Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4373/20 (A.P.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4373/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 4373/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela A. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela A. P.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli na rješavanju po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 069459 20 P 2 od 28. oktobra 2021. godine.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da A. P. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelantica A. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Haris Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 3. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 33 0 P 069459 20 P 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Općinskog sud u Travniku i Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je u periodu od 29. januara do 10. juna 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju, te je 11. oktobra 2021. godine od Općinskog suda zatražena informacija o statusu predmeta i dostava dokumenata.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 22. februara 2021. godine, kao i traženu informaciju i dokumente.

4. Kantonalni sud i Općinski sud u Travniku su odgovore na apelaciju dostavili 23. juna 2021. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Agencija za privatizaciju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužilac) podnijela je 2. jula 2014. godine tužbu Općinskom sudu u Travniku protiv apelantice i ostalih tuženih radi raskida ugovora o kupoprodaji dionica. Kod tog suda predmet je bio zaveden pod brojem 51 0 P 087550 14 P.

7. Apelantica je u odgovoru na tužbu od 29. jula 2015. godine istakla prigovor mjesne nenadležnosti s obzirom na to da je njeno mjesto prebivališta u Živinicama.

8. Općinski sud u Travniku se Rješenjem broj 51 0 P 086837 14 P od 7. marta 2016. godine proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari u odnosu na apelanticu. Istim rješenjem je odredio da će se nakon pravosnažnosti tog rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu kao mjesno nadležnom sudu na daljnji postupak.

9. Općinski sud u Travniku je 9. maja 2016. godine, nakon pravosnažnosti rješenja o mjesnoj nenadležnosti, dostavio Općinskom sudu predmet na daljnje postupanje, koji je kod Općinskog suda zaveden pod brojem 33 0 P 069459 16 P.

10. Općinski sud je Presudom broj 33 0 P 069459 16 P od 8. maja 2017. godine utvrdio da je u cijelosti raskinut ugovor o kupoprodaji dionica zaključen 23. januara 2003.godine između tužioca kao prodavača i ortačke grupe: radnici i menadžment preduzeća Konfekcija „Borac“ d.o.o. Travnik kao kupca (stav I). Obavezao je apelanticu da vrati dionice (pobliže označene u izreci presude) koje je stekla na osnovu ugovora tako što će izdati notarski obrađenu ispravu kojom će izvršiti prijenos vlasništva na dionicama na Federaciju Bosne i Hercegovine, a u protivnom će ova presuda zamijeniti takvu ispravu i na osnovu nje će se u Registru vrijednosti papira Federacije Bosne i Hercegovine izvršiti prijenos vlasništva na dionicama sa apelantice na Federaciju Bosne i Hercegovine (stav II). Obavezao je apelanticu da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.571,20 KM (stav III).

11. Apelantica je 15. maja 2017. godine izjavila žalbu protiv navedene prvostepene presude.

12. Predmetni spis je 22. juna 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje.

13. Apelantica je podneskom od 1. februara 2019. godine urgirala postupanje Kantonalnog suda.

14. Kantonalni sud je Rješenjem broj 33 0 P 069459 17 Gž od 3. septembra 2020. godine uvažio apelanticinu žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da su dati razlozi prvostepenog suda u pogledu odluke o tužiočevom postavljenom tužbenom zahtjevu sa sadržajem kao u stavu prvom i drugom izreke nepotpuni, nejasni, međusobno protivrječni, te protivrječni sadržaju izvedenih materijalnih dokaza, što predstavlja povredu člana 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a koja je bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostepene presude. Kantonalni sud je naveo da će prvostepeni sud u ponovnom postupku postupiti u skladu sa članom 228. ZPP-a, ponovno zakazati glavnu raspravu na kojoj će opet izvesti dokaze određene po prijedlogu stranaka, te nakon pravilne ocjene izvedenih dokaza po prijedlogu stranaka o postavljenom tužbenom zahtjevu donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku za koju će dati potpune i valjane razloge shodno članu 191. stav 4. ZPP-a, te istovremeno odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka, zavisno od konačnog uspjeha stranaka u sporu.

15. Predmetni spis je vraćen Općinskom sudu 25. septembra 2020. godine, koji je kod tog suda u ponovnom postupku zaveden pod brojem 33 0 P 069459 20 P 2.

16. Općinski sud je ročište za glavnu raspravu koje je bilo zakazano za 19. april 2021. godine, na zahtjev tužiočevog punomoćnika, odložio, a novi termin za održavanje tog ročišta zakazao za 10. juni 2021. godine, ali ni to ročište za glavnu raspravu nije održao jer dostava za tužiočevog punomoćnika nije bila uredna, pa je novi termin za održavanje tog ročišta zakazao za 6. juli 2021. godine, kada je i održano. Općinski sud je nastavak glavne rasprave održao 1. oktobra 2021. godine, kada je i zaključio glavnu raspravu.

17. Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 P 069459 20 P 2 od 28. oktobra 2021. godine (kako to proizlazi iz odgovora Općinskog suda).

18. Apelantica je 3. novembra 2021. godine izjavila žalbu protiv navedene presude.

19. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantica navodi da je od podnošenja tužbe pa do podnošenja apelacije prošlo skoro šest i po godina a da je predmet ponovo kod prvostepenog suda. Apelantica navodi da se radi o predmetu u kojem nije bilo saslušanja stranaka i svjedoka, te nije bilo vještačenja, što sve ukazuje na to da se radi o jednostavnom predmetu koji je do sada trebao biti pravosnažno okončan.

b) Odgovori na apelaciju

21. Općinski sud je naveo da je postupak pred tim sudom kao nadležnim pokrenut 9. maja 2016. godine, te da je taj sud postupao ažurno pri donošenju odluka, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

22. Općinski sud u Travniku je naveo da se taj sud Rješenjem broj 51 0 P 086837 14 P od 7. marta 2016. godine u odnosu na apelanticu proglasio mjesno nenadležnim, te da je spis dostavio Općinskom sudu na daljnji postupak.

23. Kantonalni sud je naveo da je predmetni spis broj 33 0 P 069459 17 Gž bio obuhvaćen kvartalnim planom za period juli–septembar 2020. godine, te da je u tom kvartalnom periodu predmet završen donošenjem drugostepenog rješenja broj 33 0 P 069459 17 Gž 3. septembra 2020. godine, a shodno Planu rješavanja predmeta za 2020. godinu.

V.Relevantni propisi

24. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

25. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

26. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

27. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

28. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva.

29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

30. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi

33. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

34. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od podnošenja tužbe Općinskom sudu u Travniku pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od sedam godina i pet mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

36. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne može govoriti o složenom predmetu.

37. U pogledu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je apelantica na bilo koji način utjecala na dužinu trajanja postupka.

38. Analizirajući ponašanje Općinskog suda u Travniku, Ustavni sud zapaža da je postupak pred tim sudom od podnošenja tužbe do donošenja rješenja o mjesnoj nenadležnosti u odnosu na apelanticu 7. marta 2016. godine trajao jednu godinu i osam mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je taj sud u navedenom periodu dostavio tuženim tužbu na odgovor, te tek osam mjeseci nakon dostave odgovora na tužbu od apelantice (u kojem je istakla prigovor mjesne nenadležnosti) donio rješenje kojim se proglasio mjesno nenadležnim, dok u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za neblagovremeno i neefikasno postupanje u predmetnom postupku. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u periodu od jedne godine, nakon što mu je kao mjesno nadležnom sudu predmet dostavljen na postupanje, donio prvostepenu presudu od 8. maja 2017. godine, ali je tu presudu rješenjem ukinuo Kantonalni sud i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje, što je nesumnjivo doprinijelo dužini trajanja postupka. Ustavni sud zapaža da se ponovni postupak pred Općinskim sudom vodio jednu godinu i jedan mjesec, računajući od kada je spis predmeta s Kantonalnog suda vraćen tom sudu, u kojem periodu je taj sud održao ročište za glavnu raspravu i nastavak tog ročišta, te donio novu prvostepenu presudu 28. oktobra 2021. godine. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o apelanticinoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude od 8. maja 2017. godine donio tek nakon tri godine i dva mjeseca, računajući od dostave spisa predmeta Kantonalnom sudu. Također, Ustavni sud zapaža da se, prema stanju spisa, predmetni postupak ponovo vodi pred Kantonalnim sudom po apelanticinoj žalbi protiv prvostepene presude 28. oktobra 2021. godine. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da predmete rješava po Planu rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

39. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva neopravdana pasivnost redovnih sudova može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinijela činjenica da redovni sudovi nisu učinkovito postupali, odnosno nisu postupali u razumnim rokovima, što se mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

40. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka pred redovnim sudovima ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

41. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

42. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

43. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

44. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje sedam godina i pet mjeseci, kojoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinijela činjenica da redovni sudovi nisu učinkovito postupali, odnosno nisu postupali u razumnim rokovima, niti su ponudili objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

46. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4373/20 (A.P.) | Sudska praksa | Aktio