Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2287/21 (Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Miješanje u imovinu
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2287/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine, u predmetu broj AP-2287/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4), članka 57. stavak (2) točka
a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Pročišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 Ip 086745 21 Pž 2 od 20. travnja 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 Ip 086745 21 Pž 2 od 20. travnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Zenici broj 43 0 lp 086745 14 Ip 2 od 19. veljače 2021. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 28. lipnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenje Kantonalnoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Ip 086745 21 Pž 2 od 20. travnja 2021. godine i Rješenja Općinskoga suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 lp 086745 14 Ip 2 od 19. veljače 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda od 30. siječnja 2009. godine dozvoljena je ovrha predložena od strane tražitelju ovrhe (Grad Zenica) na temelju ovršnih rješenja 21. prosinca 2005. godine, 26. svibnja 2006. godine i 19. studenog 2007. godine, kojim je apelant obvezan da na ime naknade za korištenje građevinskog zemljišta tražitelju ovrhe (Grad Zenica) isplati određene novčane iznose.
3. Rješenjem Općinskog suda od 7. rujna 2020. godine odložena je predložena ovrha do 7. prosinca 2020. godine.
4. Rješenjem Općinskog suda od 19. veljače 2021. godine određeno je da se nastavlja ovrha.
5. Rješenjem Kantonalnog suda od 20. travnja 2021. godine odbijen je apelantov priziv i potvrđeno rješenje od 19. veljače 2021. godine.
6. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud naveo da je tražitelj ovrhe podneskom od 2. prosinca 2020. godine predložio da se provođenje rješenja o ovrsi nastavi, pa je prvostupanjski sud na temelju članka 62. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOP) donio rješenje o nastavljanju provođenja. Pri tomu je naveo da je prvostupanjski sud u obrazloženju odluke ukazao da je podneskom od 29. srpnja 2019. godine tražitelj ovrhe djelomično povukao prijedlog, jer je glavni dug plaćen, te je ostao kod prijedloga u pogledu naplate zakonskih zateznih kamata na plaćeni iznos glavnog duga. Kantonalni sud je istakao da je apelant u prizivu naveo da je 16. srpnja 2020. godine podnio prijedlog za obustavu postupka ovrhe, ali da prvostupanjski sud nije odlučio o prijedlogu. U svezi s tim, istakao je da činjenica da prvostupanjski sud nije odlučio o apelantovom prijedlogu za obustavu postupka ovrhe nema utjecaja na odlučivanje o nastavku ovršnog postupka, budući da prvostupanjski sud o takvom prijedlogu može odlučiti u daljem tijeku ovršnog postupka. Nadalje, u pogledu apelantovih navoda koji su se odnosili na Presudu Ustavnog suda FBiH broj U- 64/17 od 23. listopada 2018. godine (kojom je utvrđeno da odredbe članka 63. stavak 1. u dijelu koji glasi: , naknada za korištenje gradskog građevinskog zemljišta“, članka 63. stavak 2. u dijelu koji glasi: „i naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta“, članka 63. stavak 3. u dijelu koji glasi: ,,i naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta (rente)" i članak 73., 74. i 75. Zakona o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine), Kantonalni sud je ukazao na dano obrazloženje u odluci tog suda od 3. travnja 2020. godine (koja je ranije donesena u toku predmetnog postupka), pa je apelant upućen na to obrazloženje, jer ne može tražiti od suda da ponovo obrazlaže iste prizivne prigovore. Konačno, Kantonalni sud je istakao da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je primjenom članka 62. ZOP, odredio nastavak izvršenja određenog rješenjem o ovrsi od 30. siječnja 2009. godine, jer apelant nije dokazao postojanje niti jednog od prizivnih razloga na koje se pozivao. Apelacioni navodi
7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant, između ostalog, ukazuje da je podnio sudu prijedlog za obustavu ovrhe o kome nije odlučeno. Apelant smatra da su ovršne isprave prestale važiti budući da su utemeljene na odredbama koje nisu u skladu s Ustavnom Federacije Bosne i Hercegovine.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
a) Ratione materiae
9. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su redoviti sudovi odlučivali o prizivu apelanta podnesenom u ovršnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Naime, o njegovim "građanskim pravima ili obavezama" u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine se odlučivalo u upravnom postupku u kojem su donesena rješenja tražitelja ovrhe od 21. prosinca 2005. godine, 26. svibnja 2006. godine i 19, studenog 2007. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3123/20 od 14. listopada 2020. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
b) Prima facie
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmenom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba ZOP-a u bilo kojem dijelu bila proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi, odnosno da je miješanje u pravo na imovinu apelanata bilo proizvoljno. U pogledu apelantovih navoda su „ovršne isprave prestale važiti budući da su utemeljene na odredbama koje nisu u skladu s Ustavnom Federacije Bosne i Hercegovine“, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao o istom pitanju, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovitog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 1594/21 od 23. lipnja 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću pitanje prava na imovinu, odnosno ništa što ukazuje da apelantti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) i stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić