Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3747/21 (M. A.)

Odluka donesena 16. 11. 2021.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Miodrag Simović, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3747/21

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

16. 11. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić i potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. novembra 2021. godine, u predmetu Merice Adamović broj AP-3747/21 rješavajući zahtjev za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14 ), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Merice Adamović za donošenje privremene mjere

OBRAZLOŽENJE

1. Merica Adamović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva (adresa iz apelacije Derviša Numića broj 1B), podnijela je 2. novembra 2021. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv akta Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 113368 09 I od 12. oktobra 2021. godine.

2. Apelantica je 11. novembra 2021. godine dopunila apelaciju.

3. Iz raspoloživih dokumenta proizlazi da je Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 113368 09 I od 27. marta 2019. godine usvojen prijedlog Intesa San Paolo Bank d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) da se izmijeni predmet i sredstvo izvršenja, tako da je izmijenjeno ranije doneseno rješenje o izvršenju od 6. oktobra 2009. godine, te određeno izvršenje na novom predmetu i sredstvu izvršenja i to pljenidbom do ½ penzije do iznosa od 1.000,00 KM, odnosno 2/3 penzije preko iznosa od 1.000,00 KM do namirenja cjelokupnog duga (vsp. 1.457,79 KM).

4. Prema tvrdnjama apelantice rješenje broj 65 0 I 113368 09 I od 27. marta 2019. godine nije joj dostavljeno.

5. U vezi s tim iz navoda apelacije proizlazi da je Općinski sud 4. aprila 2019. godine putem kurira pokušao dostava rješenja iz prethodne tačke ove odluke na adresu Derviša Numića broj 1B Sarajevo, ali dostava nije izvršena jer prema izjavama stanara zgrade „apelantica je nepoznata na navedenoj adresi“, kako je naznačeno na poštanskoj dostavnici.

6. Prema navodima apelacije Općinski sud je rješenje 65 0 I 113368 09 I od 27. marta 2019. godine stavio na oglasnu ploču počev od 18. oktobra 2019. godine do 4. novembra 2019. godine.

7. Iz navoda apelacije proizlazi da je za rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja apelantica saznala u aprilu 2021. godine, kada je primila penziju umanjenu za ½ iznosa koji je zaplijenjen po rješenju Općinskog suda.

8. Apelantica se nakon toga u dva navrta obraćala Općinskom sudu sa zahtjevom da se predmetni izvršni postupak obustavi iz razloga što joj rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja nije dostavljeno zbog čega nije mogla koristiti zakonom propisane pravne lijekove kojima bi osporila rješenje. Iz priloženih dopisa vidljivo je da je apelantica navodila istu adresu stanovanja (Derviša Numića broj 1 B, Sarajevo).

9. Općinski sud je 12. oktobra 2021. godine, referirajući se na podneske apelantice, aktom broj 65 0 I 113368 09 I od 12. oktobra 2021. godine, obavijestio apelanticu da je prema načelu formalnog legaliteta u izvršnom postupku dužan da omogući prinudnu naplatu potraživanja na način i u obimu kako je to izvršnim naslovom utvrđeno. Kako izvršna isprava nije pravomoćno izmijenjena Općinski sud je bio dužan postupiti po rješenju o dozvoli izvršenja do potpunog namirenja potraživanja tražitelja izvršenja. Općinski sud je još naveo da se punomoćnik tražitelja izvršenja nije izjašnjavao na podneske apelantice, tako da bez dokaza da je predmetno potraživanje namireno i bez prijedloga tražioca izvršenja da se izvršni postupak obustavi, izvršni sud je dužan da prema načelu legaliteta omogući prinudnu naplatu.

10. Apelantica smatra da joj je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravom na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u proizvoljnosti Općinskog suda u primjeni odredaba Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prilikom dostave rješenja. U tom pravcu tvrdi da je Općinski sud proizvoljno primijenio odredbu člana 348. st. (2), (3) i (4) ZPP-a što je za posljedicu dovelo da se rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja dostavi Federalnom zavodu PIO na izvršenje, a da isto rješenje apelantici nikada nije dostavljeno tako da je apelantici onemogućeno da protiv tog rješenja ulaže pravne lijekove koji su joj po zakonu bili na raspolaganju. Kao rezultat nezakonitog postupanja Općinskog suda apelantica se svaki mjesec suočava sa nezakonitim gubitkom penzije koja je za apelanticu jedini izvor prihoda (Romeva protiv Sjeverne Makedonije, broj 32141/10 od 12. decembra 2019. godine). Predloženo je da se apelacija usvoji da se ukine rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja od 27. marta 2019. godine, utvrdi kršenje apelantičinih prava na koja se pozvala, te predmet vrati Općinskom sudu na ponovno odlučivanje.

11. Apelantica je istovremeno zatražila i donošenje privremene mjere kojom bi se odložilo provođenje izvršenih radnji u predmetu Općinskog suda broj 65 0 I 113368 09 I. Apelantica smatra da bi nastavak izvršenja dodatno pogoršao njenu ionako tešku finansijsku situaciju, tvrdeći još da je sporni dug izmirila o čemu posjeduje potvrdu tražioca izvršenja od 5. oktobra 2021. godine, koju apelantica uz apelaciju nije dostavila. Međutim, podneskom od 11. novembra 2021. godine apelantica je dopunila apelaciju potvrdom tražitelja izvršenja broj N-681/AM/21 od 5. oktobra 2021. godine iz koje proizlazi da tražitelj izvršenja nema potraživanja po kreditnoj kartici Ugovor broj 4135 koji je odobren na ime apelantice i da je kartica zatvorena.

12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

14. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

15. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

16. Usto, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

17. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na nezakonitom postupanju Općinskog suda prilikom dostave rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, te navodima o teškoj financijskoj situaciji zbog provođenja nezakonitog rješenja što nisu razlozi koji su dovoljni za intervenciju Ustavnog suda. U vezi sa tvrdnjama apelantice da je dug u cijelosti izmirila, dostavljajući naknadno potvrdu tražitelja izvršenja o izmirenju duga po kartici preciziranog broja, Ustavni sud podsjeća da nije nadležan da cijeni dokaze i utvrđuje činjenice već je to zadatak redovnih sudova. U tom smislu apelantica je dokaz na koji se poziva bila u obavezi da dostavi Općinskom sudu koji vodi postupak. Iz raspoloživih dokaza nije vidljivo da li je to apelantica učinila.

18. Imajuću i vidu izneseno, Ustavni sud smatra da apelantica u konkretnom slučaju nije ponudila takve razloge, niti dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa koji bi ukazivali da je u takvim okolnostima donošenje tražene privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

19. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

20. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3747/21 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio