Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4476/20 (I.L.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Nematerijalna šteta
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4476/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 4476/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela I. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela I. L.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pod brojem 65 0 P 480952 18 Gž 2.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da I. L. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. I. L. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 11. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 P 480952 18 Gž 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 12. februara 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 12. februara 2021. godine, a Općinski sud 18. februara 2021. godine.
4. Ustavni sud je 15. aprila 2021. i 29. oktobra 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelantica je 12. januara 2015. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv „Oslobođenja“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi), V. S. (u daljnjem tekstu: drugotužena) i A. B. Č. (u daljnjem tekstu: trećetužena) radi naknade nematerijalne štete.
7. Općinski sud je pripremno ročište u predmetnom postupku održao 9. septembra 2015. godine.
8. Odlučujući o apelanticinom zahtjevu za oslobađanje od obaveze plaćanja troškova predujma i konačne isplate naknade vještačenja, Općinski sud je rješenjem od 30. oktobra 2015. godine apelanticin predmetni zahtjev odbio kao neosnovan. Protiv navedenog rješenja apelantica je 7. decembra 2015. godine izjavila žalbu, te je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje 19. februara 2016. godine. Kantonalni sud je rješenjem od 11. oktobra 2016. godine apelanticinu žalbu odbacio „kao nepotpunu, neblagovremenu i nedozvoljenu“.
9. Općinski sud je ročišta za glavnu raspravu održao 24. januara 2017. godine, 20. aprila 2017. godine i 10. jula 2017. godine.
10. Apelantica je podneskom od 29. novembra 2017. godine tražila odgodu narednog zakazanog ročišta, pa je ročište za glavnu raspravu održano 19. februara 2018. godine.
11. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 480952 15 P od 16. marta 2018. godine obavezao prvotuženog i drugotuženu da apelantici, na ime naknade nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih boli i povrede prava privatnosti nastale iznošenjem njenih ličnih podataka u javnosti, solidarno isplate iznos od 4.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da joj nadoknade troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu. Obavezan je prvotuženi da izreku predmetne presude, s javnim izvinjenjem apelantici, objavi u dnevnom listu „Oslobođenje“. Apelantica je odbijena sa viškom zahtjeva, preko dosuđenog iznosa, za naknadu nematerijalne štete. Primljeno je na znanje povlačenje tužbe u odnosu na trećetuženu.
12. Prvotuženi i drugotužena su protiv prvostepene presude izjavili žalbu 13. aprila 2018. godine, te je Općinski sud, po prijemu odgovora na žalbu, spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu 1. juna 2018. godine.
13. Prema informaciji o statusu predmeta pribavljenoj od Kantonalnog suda, predmetni postupak je u toku pred tim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica je opisala tok postupka do podnošenja apelacije i ukazala na to da je predmetni postupak pred prvostepenim sudom trajao nedopušteno dugo, kao i da Kantonalni sud do dana podnošenja predmetne apelacije nije donio odluku o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude.
b) Odgovori na apelaciju
15. Općinski sud je naveo da je apelantica, nakon pripremnog ročišta, podneskom od 20. oktobra 2015. godine predložila da se troškovi predujma i konačne isplate naknade vještačenja osiguraju i isplate na teret suda, s obzirom na to da nije u mogućnosti da plati navedene troškove, te da je Općinski sud rješenjem od 30. oktobra 2015. godine apelanticin predmetni zahtjev odbio kao neosnovan. Dalje, da je apelantica protiv navedenog rješenja Općinskog suda izjavila žalbu Kantonalnom sudu 7. decembra 2015. godine, pa da je Općinski sud 18. februara 2016. godine predmet po žalbi uputio Kantonalnom sudu. Također, da je Kantonalni sud rješenjem od 11. oktobra 2016. godine navedenu žalbu odbacio kao nepotpunu. Konačno, da je u daljnjem toku postupka Općinski sud „postupao u skladu s usvojenim dokazima, te opterećenosti sudije ostalim predmetima“.
16. Kantonalni sud je naveo da se konkretan predmet ne nalazi na listi „starih“ predmeta koji se rješavaju prema starosti inicijalnog akta i koju kreira Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), zbog čega on još uvijek nije u radu, usprkos činjenici dužine trajanja postupka, dok je u informaciji od 29. oktobra 2021. godine naveo da predmet „još uvijek po programu CMS nije na listi rješavanja“.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
27. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 12. januara 2015. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od šest godina i 11 mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je apelantica tužbom pokrenula predmetni parnični postupak radi naknade štete, te imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenom predmetu.
30. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica, svojim prijedlogom da se troškovi predujma i konačne isplate naknade vještačenja osiguraju i isplate na teret suda, kao i zahtjevom za odgodu ročišta od 27. novembra 2017. godine u određenoj mjeri utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je Općinski sud pripremno ročište u predmetnom postupku održao tek nakon osam mjeseci od podnošenja tužbe, kao i da je prvostepenu presudu donio nakon tri godine i dva mjeseca od podnošenja predmetne tužbe. Ustavni sud dalje zapaža da je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude 1. juna 2018. godine, te da taj sud ni nakon tri godine i skoro šest mjeseci od prijema spisa predmeta nije donio odluku o predmetnoj žalbi. Pri tome, redovni sudovi u svojim odgovorima na apelaciju nisu ponudili (objektivno prihvatljivo) obrazloženje za navedene periode pasivnosti. Naime, Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je, nakon donošenja odluke o troškovima vještačenja, u daljnjem toku postupka postupao „u skladu s usvojenim dokazima, te opterećenosti sudije ostalim predmetima“. Kantonalni sud je naveo da se predmet ne nalazi na listi „starih“ predmeta koji se rješavaju po starosti inicijalnog akta i koju kreira VSTVBiH, „zbog čega isti još uvijek nije u radu, usprkos činjenici dužine trajanja postupka“, dok je u informaciji od 29. oktobra 2021. godine naveo da predmet „još uvijek po programu CMS nije na listi rješavanja“. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTVBiH“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
31. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se navedena pasivnost redovnih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni periodi pasivnosti Općinskog suda, a naročito Kantonalnog suda, koji o izjavljenoj žalbi nije odlučio ni nakon tri godine i skoro šest mjeseci, moraju okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. Dakle, imajući u vidu da predmetni postupak traje šest godina i 11 mjeseci, da nije izvjesno kada će biti okončan, kao i naprijed navedene periode pasivnosti redovnih sudova, Ustavni sud smatra da su na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka (pored neznatnog doprinosa apelantice) u najvećoj mjeri ipak utjecali redovni sudovi. Pri tome je za ukupnu dužinu trajanja postupka od naročitog značaja pasivnost Kantonalnog suda, koji o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude nije odlučio ni nakon tri godine i skoro šest mjeseci, kao i činjenica da ovi sudovi nisu ponudili razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
35. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje šest godina i 11 mjeseci, te je neizvjesno kada će uopće biti okončan, pri čemu je u ukupnoj dužini trajanja postupka naročito značajan doprinos Kantonalnog suda koji o žalbi nije odlučio ni nakon tri godine i skoro šest mjeseci, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za navedene periode neaktivnosti, odnosno za ovako dugo trajanje postupka.
38. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić