Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3312/21 (K. K.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3312/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3312/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Kabaš Krasnići, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Kabaš Krasnići protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 404666 21 Pž od 1. jula 2021. godine i Rješenja o dosudi Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 404666 14 Ip od 10. decembra 2020.

godine, u odnosu na navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Kabaš Krasnići protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 404666 21 Pž od 1. jula 2021. godine i Rješenja o dosudi Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 404666 14 Ip od 10. decembra 2020.

godine, u odnosu na navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Kabaš Krasnići (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ragib Hadžić advokat iz Zenice, podnio je 20. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 404666 21 Pž od 1. jula 2021. godine i Rješenja o dosudi Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 404666 14 Ip od 10. decembra 2020. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 15. septembra 2015. godine, na prijedlog tražioca izvršenja („Heta“ d.o.o. Sarajevo) podnesenog protiv apelanta radi prinudne naplate novčanog potraživanja na osnovu izvršne isprave, pravosnažnog rješenja o zasnivanju založnog prava Općinskog suda od 9. maja 2006. godine, određeno je izvršenje na nekretnini apelanta pobliže označenoj izrekom predmetnog rješenja.

3. Zaključkom Općinskog suda o preuzimanju postupka od 7. januara 2020. godine na mjesto ranije označenog tražioca izvršenja („Heta“ d.o.o. Sarajevo) stupio je „Bora“ d.o.o. Banjaluka.

4. Općinski sud je zaključkom od 3. novembra 2020. godine predmetnu nepokretnost prodao M.S. kao najpovoljnijem ponuđaču za iznos od 317.600,00 KM.

5. Osporenim Rješenjem o dosudi Općinskog suda broj 65 0 Ip 404666 14 Ip od 10. decembra 2020. godine predmetna nekretnina je dosuđena kupcu M.S., te je naloženo apelantu da predmetnu nekretninu odmah preda kupcu. Naloženo je Zemljišno knjižnom uredu Općinskog suda da izvrši uknjižbu promjene prava vlasništva, da briše hipoteku upisanu u korist tražioca izvršenja i da briše zabilježbu izvršenja.

6. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja o dosudi Općinskog suda od 10. decembra 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Ip 404666 21 Pž od 1. jula 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

7. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz spisa konkretnog predmeta proizlazi da je predmetno izvršenje određeno na osnovu izvršne isprave, pravosnažnog rješenja o zasnivanju založnog prava (na predmetnoj nekretnini apelanta) Općinskog suda od 9. maja 2006. godine, te da je prvostepeni sud zaključkom od 7. januara 2020. godine konstatovao preuzimanje izvršnog postupka, tako što na mjesto ranije označenog tražioca izvršenja „Heta“ d.o.o. Sarajevo stupa „Bora“ d.o.o. Banjaluka. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da iz zemljišno-knjižnog izvatka od 30. oktobra 2020. godine proizlazi da je na osnovu otpravka izvornika izjave, saglasnosti o prenosu založnog prava i zabilježbi od 11. juna 2019. godine, uknjižena promjena založnog povjerioca za založno pravo upisano na osnovu rješenja Općinskog suda od 9. maja 2006. godine tako da je umjesto „Hypo Alpe Adria Bank“ d.d. Mostar (novi naziv „Heta“ d.o.o. Sarajevo) upisan novi povjerilac „Bora“ d.o.o. Banjaluka. Dalje, da su se na trećem ročištu za prodaju predmetne nekretnine održanom 3. novembra 2020. godine, kao lica zainteresovana za kupovinu nekretnine, prijavili ponuđač M.S. (koji je za predmetnu nekretninu ponudio iznos od 317.600,00 KM) i tražilac izvršenja (koji je za predmetnu nekretninu ponudio iznos od 317.560,00 KM), te da je predmetna nekretnina prodata M.S. kao najpovoljnijem ponuđaču, shodno odredbama člana 90. stav (6) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Kantonalni sud je naveo da je podneskom od 19. novembra 2020. godine, ponuđač M.S. obavijestio prvostepeni sud da je uplatio ostatak kupoprodajne cijene, o čemu je kao dokaz dostavio uplatnicu od istog datuma, pa je Općinski sud, u skladu sa odredbama čl. 93. i 94. ZIP, u vezi sa članom 92. ZIP, donio rješenje o dosudi od 10. decembra 2020. godine. Kantonalni sud je naveo da se žalbom apelanta osporava pravilnost zaključka koji je prvostepeni sud tokom postupka donio po prijedlogu povjerioca na koga su u cijelosti prenesena potraživanja iz izvršne isprave i koja su predmetom izvršenja u konkretnoj pravnoj stvari. Međutim, po ocjeni tog suda rješenje o dosudi od 10. decembra 2020. godine je doneseno pravilnom primjenom odredbi člana 93. ZIP, jer su u cijelosti bili ispunjeni uslovi za donošenje takve odluke. U pogledu žalbenih prigovora koji se tiču aktivne legitimacije i onemogućavanja apelantu da prigovara pravilnosti izvršene promjene na strani tražioca izvršenja, Kantonalni sud je ukazao da tražilac izvršenja u pobijanom rješenju o dosudi svoju aktivnu legitimaciju crpi iz uknjiženog založnog prava na predmetnoj nepokretnosti, što je prvostepeni sud prije donesenog rješenja zaključkom i konstatovao. Rezonovanje apelanta o mogućnosti promjene na strani tražioca izvršenja u toku samog izvršnog postupka na osnovu odredbi člana 30. stav (1) ZIP ne utiče na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, tim prije što je prema ranije zauzetom stavu Građanskog odjeljenja Kantonalnog suda od 26. februara 2019. godine takva promjena moguća i u toku izvršenja. Konačno, Kantonalni sud je zaključio da žalbeni navodi u pogledu podjele bračne tekovine nemaju nikakvog uticaja na pravilnost pobijanog rješenja, jer se takvi navodi mogu odnositi samo na eventualna prava trećeg lica, a da sam apelant nije ovlašćen da ističe takve prigovore s uspjehom.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe ističe povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da nije bila dozvoljena žalba na zaključak Općinskog suda od 7. januara 2020. godine (kojim je na mjesto ranije označenog tražioca izvršenja stupio „Bora“ d.o.o. Banjaluka), a da su na navedeni način povrijeđene odredbe člana 30. ZIP kojima je propisano da će se izvršenje na osnovu izvršne isprave odrediti u korist trećeg lica (koje nije navedeno tom izvršnom ispravom) samo ako je potraživanje preneseno na to treće lice javnom ili ovjerenom privatnom ispravom. Osporava aktivnu legitimaciju „Bora“ d.o.o. Banjaluka, smatrajući da to pravno lice ne može biti stranka u predmetnom postupku. Takođe navodi da mu je onemogućen pristup sudu zbog naprijed navedenih povreda postupka. Nadalje ističe da je predmetna nekretnina zajednička bračna tekovina njega i njegove supruge, pa da je stoga izvršenje na tom (njenom) dijelu nekretnine moralo biti obustavljeno.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

10. U odnosu na osporena rješenja, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

11. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Općinskog suda od 10. decembra 2020. godine predmetna nekretnina je u predmetnom izvršnom postupku (pokrenutom na osnovu izvršne isprave, pravosnažnog rješenja o zasnivanju založnog prava Općinskog suda od 9. maja 2006. godine) dosuđena kupcu, a osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 1. jula 2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanata izjavljena protiv naprijed navedenog rješenja Općinskog suda. Ustavni sud primjećuje da su, dakle, osporena rješenja donesena u izvršnom postupku koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta na osnovu izvršne isprave, pravosnažnog rješenja o zasnivanju založnog prava Općinskog suda od 9. maja 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“ apelanta, već da su ona utvrđena predmetnom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost, odnosno ne nalazi da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZIP, dao jasno obrazloženje zbog čega smatra da su neosnovani prednji navodi apelanta, a Ustavni sud u takvom obrazloženju Kantonalnog suda ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavno pitanje na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3312/21 (K. K.) | Sudska praksa | Aktio