Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2885/21 (N.O.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Hipoteka
- Upis u sudski registar
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2885/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine, u predmetu broj AP-2885/21, rješavajući apelaciju koju je podnio N. O., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio N. O.
protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru broj 07 0 Dn 017855 20 Gž od 26. svibnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Mostaru broj 058-0-Dn 17-004-Č od 17. lipnja 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. N. O. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Međugorja, kojega zastupa Ivan Markić, odvjetnik iz Mostara, podnio je 9. kolovoza 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 Dn 017855 20 Gž od 26. svibnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Mostaru broj 058-0-Dn 17-004-Č od 17. lipnja 2017. godine.
2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnoga suda, dopušteno je na temelju presude Općinskoga suda u Mostaru od 17. listopada 2016. godine (potvrđena presudom Kantonalnoga suda od 6. lipnja 2017. godine), da se u zemljišnoknjižnome ulošku broj 292 k.o. Šurmanci vrati izbrisani upis iz C teretnoga lista koji glasi „na temelju pravomoćnoga rješenja Općinskoga suda u Čitluku od 5. prosinca 2002. godine, založne izjave od 5. prosinca 2002. godine i ugovora o leasingu pokretnina od 4. prosinca 2002. godine, uknjiženo je pravo zaloga na nekretninama upisanim u A listu, vlasništvo apelanta, radi osiguranja potraživanja vjerovnika prema dužniku A. G. koji će primiti određeni iznos u Eurima, uvećano za pripadajuću kamatu i troškove osiguranja u korist HYPO STEIERMARK KRAFTFAHRZENG UND MASCHINENLEASING GmbH Graz (u daljnjemu tekstu: predlagatelj)“.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da iz stanja spisa slijedi da je ZK ured Općinskoga suda u Mostaru 16. lipnja 2017. godine zaprimio zahtjev predlagatelja radi upisa založnoga prava na nekretnini na temelju pravomoćne presude Općinskoga suda od 17. listopada 2016. godine, kojom je naloženo ZK Uredu Općinskoga suda u Mostaru vraćanje izbrisanoga upisa prava hipoteke. Kantonalni je sud naveo da je postupajući po navedenome prijedlogu predlagatelja Općinski sud u Mostaru utvrdio da su ispunjeni uvjeti da se udovolji zahtjevu predlagatelja. Nadalje, naveo je da sukladno čl. 22. i 27. Zakona o sudovima, nakon osnivanja Općinskoga suda u Čitluku, Općinski sud u Mostaru nema mjesnu nadležnost da rješava predmete za koje je propisana isključiva mjesna nadležnost Općinskoga suda u Čitluku. Međutim, naveo je da kako je Općinski sud u Čitluku počeo sa radom zvanično 20. lipnja 2017. godine, a osporeno rješenje je doneseno 16. lipnja 2017. godine, to je neutemeljen prigovor mjesne nenadležnosti Općinskoga suda u Mostaru da postupi po zahtjevu predlagatelja. Osim toga, istakao je da su, nakon zvaničnoga otvaranja Općinskoga suda u Čitluku 20. lipnja 2017. godine, svi zemljišnoknjižni predmeti za koje je propisana isključiva mjesna nadležnost Općinskoga suda u Čitluku, tom sudu i upućeni od strane Općinskoga suda u Mostaru.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant u predmetnoj apelaciji navodi da nije jasno kako je utemeljena nadležnost Općinskoga suda u Mostaru, u situaciji kada je Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o sudovima (kojim je utemeljen Općinski sud u Čitluku) stupio na snagu 30. rujna 2010. godine, pa je time prestala mjesna nadležnost drugih sudova, bez obzira na zvanični početak rada suda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno naveo da je neutemeljen prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od apelanta, u situaciji kada je Općinski sud u Mostaru donio odluku prije nego je sa radom počeo Općinski sud u Čitluku. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić