Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2312/21 („ALPEN – MIT“ d.o.o. Široki Brijeg)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
  • Troškovi postupka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2312/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine, u predmetu broj AP-2312/21, rješavajući apelaciju „ALPEN – MIT“ d.o.o. Široki Brijeg, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „ALPEN – MIT“ d.o.o. Široki Brijeg protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032766 20 Uvp od 9. lipnja 2021. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 032766 19 U od 8.

listopada 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. „ALPEN – MIT“ d.o.o. Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Jerko Čilić odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 29. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 032766 20 Uvp od 9. lipnja 2021. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 032766 19 U od 8. listopada 2020. godine.

2. Zaključkom Uprave za neizravno oporezivanje BiH, Odsjeka za poreze, Grupe za obradu poreznih prijava od 21. lipnja 2018. godine odbijen je apelantov zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka.

3. Rješenjem Uprave za neizravno oporezivanje BiH, Odjeka za poreze od 6. kolovoza 2018. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov priziv izjavljen protiv zaključka od 21. lipnja 2018. godine.

4. Rješenjem Uprave za neizravno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: tuženi organ) od 22. svibnja 2019. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov priziv izjavljen protiv rješenja od 6. kolovoza 2018. godine.

5. Presudom Suda BiH od 8. listopada 2021. godine uvažena je apelantova tužba, rješenje tuženog organa od 22. svibnja 2019. godine je poništeno i predmet je vraćen tuženom organu na ponovno rješavanje. Obvezana je tužena apelantu nadoknaditi troškove upravnog spora u iznosu od 280,80 KM.

6. Presudom Suda BiH od 9. lipnja 2021. godine odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke.

7. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka na način da su apelantu dosuđeni troškovi na ime sastava tužbe u iznosu od 280, 80 KM, dok mu nisu priznati troškovi sudske takse na tužbu i presudu. Sud BiH je ukazao da je odredbom članka 61. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Zakon o upravnim sporovima) propisano da su troškovi u postupku o upravnim sporovima izdaci učinjeni povodom upravnog spora od njegovog pokretanja do završetka, a da će sud svakom odlukom kojom okončava postupak o upravnom sporu odlučiti tko snosi troškove postupka i koliko oni iznose. U svezi s tim, naveo je da je apelant je u tužbi od tuženog organa potraživao troškove upravnog spora koji su se sastojali od sastava tužbe u iznosu od 240,00 KM sa 17% PDV-a, te troškove takse na tužbu i presudu. Sud BiH je istakao da je prvostupanjski sud pravilno apelantu dosudio samo one troškove koji su učinjeni povodom upravnog spora, primjenom odredbe članka

61. Zakona o upravnim sporovima, a u svezi s odredbom članka 12. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Dakle, apelantu su priznati samo troškovi sastava tužbe u iznosu od 280,80 KM, dok troškovi takse na tužbu nisu priznati iz razloga što apelant nije postupio po nalogu suda, te nije izvršio uplatu tih troškova. Kako takav trošak nije učinjen povodom upravnog spora, Sud BiH je istakao da apelant isti nije mogao ni potraživati. Također je istakao da je pravilno prvostupanjski odbio i apelantov zahtjev za naknadu sudske takse na presudu, primjenom odredbe članka 6. Zakona o sudskim taksama u postupku pred Sudom BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o sudskim taksama) iz razloga što se u upravnom sporu sudska taksa plaća samo ako je tužbeni zahtjev odbijen, što u konkretnom nije slučaj. S obzirom na iznesene razloge, Sud BiH je zaključio da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

Apelacioni navodi

8. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, između ostalog, navodi da je obaveza uplate pristojbe nastala kada je tužba neposredno predana ili zaprimljena kod Suda, te da se radi o nužnim troškovima. Stoga su, po apelantovom mišljenju, odluke kojom je odbijen apelantov zahtjev za naknadu tih troškova proizvoljne i arbitrarne.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima i Zakona o sudskim taksama, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće..

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2312/21 („ALPEN – MIT“ d.o.o. Široki Brijeg) | Sudska praksa | Aktio