Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3938/20 (A.L.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3938/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3938/20, rješavajući apelaciju A. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. L. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 Pr 060902 20 Pžp od 13. jula 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 Pr 060902 19 Pr od 12. maja 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. A. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Amir Omanović advokat iz Sarajeva, podnio je 2. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 Pr 060902 20 Pžp od 13. jula 2020. godine i rješenja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 20 0 Pr 060902 19 Pr od 12. maja 2020. godine.
2. Općinski sud je u prekršajnom postupku protiv apelanta donio rješenje broj 20 0 Pr 060902 19 Pr od 12. maja 2020. godine, kojim je odbačen kao neblagovremen zahtjev za sudsko odlučivanje izdatog prekršajnog naloga ovlaštenog organa Druge policijske uprave USK – Policijske stanice Cazin broj 106.308.344.5 od 22. januara 2019. godine. Izrekom istog rješenja je odbijen apelantov zahtjev za povrat u prijašnje stanje.
3. Općinski sud je obrazlažući nedopuštenost zahtjeva za sudsko odlučivanje istakao da je apelantu dostavljanje prekršajnog naloga izvršeno putem pošte na adresu iz prekršajnog naloga (ul. Alojza Benca 13. Bihać), da je kao datum predaje na poštu označen datum 8. februar 2019. godine, da je dostavljanje izvršeno u skladu sa odredbom člana 56. stav 3. Zakona o prekršajima FBiH (u daljnjem tekstu: ZOP) prema kojem se smatra da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana od predaje na poštu te da je stoga prekršajni nalog postao konačan i izvršan 22. februara 2019. godine.dalje je navedeno da je apelant zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu podnio 9. maja 2019. godine a da je krajnji rok u kojem je mogao tražiti sudsko odlučivanje o prekršaju bio 21. februar 2019. godine, imajući pri tom u vidu da je dostavljanje izvršeno putem pošte u smislu člana 56. stav 3. ZOP-a. U tom kontekstu je dalje navedeno da je prekršajni nalog u poštu predat 8. februara 2019. godine, da se smatra da je dostavljanje izvršeno po isteku pet radnih dana od dana predaje na poštu na koje se dodaje još osam dana u kojem se može tražiti sudsko odlučivanje te da je krajnji rok u kom je apelant mogao zatražiti sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu bio 21. februar 2019. godine. Obzirom da apelant nije postupio u naprijed navedenom roku a da je prekršajni nalog dostavljen na adresu Alojza Benca 13. u Bihaću koja je nakon provjere podataka o apelantovom prebivalištu putem PS Bihać potvrđena podacima ROF programa zaključeno je da je prekršajni nalog postao konačan i izvršan 22. februara 2019. godine. Zahtjev za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu je bez upuštanja u meritum stvari u smislu člana 65. stav 2. ZOP odbačen kao nedopušten.
4. U pogledu neosnovanosti zahtjeva za povrat u prijašnje stanje, Općinski sud je naveo da je apelantu izvršena uredna dostava prekršajnog naloga i da je takav zaključak izveden temeljem relevantnih odredaba ZOP (čl. 3. stav 1. tačka 8. i 56. stav 3.), da je uručenje izvršeno po isteku pet radnih dana od dana kada je ovlašteni organ predao prekršajni nalog pošti i poslao ga na adresu apelantovog prebivališta. S tim u vezi je napomenuto da bez obzira da li je apelant primio prekršajni nalog ili nije, smatra se da je izvršena uredna dostava i prijem jer je dostavljanje izvršeno na naprijed navedeni način. Stoga su neosnovanim ocijenjeni apelantovi navodi da je objekat na čiju adresu je izvršena dostava (ul. Alojza Benca broj 13.) neuslovan za stanovanje, da se rekonstruira i da nema poštanskog sandučeta jer je apelant prijavio mjesto prebivališta (adresu), koja je provjerena i putem MUP USK Sektor za pravne poslove. Općinski sud je u vezi s naprijed navedenim zaključio da apelant na adresoi Alojza Benca broj 13. u Bihaću ima prijavljeno prebivalište od 3. januara 2008. godine, da nije dokazao da mu prekršajni nalog nije uručen i da stoga prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije osnovan zbog čega je u smislu člana 93. ZOP-a odlučeno kao u izreci rješenja.
5. Kantonalni sud je rješenjem broj 20 0 Pr 060902 20 Pžp od 13. jula 2020. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu i potvrdio rješenje Općinskog suda u cjelini, obrazlažući da je prvostepeni sud postupio pravilno i za zaključke naveo valjane razloge. U pogledu neosnovanosti žalbenog prigovora prema kojem je prvostepeni sud prvo trebao odlučiti o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje a tek onda o prijedlogu za sudsko odlučivanje prekršajnog naloga je navedeno: da je prekršajni nalog apelantu dostavljen na registrovanu adresu prebivališta iz obavijesti MUP USK, da je prema odredbi člana 56. stav 3. ZOP-a prekršajni nalog apelantu uredno dostavljen protekom pet radnih dana nakon što ga je ovlašteno tijelo predalo na poštu pa se smatra da je apelantu uredno uručen 8. februara 2019. godine; da se medicinska dokumentacija koju je apelant dostavio na okolnost da je iz opravdanih razloga propustio u roku podnijeti zahtjev, zbog čega je zatražio povrat u prijašnje stanje, odnosi na period od 22. februara do 31. marta 2019. godine (bolovanje) dakle na period nakon što je prekršajni nalog dostavljen apelantu i nakon što je postao konačan i izvršan sa danom 22. februar 2019. godine. Iz navedenog, kako je zaključio Kantonalni sud, proizilazi da je prvostepeni sud odlučio pravilno kada je apelantov zahtjev odbacio, imajući pri tom u vidu da je apelantu prekršajni nalog uredno dostavljen 8. februara 2019. godine i da je postao konačan i izvršan 22. februara 2019. godine. Pravilan je također i zaključak da je neosnovan zahtjev za povrat u pređašnje stanje jer se medicinska dokumentacija kojom je apelant nastojao opravdati svoje nepostupanje u predviđenom roku ne odnosi na relevantni period već na period nakon što je prekršajni nalog postao konačan.
6. Iz podataka prekršajnog naloga broj 106.308.344.5 od 22. januara 2019. godine koji je Ustavnom sudu dostavljen uz odgovor na apelaciju MUP, Druga policijska uprava Cazin od 8. jula 2021. godine proizilazi da je apelant „narušio javni red i mir nepostupanjem po zakonitom zahtjevu OSL-a na način da je odbio dati dokumente na uvid radi kompletiranja zapisnika saobraćajne nezgode te se sa povišenim tonom obratio patroli policije riječima možete napustiti moje dvorište, ja vam ne dam nikakve dokumente niti ću vam reći svoje podatke“ čime je počinio prekršaj iz člana 7. stav 1. tačka 5. Zakona o javnom redu i miru USK. Apelantova adresa je, kako dalje proizilazi iz prekršajnog naloga, evidentirana u ulici Alojza Benca broj 13. u Bihaću, a prekršajnim nalogom mu je za činjenje naprijed navedenog prekršaja izrečena novčana kazna uz pouku da u slučaju neprihvatanja odgovornosti za počinjeni prekršaj može podnijeti zahtjev za sudsko odlučivanje.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Obrazlažući povrede navedenih prava apelant tvrdi da mu prekršajni nalog nikada nije uručen jer je objekat na koji je izvršena dostava, ul. Alojza Benca broj 13. u Bihaću više godina u fazi rekonstrukcije i nije pogodan za stanovanje. Dalje je istakao da je za prekršajni nalog saznao nakon uvida u registar novčanih kazni 8. maja 2019. godine nakon čega je 9. maja 2019. godine zatražio sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu. Smatra da osporene odluke ne ispunjavaju kriterij obrazloženih odluka te je predloženo da se apelacija usvoji i osporene odluke ponište.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Imajući u vidu apelacione navode iz kojih suštinski proizilazi da prekršajni nalog apelantu nije dostavljen na registriranu adresu, Ustavni sud prije svega zapaža da iz prekršajnog naloga od 22. januara 2019. godine proizilazi da je apelant „odbio dati dokumente i svoje podatke“ pri čemu je evidentirana apelantova adresa u ulici Alojza Benca broj 13. u Bihaću. Ustavni sud dalje podsjeća da je pitanje dostavljanja pismena (rješenja, presude) u bilo kojem postupku, dakle i prekršajnom postupku, oboriva pretpostavka koja između ostalog podrazumijeva dokazivanje suprotnog onom što je utvrđeno. U okolnostima konkretnog slučaja apelant je istakao okolnosti zbog kojih, kako tvrdi, nije bio obaviješten da je počinio prekršaj i da prekršajni nalog nije dostavljen na njegovu adresu.
11. U okolnostima konkretnog slučaja, kako proizilazi iz dostavljene dokumentacije - osporenih rješenja i prekršajnog naloga, proizilazi da je apelant imao saznanje o počinjenom prekršaju ali ga je odbio potpisati, pri čemu je „odbio patroli policije dati dokumente na uvid radi kompletiranja zapisnika saobraćajne nezgode“. Na prekršajnom nalogu je osim toga evidentirana vrsta prekršaja iz Zakona o narušavanju javnog reda i mira USK i evidentirana je adresa koju je apelant u zahtjevu za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu doveo u pitanje. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi pri ocjeni osnovanosti apelantovog zahtjeva za sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu i zahtjevu za povrat u prijašnje stanje imali u vidu ove apelantove navode te su u vezi s tim zaključili da je apelantu prekršajni nalog dostavljen putem pošte u smislu člana 56. stav 3. ZOP pri čemu je prethodno izvršena provjera iz ROF programa i utvrđeno da se adresa iz potvrde ROF programa i adresa iz prekršajnog naloga podudaraju. Nadalje je utvrđeno da apelant na adresi Alojza Benca 13. u Bihaću ima prijavljeno mjesto prebivališta od 3. januara 2008. godine, a da se medicinska dokumentacija koju je dostavio u prilog tvrdnji da nije mogao blagovremeno zatražiti sudsko odlučivanje o prekršajnom nalogu odnosi na vremenski period nakon što je prekršajni nalog postao konačan i izvršan te da stoga apelant nije dokazao da mu prekršajni nalog nije uručen.
12. Iz naprijed navedenog proizilazi da navodima apelacije nije dovedeno u pitanje uručenje (dostava) prekršajnog naloga na adresu prebivališta apelanta koja je registrirana u prekršajnom nalogu i ROF programu a time ni utvrđenje suda da je, u okolnostima konkretnog slučaja apelantu prekršajni nalog dostavljen u smislu člana 56. stav 3. ZOP-a. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelant u okolnostima konkretnog slučaja propustio dokazati da prekršajni nalog nije primio te da je stoga propustio u smislu člana 59. ZOP doći do meritorne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom.
13. Iz naprijed navedenog proizilazi da apelant zapravo nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja u postupku pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-8/20 od 8. aprila 2020. godine, tačka 11. dostupna na www.ustavnisud.ba).
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić