Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4664/20 (M. J.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Apelacija preuranjena
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4664/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u predmetu broj AP 4664/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Mirko Janjić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio Mirko Janjić.
Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja predmetnoga postupka koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske u predmetu broj 12 0 U 007387 21 Uvp.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjednici Vrhovnoga suda Republike Srpske da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 12 0 U 007387 21 Uvp, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Mirku Janjiću isplati iznos od 800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnoga postupka i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjednici Vrhovnoga suda Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mirko Janjić protiv Presude Okružnoga suda u Bijeljini broj 12 0 U 007387 19 U od 13. oktobra 2020. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mirko Janjić (u daljnjemu tekstu: apelant), kojeg zastupa Dario Kajiš, advokat iz Zvornika, podnio je 19. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnoga suda u Bijeljini (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 007387 19 U od 13. oktobra 2020. godine, kao i zbog dužine trajanja predmetnoga postupka. Apelant je, na traženje Ustavnoga suda, dopunio apelaciju podneskom od 14. januara 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnoga suda, zatraženo je 15. aprila 2021. godine od Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) i Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjemu tekstu: Uprava) da dostave odgovore na apelaciju. Od Okružnoga suda zatraženo je 24. maja 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Vrhovnoga suda zatražene su informacije o statusu predmetnoga postupka 10. oktobra i 4. novembra 2021. godine.
3. Uprava je dostavila odgovor na apelaciju 14. maja 2021. godine.
4. Okružni sud odgovor na apelaciju dostavio je 3. juna 2021. godine.
5. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. aprila 2021. godine, te tražene informacije 15. oktobra i 10. novembra 2021. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proističu iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sažeti na sljedeći način:
7. Apelant, C. J. i G. V. (u daljnjemu tekstu: podnosioci zahtjeva) su prvostepenom organu Uprave - Područna jedinica Zvornik 7. aprila 2011. godine podnijeli zahtjev kojim su tražili otklanjanje greške upisa u katastarskome operatu.
8. Prvostepeni organ je 20. maja 2011. godine donio zaključak o odbacivanju zahtjeva.
9. Uprava je rješenjem od 5. jula 2011. godine po žalbi podnosilaca zahtjeva poništila zaključak prvostepenog organa od 20. maja 2011. godine i predmet vratila na ponovni postupak i odlučivanje.
10. Prvostepeni organ je zaključkom od 17. avgusta 2011. godine prekinuo postupak zbog rješavanja prethodnoga pitanja koje se odnosi na pokretanje ostavinskoga postupka iza podnosioca zahtjeva C. J.
11. U odnosu na apelanta, Z. J. (sin C. J.) i G. V. 5. maja 2012. godine nastavljen je predmetni postupak, te je prvostepeni organ rješenjem od 12. juna 2012. godine odbio zahtjev podnosilaca zbog neispunjenja uslova.
12. Rješenjem Uprave od 2. oktobra 2012. godine odbijena je žalba podnosilaca zahtjeva (dakle, sada apelant, Z. J. i G. V.) protiv rješenja od 12. juna 2012. godine kao neosnovan.
13. Presudom Okružnoga suda od 14. novembra 2012. godine po tužbi apelanta poništeno je rješenje Uprave od 2. oktobra 2012. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
14. Rješenjem Uprave od 28. novembra 2012. godine poništeno je rješenje prvostepenog organa od 12. juna 2012. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
15. Zaključkom prvostepenog organa od 31. januara 2013. godine odbačen je zahtjev podnosilaca zbog nenadležnosti.
16. Rješenjem Uprave od 9. jula 2013. godine uvažena je žalba podnosilaca zahtjeva, poništen je zaključak prvostepenog organa od 31. januara 2013. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
17. Rješenjem prvostepenog organa od 8. novembra 2013. godine zahtjev podnosilaca je odbijen kao neosnovan.
18. Rješenjem Uprave od 31. decembra 2013. godine žalba podnosilaca zahtjeva je odbijena kao neosnovana.
19. Presudom Okružnoga suda od 20. marta 2014. godine odbijena je tužba apelanta protiv rješenja Uprave od 31. decembra 2013. godine kao neosnovana.
20. Presudom Vrhovnoga suda od 9. februara 2017. godine zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnoga suda od 20. marta 2014. godine je usvojen, te presuda preinačena tako da se tužba uvažava i osporeno rješenje Uprave od 31. decembra 2013. godine poništava.
21. Rješenjem Uprave od 1. marta 2017. godine poništeno je rješenje prvostepenog organa od 8. novembra 2013. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
22. Na prijedlog podnosilaca zahtjeva, prvostepeni organ je zaključkom od 5. juna 2017. godine prekinuo postupak zbog rješavanja prethodnoga pitanja ispravke greške u rješenju o nasljeđivanju Sreskoga suda u Zvorniku (u daljnjemu tekstu: Sreski sud) od 2. aprila 1960. godine.
23. Na prijedlog podnosilaca zahtjeva od 5. juna 2018. godine nastavljen je postupak u predmetnoj stvari, te je rješenjem prvostepenog organa od 2. novembra 2018. godine odbijen zahtjev podnosilaca za upis stanja posjeda na zemljištu, predmetna nekretnina bliže označena u izreci odluke, na osnovu pravosnažnoga rješenja o nasljeđivanju Sreskoga suda od 2. aprila 1960. godine.
24. Rješenjem Uprave od 4. marta 2019. godine odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja prvostepenog organa od 2. novembra 2018. godine.
25. Presudom Okružnoga suda od 13. oktobra 2020. godine tužba apelanta odbijena je kao neosnovana.
26. Apelant je 17. novembra 2020. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnoga suda od 13. oktobra 2020. godine.
27. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Vrhovnim sudom. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
28. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant u predmetnoj apelaciji, između ostaloga, navodi da osporena presuda Okružnoga suda od 13. oktobra 2020. godine uopšte ne sadrži obrazloženje apelantovih navoda i dokaza. Nadalje, navodi kako se greška koju je učinila Uprava ogleda u tome što i pored pravosnažnoga rješenja o nasljeđivanju Sreskoga suda od 2. aprila 1960. godine nije izvršena promjena u katastarskome operatu, a što je Uprava bila dužna učiniti. Takođe, apelant navodi da se postupak vodi preko 10 godina u čemu se ogleda povreda prava na suđenje u razumnome roku, kao segmentu prava na pravično suđenje. Apelant, zbog dužine trajanja predmetnoga postupka, traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
29. Uprava je u odgovoru na apelaciju predstavila hronološki tok posljednjeg ponovljenoga postupka, istakla da je predmetna stvar riješena u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, što je potvrđeno i presudom Okružnoga suda od 13. oktobra 2020. godine. Uprava predlaže da se stoga apelacija odbije kao neosnovana.
30. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je protiv presude toga suda od 13. oktobra 2020. godine apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, pa predlaže da se apelacija odbaci kao preuranjena.
31. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da smatra da se navodi apelacije odnose na povrede prava apelanta učinjene u postupku pred Okružnim sudom, pa da odgovor povodom tih navoda može dati samo Okružni sud. U traženim informacijama Vrhovni sud je istakao da je postupak pred tim sudom još u toku, da mu je predmetni spis dostavljen na postupanje 23. februara 2021. godine, te da je predmet stvarno otpočeo 24. aprila 2019. godine (misli se na dan podnošenja tužbe Okružnome sudu). Nadalje, Vrhovni sud je naveo da sudije toga suda predmete rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta za 2021. godinu, te da se predmetni spis ne nalazi u Planu rješavanja starih predmeta za četvrti kvartal 2021. godine. Takođe, Vrhovni sud je istakao da ne zna kada će predmet biti na redu za rješavanje.
V.Relevantni propisi
32. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07-ispravka, 50/10 i 66/18) glasi:
Načelo ekonomičnosti postupka Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja
33. Zakon o upravnim sporovima (“Službene glasnik RS” br. 109/05 i 63/11) u relevantnome dijelu glasi:
Član 48.
Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.
34. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku..
35. Zakon o sudovima Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – OUS, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
IV. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA SUDOVA
Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom.
VI.Dopustivost
36. Prema članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojega drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
37. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnome lijeku kojeg je koristio.
Dopustivost apelacije protiv presude Okružnoga suda od 13. oktobra 2020. godine
38. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, u dijelu u kojem apelant smatra da mu je presudom Okružnoga suda od 13. oktobra 2020. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnoga suda:
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
(b) Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
39. U skladu sa navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenome predmetu okončan.
40. U konkretnome slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još̌ nije donio odluku o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnoga suda od 13. oktobra 2020. godine iz čega slijedi da je apelacija u tomu dijelu preuranjena.
41. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je u ovom dijelu odlučio kao u dispozitivu ove odluke, Dopustivost apelacije u odnosu na navode o dužini trajanja postupka
42. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
43. U konkretnome slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u predmetnome postupku, koji je u toku pred Vrhovnim sudom po zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Okružnoga suda od 23. oktobra 2020. godine, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovome dijelu dopustiva u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnoga suda.
44. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
45. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovome dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na suđenje u razumnome roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII.Meritum
46. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnoga postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnome roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
47. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnome dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
48. Član 6 Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
49. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnoga suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
50. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskoga suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove toga člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnome roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji treba uzeti u obzir Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak na čiju se dužinu apelant žali započeo zahtjevom apelanta od 7. aprila 2011. godine i da je taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek u toku. Dakle, postupak traje deset godina i oko osam mjeseci, te do donošenja odluke Ustavnoga suda još uvijek nije okončan.
Analiza dužine trajanja predmetnoga postupka
51. U konkretnome slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, ne može govoriti o naročito složenome predmetu.
52. Ocjenujući ponašanje prvostepenog organa, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ donio pet prvostepenih odluka, postupajući u relativno razumnim rokovima (u periodu od jednoga do pet mjeseci). Takođe, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ donio zaključke od 17. avgusta 2011. godine i 5. juna 2017. godine, kojima je prekidao predmetni postupak, te je postupak bio u prekidu u vremenskome periodu od jedne godine i oko devet mjeseci. Dakle, u postupku su postojale objektivne okolnosti zbog kojih prvostepeni organ nije mogao postupati u tom periodu. Ocjenjujući ponašanje Uprave, Ustavni sud zapaža da je Uprava donijela sedam drugostepenih odluka, postupajući u relativno razumnim rokovima (u periodu od 14 dana do šest mjeseci). Ocjenujući ponašanje Okružnoga suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud donio tri presude, od čega su dvije donesene u razumnim rokovima (u periodu od oko dva do oko tri mjeseca), te da je jednu odluku donio nakon jedne godine i oko sedam mjeseci. Ocjenjujući ponašanje Vrhovnoga suda, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud donio jednu odluku nakon dvije godine i oko 11 mjeseci. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred tim sudom još uvijek u toku, godinu dana nakon što je apelant podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Ustavni sud podsjeća na stanovište Evropskoga suda i Ustavnoga suda da stalno vraćanje predmeta od višega ka nižemu sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnoga vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višega nižemu sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4843/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 38, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zaključuje da prvostepeni organ, Uprava, Okružni sud i Vrhovni sud nisu vodili postupak bez nepotrebnoga odugovlačenja i da nisu djelotvorno upravljali postupkom, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje. Pri tome Uprava i Okružni nisu niti dostavili odgovore na navode o dužini trajanja postupka pred organima uprave, odnosno redovnim sudom, dok je Vrhovni sud istakao da predmete rješava prema Planu rješavanja starih predmeta, ali i da nije poznato kada će predmet biti u Planu rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnome sudu zbog nedonošenja odluke u razumnome roku, zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnoga akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnoga akta koje je donio VSTS“, kao i u konkretnome slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnome roku, bez nepotrebnoga odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba).
53. Na osnovu izloženoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanta na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
54. U smislu članka 74 Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zajemčenih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
55. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Evropskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, privredne uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnoga suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnoga postupka apelantu treba isplatiti iznos od 800,00 KM.
56. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
57. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
58. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer predmetni postupak povodom zahtjeva apelanta traje deset godina i oko osam mjeseci, pri čemu Uprava i Okružni sud nisu niti dali odgovore u pogledu dužine trajanja upravnoga postupka, odnosno upravnoga spora, dok Vrhovni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za dugo trajanje postupaka pred tim sudom, te je sasvim neizvjesno kada će predmetni postupak pred tim sudom biti okončan.
59. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
60. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić