Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3261/21 (F. D.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Eksproprijacija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3261/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3261/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Filip Domić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Filip Domić protiv presudâ Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 132276 21 Už od 13. jula 2021. godine i 96 0 U 132277 21 Už od 12. jula 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Filip Domić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Milenko Marjanović advokat iz Brčkog, podnio je 13. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presudâ Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 132276 21 Už od 13. jula 2021. godine i 96 0 U 132277 21 Už od 12. jula 2021. godine.

Predmet broj 96 0 U 132276 21 Už

2. Odlučujući o zahtjevu Odjeljenja za javne poslove Vlade Brčko distrikta BiH, Odjeljenje za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Vlade Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) je rješenjem od 26. decembra 2017. godine izdao lokacijske uslove za izgradnju puta Podarevac u Mjesnoj zajednici Gornja Skakava, na katastarskim parcelama pobliže označenim tačkom I izreke predmetnog rješenja.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog organa od 26. decembra 2017. godine, taj organ je rješenjem od 24. juna 2020. godine predmetnu žalbu apelanta odbacio kao neblagovremenu.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog organa od 24. juna 2020. godine, Apelaciona komisija Kancelarije gradonačelnika Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelaciona komisija) je rješenjem od 30. jula 2020. godine odbila predmetnu žalbu apelanta kao neosnovanu.

5. Presudom Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 132276 20 U od 4. maja 2021. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv tužene (Apelacione komisije), radi poništenja rješenja tužene od 30. jula 2020. godine.

6. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 4. maja 2021. godine, Apelacioni sud je Presudom broj 96 0 U 132276 21 Už od 13. jula 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Predmet broj 96 0 U 132277 21 Už

7. Odlučujući o zahtjevu Odjeljenja za javne poslove Vlade Brčko distrikta BiH, prvostepeni organ je rješenjem od 8. avgusta 2016. godine izdao lokacijske uslove za rekonstrukciju puta Podarevac na dijelu zemljišta, odnosno katastarskim česticama, pobliže označenim tačkom I izreke predmetnog rješenja.

8. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog organa od 8. avgusta 2016. godine, taj organ je rješenjem od 23. juna 2020. godine predmetnu žalbu apelanta odbacio kao neblagovremenu.

9. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja prvostepenog organa od 23. juna 2020. godine, Apelaciona komisija je rješenjem od 28. jula 2020. godine odbila predmetnu žalbu apelanta kao neosnovanu.

10. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 U 132277 20 U od 5. maja 2021. godine odbijena je tužba apelanta podnesena protiv tužene (Apelacione komisije), radi poništenja rješenja tužene od 28. jula 2020. godine.

11. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 5. maja 2021. godine, Apelacioni sud je Presudom broj 96 0 U 132277 21 Už od 12. jula 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

12. U obrazloženju osporenih presuda Apelacioni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud, ne ulazeći pri tome u razloge sadržane u obrazloženju prvostepenih i konačnih upravnih akata u predmetnim postupcima, odbio tužbe apelanta kod zaključka da lice koje je trebalo dobiti status stranke u toku upravnog postupka (lice u čija prava se zadire rješavanjem određene upravne stvari) ima pravo da izjavi žalbu protiv prvostepenog upravnog akta, ali u roku koji važi i za stranku, odnosno zakonskom roku koji počinje da teče i navršava se kao i za stranku koja je to svojstvo dobila u toku prvostepenog postupka. Naime, apelant je protiv rješenjâ prvostepenog organa od 26. decembra 2017. godine, odnosno od 8. avgusta 2016. godine (koja su Odjeljenju, po čijem zahtjevu su donesena, dostavljena 22. januara 2018. godine, odnosno 11. avgusta 2016. godine) izjavio žalbe 19. maja 2020. godine, odnosno 18. maja 2020. godine. Dakle, predmetne žalbe apelant je izjavio po proteku zakonskog roka propisanog odredbama člana 211. Zakona o upravnom postupku Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: ZUP). Stoga, kako je to naveo Apelacioni sud, pravilno je postupio prvostepeni organ kada je prvostepenim upravnim aktima, shodno odredbama člana 215. ZUP, odbacio kao neblagovremene žalbe apelanta izjavljene protiv rješenja tog upravnog organa. Pri tome, kako je na to ukazao Apelacioni sud, sa aspekta ocjene pravilnosti i zakonitosti konačnog (kao i prvostepenog) upravnog akta nije relevantno ukazivanje apelanta na Presudu Apelacionog suda broj 97 0 U 002303 20 Ous od 8. oktobra 2020. godine. Naime, odredbama ZUP je za otklanjanje evidentno učinjenih povreda u konkretnim upravnim postupcima (prvostepeni upravni organ je bio u obavezi da uključi apelanta kao zainteresovano lice u predmetne upravne postupke, odnosno da mu u tim postupcima da svojstvo stranke) propisana mogućnost podnošenja vanrednog pravnog lijeka (ponavljanje postupka), kako je to pravilno zaključio i prvostepeni sud. Apelacioni navodi

13. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, navodi da nije bio upoznat sa činjenicom da se vode predmetni upravni postupci sve dok mu nije dostavljeno rješenje o eksproprijaciji od 18. oktobra 2019. godine kojim se ekspropriše njegovo zemljište koje je bilo predmet odluka prvostepenog upravnog organa. Prema tome, apelantu nije bilo omogućeno da učestvuje u predmetnim upravnim postupcima, iako se odlučivalo o njegovim nekretninama. Apelant se pri tome poziva na Presudu Apelacionog suda broj 97 0 U 002303 20 Ous od 8. oktobra 2020. godine u kojoj je taj sud „ukazao na nezakonitosti u upravnim postupcima izdavanja lokacijskih uslova“.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

17. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Apelacioni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZUP, jasno ukazao na to da su apelantove žalbe u konkretnim upravnim postupcima bile neblagovremene, ali i da je apelant imao mogućnost da korišćenjem vanrednog pravnog lijeka (ponavljanje postupka) otkloni evidentno učinjene povrede u predmetnim postupcima, a u takvom obrazloženju Apelacionog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3261/21 (F. D.) | Sudska praksa | Aktio