8. juna 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 14. stav (1) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) izričito propisano da protiv pravosnažnog rješenja donesenog u postupku izvršenja nije dozvoljeno ulaganje vanrednih pravnih lijekova. Dosljedno navedenom, kako je izjavljena revizija protiv rješenja donesenog u sporu u kojem se po zakonu ne može izjaviti, revizija apelanta se, primjenom odredbi člana 247. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), imala odbaciti. Nadalje, Vrhovni sud FBiH je ukazao da revizija u konkretnom slučaju nije dozvoljena ni u smislu odredbi člana 237. stav (3) ZPP jer se ta odredba može tumačiti jedino tako da se veže za st. (1) i (2) tog člana, pa navedene odredbe ne mogu derogirati izričitu zabranu sadržanu u citiranim odredbama ZIP na način da se, i u sporovima čiji predmet ne opravdava zakonske pretpostavke za izjavljivanje revizije, ista dopusti.
5. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepeno rješenje protiv kojeg je apelant izjavio reviziju. Iz stanja apelacionog spisa proizlazi da je apelant drugostepeno rješenje od 2. septembra 2020. godine primio 21. septembra 2020. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 27. avgusta 2021. godine.
2. AP-3243/21
6. C. J. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Beča, Austrija, podnijela je 11. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 042338 20 Gž od 1. aprila 2021. godine.
7. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 P 042338 19 P od 30. juna 2020. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca (S.P.) da mu apelantkinja (kao prvotužena) i V.R. (kao drugotužena) solidarno, na ime vraćanja kupoprodajne cijene koju je tužilac isplatio prema predugovoru o kupoprodaji nekretnina od 17. avgusta 2005. godine, isplate iznos od 2.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav I izreke prvostepene presude). Obavezane su apelantkinja i drugotužena da tužiocu, na ime troškova zasada voćnjaka i vrijednosti stabala šljive na dijelu parcele pobliže označenom izrekom predmetne presude, solidarno isplate iznos od 2.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav II izreke prvostepene presude). Određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav III izreke prvostepene presude).
8. Odlučujući o žalbi tužioca izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 30. juna 2020. godine, Okružni sud je Presudom broj 83 0 P 042338 20 Gž od 1. aprila 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu u stavu I izreke te presude u odnosu na apelantkinju potvrdio, a u odnosu na drugotuženu preinačio na način da je obavezao drugotuženu da tužiocu na ime duga isplati iznos od 334,00 KM. Preinačena je prvostepena presuda u odnosu na stav III izreke te presude, te su apelantkinja i drugotužena obavezane da tužiocu solidarno naknade troškove predmetnog postupka u iznosu od 921,00 KM.
9. Iz stanja apelacionog spisa (fotokopije dostavnice koju je Ustavnom sudu dostavio Osnovni sud) proizlazi da je apelantkinja, putem svog punomoćnika (J.G., advokat iz Zvornika), presudu Okružnog suda od 1. aprila 2021. godine primila 12. aprila 2021. godine, a predmetnu apelaciju je podnijela 11. septembra 2021. godine.
3. AP-3617/21
10. Nail Bunjo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 25. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda FBiH broj 65 0 P 270664 20 Rev od 5. marta 2020. godine.
11. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 270664 12 P od 28. januara 2014. godine (vrijednost predmeta spora 30.000,00 KM) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tuženi (KJKP „SARAJEVOGAS“ d.o.o. Sarajevo) da svoje gasovodne cijevi izmjesti iz građevinske parcele koja je vlasništvo apelanta na daljinu od dva metra, kako bi apelant mogao svoju građevinsku parcelu koristiti u punom kapacitetu.
12. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 28. januara 2014. godine, Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Presudom broj 65 0 P 270664 14 Gž od 24. maja 2019. godine predmetnu žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
13. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 24. maja 2019. godine, Vrhovni sud FBiH je Presudom broj 65 0 P 270664 20 Rev od 5. marta 2021. godine predmetnu reviziju odbio kao neosnovanu.
14. Iz stanja apelacionog spisa (fotokopije dostavnice koju je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud) proizlazi da je apelant presudu Vrhovnog suda FBiH od 5. marta 2020. godine primio putem svog punomoćnika (M.K. advokata iz Sarajeva) 29. aprila 2020. godine, a predmetnu apelaciju je podnio 25. oktobra 2021. godine.
4. AP-3995/21
15. Harun Tufegdžija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, podnio je 22. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 56 0 P 044327 20 Rev 2 od 6. jula 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 044327 19 Gž 3 od 3. decembra 2019. godine.
16. Presudom Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 P 044327 13 P od 26. juna 2019. godine (vrijednost predmeta spora 10.001,00 KM) utvrđeno je da je tužiteljka (N.F.) vlasnica 25% udjela firme ,,Rad-Inex“ d.o.o. Konjic, te da su, shodno prednjem utvrđenju, apelant (kao prvotuženi) i ostali tuženi (S.T., M.T. i M.T.) dužni trpjeti da se tužiteljka, u registru privrednih društava kod nadležnog registarskog suda, upiše sa 25% prava na udjelu u navedenom privrednom društvu. Obavezani su apelant i ostali tuženi da tužiteljki nadoknade troškove postupka u određenom novčanom iznosu.
17. Odlučujući o žalbi apelanta i S.T. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 26. juna 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 56 0 P 044327 19 Gž 3 od 3. decembra 2019. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
18. Odlučujući o reviziji apelanta i S.T. izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 3. decembra 2019. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 56 0 P 044327 20 Rev 2 od 6. jula 2021. godine predmetnu reviziju odbacio. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM, dok je odredbama člana 321. stav (2) ZPP propisano da, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Kako je predmetni spor nenovčani, a u predmetnoj tužbi vrijednost spora naznačena je u iznosu od 10.001,00 KM, koji iznos ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, Vrhovni sud je zaključio da imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopustivosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP nije ostvaren. Takođe, Vrhovni sud je ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopustivost revizije u smislu odredbi člana 237. st. (3), (4) i (5).
19. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelant primio drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 6. jula 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je predmetnu apelaciju podnio 22. novembra 2021. godine.
5. AP-4000/21
20. Općina Banovići (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo Općine Banovići, podnijela je 22. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda FBiH broj 127 0 Rs 066634 21 Rev od 29. jula 2021. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelantkinje izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 Rs 066634 18 Rsž od 11. februara 2021. godine.
21. Presudom Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 127 0 Rs 066634 17 Rs od 23. februara 2018. godine obavezana je apelantkinja da tužiocu (M.P.), na ime neobračunate i neisplaćene, odnosno manje obračunate i isplaćene naknade plate i dodatka na platu po osnovu posebnih uslova rada, za period od 1. februara 2014. godine do 31. januara 2017. godine, isplati ukupan iznos od 6.676,02 KM, u pojedinačnim mjesečnim novčanim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno izrekom predmetne presude, te da za apelanta kod nadležnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje izvrši uplatu doprinosa u ukupnom iznosu od 2.472,60 KM, kao i da mu naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu.
22. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 23. februara 2018. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 127 0 Rs 066634 18 Rsž od 11. februara 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
23. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 11. februara 2021. godine, Vrhovni sud FBiH je Rješenjem broj 127 0 Rs 066634 21 Rev od 29. jula 2021. godine predmetnu reviziju odbacio. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud FBiH je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Budući da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 9.148,62 KM, koji iznos ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, Vrhovni sud je zaključio da imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopustivosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP nije ostvaren. Takođe, Vrhovni sud je ukazao da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu dopustivost revizije u smislu odredbi člana 237. st. (3), (4) i (5).
24. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu FBiH koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje datum kada je apelantkinja primila drugostepenu presudu, budući da je rješenje Vrhovnog suda FBiH doneseno 29. jula 2021. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je predmetnu apelaciju podnijela 22. novembra 2021. godine. Spajanje predmeta
25. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3101/21.
Apelacioni navodi
26. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, dok se apelant u predmetu broj AP-3101/21 poziva i na povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
28. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u predmetima br. AP-3101/21, AP-3995/21 i AP-4000/21 protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su odlukama Vrhovnog suda FBiH odbačene kao nedopuštene. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantkinji u predmetu broj AP-3243/21 osporena odluka uručena (putem njenog punomoćnika) 12. aprila 2021. godine, a da je apelacija podnesena 11. septembra 2021. godine, te da je apelantu u predmetu broj AP-3617/21 osporena odluka uručena (putem njegovog punomoćnika) 29. aprila 2021. godine, a da je apelacija podnesena 25. oktobra 2021. godine. Budući da su, dakle, sve predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene (konačne) odluke.
29. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić