Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1793/20 (M. H.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK – Pravo na djelotvorni pravni lijek
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 60
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1793/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 1793/20, rješavajući apelaciju Mubere Hohn, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) i člana 60. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
DJELIMIČNU ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I
MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnijela Mubera Hohn zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 348061 17 I 2 (raniji broj 65 0 I 348061 13 I).
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mubera Hohn (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Ifet Feraget, advokat iz Sarajeva, podnijela je 21. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 I 348061 17 I 2 (raniji broj 65 0 I 348061 13 I).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 18. decembra 2020. godine od Općinskog suda zatražen je odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 14. januara 2020. godine.
4. Ustavni sud je 12. novembra 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog izvršnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
6. Ustavni sud podsjeća da je predmetna apelacija sadržavala dva odvojena ustavnopravna pitanja, a to je pitanje poštivanja standarda prava na pravično suđenje u razumnom roku u odnosu na dužinu izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 I 348061 17 I 2 (raniji broj 65 0 I 348061 13 I), s jedne strane, i pitanje dopustivosti apelacije protiv naredbe o neprovođenju istrage Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo po krivičnoj prijavi apelantice protiv trećeg lica (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj T09 0 KT 117590 17 od 9. marta 2020. godine i obavijesti Kantonalnog tužilaštva broj T09 0 KTP 0117590 20 od 16. aprila 2020. godine, koja po svojoj prirodi treba da se rješavaju zasebno. U skladu sa članom 60. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može donijeti djelimičnu odluku ako zahtjev/apelacija sadrži više pitanja i ako to priroda slučaja omogućava. Ustavni sud podsjeća da je o dijelu apelacije protiv naredbe o neprovođenju istrage Kantonalnog tužilaštva broj T09 0 KT 117590 17 od 9. marta 2020. godine i obavijesti Kantonalnog tužilaštva broj T09 0 KTP 0117590 20 od 16. aprila 2020. godine donio posebnu odluku (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 1793/20 od 2. jula 2020. godine, dostupna na www. ustavnisud.ba).
7. Apelantica je 1. septembra 2020. godine Ustavnom sudu podnijela zahtjev za preispitivanje Odluke o dopustivosti broj AP 1793/20 od 2. jula 2020. godine jer Ustavni sud nije razmotrio dio apelacionih navoda o dužini trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 I 348061 17 I 2 (raniji broj 65 0 I 348061 13 I).
8. Rješenjem Ustavnog suda o preispitivanju od 10. decembra 2020. godine usvojen je apelanticin zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 1793/20 od 2. jula 2020. godine. Ustavni sud je nakon razmatranja zahtjeva za preispitivanje zapazio da su tačni apelanticini navodi da predmetnom odlukom Ustavnog suda nije odlučeno o svim apelacionim navodima, odnosno da nije odlučeno o navodima koji se odnose na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 I 348061 17 I 2 (raniji broj 65 0 I 348061 13 I).
9. U vezi s tim, Ustavni sud je o dijelu apelacije koji se odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 I 348061 17 I 2 (raniji broj 65 0 I 348061 13 I) odlučio ovom odlukom.
Relevantne činjenice
10. Apelantica je 8. maja 2013. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Z. B.) na osnovu izvršne isprave Presude Općinskog suda broj 65 0 P 109594 12 P 2 od 8. juna 2012. godine. Kao sredstvo izvršenja predložila je zapljenu dijela izvršenikove penzije koju ostvaruje kod nadležnog Fonda PIO (u daljnjem tekstu: Fond), te popis, procjenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari koje se nalaze na adresi detaljno navedenoj u prijedlogu za izvršenje. Predloženo izvršenje Općinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 65 0 I 348061 13 I od 13. juna 2013. godine.
11. Nadalje, proizlazi da Općinski sud rješenje o izvršenju izvršeniku nije mogao da dostavi putem pošte, na adresu koja je navedena u prijedlogu za izvršenje (a prema podacima nadležnog MUP-a, adresa navedena u prijedlogu za izvršenje je adresa izvršenikovog prebivališta), te je rješenje o izvršenju izvršeniku dostavio putem oglasne table suda.
12. Općinski sud je zaključkom od 20. septembra 2013. godine navedeno rješenje o izvršenju dostavio nadležnom Fondu na provođenje. Fond je dopisom od 6. februara 2014. godine obavijestio sud da izvršenik nije ostvario pravo na penziju.
13. Apelantica je podneskom od 19. marta 2014. godine predložila da se izvršenje provede popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari koje se nalaze na prijavljenoj adresi prebivališta izvršenika, a u slučaju da se izvršenje ne može provesti na pokretnim stvarima, apelantica je predložila da se sud putem zamolnice obrati nadležnom organu u Holandiji putem Ministarstva pravde BiH radi pribavljanja podataka o izvršenikovim primanjima, jer je izvršenik živio u Holandiji kao izbjeglica iz BiH, gdje je ostvario pravo na određena socijalna primanja, koja je nakon povratka nastavio primati putem banke u BiH.
14. Općinski sud je 22. augusta 2014. godine dostavio zamolnicu nadležnom organu u Holandiji putem Ministarstva pravde BiH (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravde). Općinski sud je i 3. oktobra 2014. godine Ministarstvu pravde dostavio zamolnicu za međunarodnu pravnu pomoć od 22. augusta 2014. godine sa prijevodom na holandski jezik radi dostavljanja nadležnim organima u Holandiji. Ministarstvo pravde je aktom od 20. jula 2015. godine obavijestilo sud da nije udovoljeno zahtjevu za pribavljanje podataka od ovlaštenog pravnog lica u Holandiji zbog razloga detaljno navedenih u aktu Ambasade BiH u Hagu/Holandija od 26. maja 2015. godine, da je zamolnica Općinskog suda od 22. augusta 2014. godine upućena Ministarstvu pravde Holandije, te da će odgovor nadležnog organa Holandije dostaviti Ministarstvu pravde. Aktom Ambasade BiH u Hagu/Holandija 26. maja 2015. godine obaviješteno je Ministarstvo inozemnih poslova BiH da je zamolnica Općinskog suda od 22. augusta 2014. godine upućena Ministarstvu pravde Holandija, pozivajući se na proceduru međunarodne pravne pomoći u pravnim i krivičnim stvarima, te da će odgovor dostaviti Ministarstvu pravde.
15. Nadalje, proizlazi da je Općinski sud, po apelanticinom prijedlogu od 18. augusta 2014. godine, zaključkom od 11. septembra 2014. godine naložio bankama na području FBiH da dostave podatke da li izvršenik ima otvoren tekući račun, štednju ili na drugi način ostvaruje primanja putem banaka.
16. Nakon što su banke dostavile tražene podatke, Općinski sud je na apelanticin prijedlog od 14. decembra 2016. godine rješenjem od 9. januara 2017. godine odredio da se izvršenje provede zapljenom izvršenikovih novčanih sredstava koja se vode na određenom tekućem računu kod Raiffeisen banke d.d. BiH. Općinski sud je zaključkom od 14. aprila 2017. godine naložio banci da pristupi provođenju rješenja o izvršenju. Navedena banka je, postupajući po rješenju o izvršenju, u periodu od 27. juna 2017. godine do 26. januara 2018. godine vršila sukcesivne zapljene određenih novčanih sredstava sa računa izvršenika i prenijela ih na apelanticin račun o čemu je obavijestila sud.
17. Općinski sud je 16. marta 2017. godine poslao urgenciju Ministarstvu pravde za postupanje po zamolnici suda od 22. augusta 2014. godine.
18. Apelantica je podneskom od 28. augusta 2017. godine predložila sudu da ponovo od svih banaka u Federaciji BiH i Republici Srpskoj zatraži podatke o izvršenikovim računima, štednji i sefu. Po apelanticinom podnesku Općinski sud je postupio, te je zaključkom naložio svim bankama u Federaciji BiH i Republici Srpskoj da dostave podatke o računima ili štednji koji se vode na izvršenikovom imenu. Dopisom od 13. septembra 2017. godine Addiko Bank d.d. Sarajevo obavijestila je sud da izvršenik kod te banke ima devizni račun na koji ostvaruje određeno primanje. Općinski sud je 15. januara 2018. godine naložio Raiffeisen Bank d.d. BiH Sarajevo da dostavi Addiko Bank d.d. Sarajevo rješenje o izvršenju radi pljenidbe izvršenikovih novčanih sredstava. Dopisom od 17. januara 2018. godine Raiffeisen Bank d.d. BiH je obavijestila sud da je postupila po nalogu suda.
19. Apelantica je podneskom od 19. decembra 2018. godine predložila da Addiko Bank d.d. Sarajevo rješenje o izvršenju dostavi Sparkasse Bank d.d. BiH. Općinski sud je po apelanticinom zahtjevu postupio. Podneskom od 22. januara 2019. godine Sparkasse Bank d.d. BiH je obavijestila sud da rješenje o izvršenju ne može provesti zbog nepostojanja novčanih sredstava na izvršenikovom računu. Na apelanticin prijedlog Općinski sud je zaključkom od 16. januara 2020. godine od Vakufske banke zatražio podatke o izvršenikovim računima i ponovo od svih banaka koje je apelantica predlagala.
20. Nakon što su banke dostavile tražene podatke Općinski sud je zaključkom od 22. februara 2020. godine naložio apelantici da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja s obzirom da se izvršenje nije moglo provesti na računima kod Addiko Bank i Raiffeisen Bank d.d.
21. Na apelanticin prijedlog, Općinski sud je rješenjem od 16. jula 2020. godine odredio da se izvršenje, pored izvršenja na računu Raiffeisen Bank d.d., ima provesti na izvršenikovim računima koji se vode kod MF Banka AD Banja Luka i Nova banka a.d. Banja Luka.
22. Općinski sud je 16. jula 2020. godine poslao dopis Ministarstvu pravde da postupi po zamolnici od 22. augusta 2014. godine.
23. Nakon što je MF Banka zaprimila rješenje na provođenje podnescima od 21. augusta i 11. septembra 2020. godine obavijestila je Općinski sud da je izvršila djelimičnu zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava. Podneskom od 13. augusta 2020. godine Nova banka a.d. Banja Luka obavijestila je sud da nije u mogućnosti izvršiti predmetno izvršenje jer na izvršenikovom računu nema sredstava, te je rješenje zavela u evidenciju prinudne naplate.
24. Apelantica je podneskom od 23. novembra 2020. godine predložila sudu da naloži izvršeniku da dostavi izjavu o svojoj imovini, te putem koje banke trenutno ostvaruje socijalnu pomoć iz Holandije, sve pod prijetnjom posljedica iz člana 17. Zakona o izvršnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZIP). Općinski sud je 30. decembra 2020. godine naložio izvršeniku da dostavi podatke o svojoj imovini popunom obrazaca P1, P2 i P3, te da naznači putem koje banke trenutno ostvaruje pomoć iz Holandije.
25. Općinski sud je zaključkom od 3. novembra 2021. godine naložio apelantici da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja, te je predmetni postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
26. Apelantica je u apelaciji, u dijelu koji se razmatra ovom odlukom, navela tok izvršnog postupka, te smatra da joj je, zbog njegove dužine trajanja, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
27. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da nije povrijedio apelanticina prava na koja se u apelaciji poziva.
28. Iz informacije koju je Ustavni sud pribavio 12. novembra 2021. godine proizlazi da je predmetni izvršni postupak u toku.
V.Relevantni propisi
29. Zakon o izvršnom postupku FBiH („Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17
- Odluka USBiH i 55/18-Rješenje USBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
30. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
33. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
34. Osim toga, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
35. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
36. S obzirom na odluku koju je Ustavni sud već donio 2. jula 2020. godine, te rješenje o preispitivanju od 10. decembra 2020. godine, Ustavni sud će ispitati samo dio apelacionih navoda kojima apelantica ističe da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na djelotvoran pravni lijek iz član 13. Evropske konvencije. a)Pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Relevantni principi
37. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka u kojem pokušava da realizira potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
38. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
39. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
40. Ustavni sud zapaža da je apelantica prijedlogom za izvršenje od 8. maja 2013. godine pred Općinskim sudom pokrenula predmetni izvršni postupak koji je prema stanju spisa u toku. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period koji traje osam i po godina. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
41. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom postupku.
42. Analizirajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za nju od većeg značaja jer putem suda, tj. prinudnim putem pokušava da realizira potraživanja utvrđena pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.
43. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud po prijedlogu za izvršenje postupio u razumnom roku, da je predloženo izvršenje dozvolio rješenjem o izvršenju od 13. juna 2013. godine, tj. jedan mjesec nakon pokretanja postupka (postupak pokrenut 8. maja 2013. godine). Nadalje, Ustavni sud zapaža da je na početku postupka postojala procesna smetnja, da sud rješenje o izvršenju nije mogao putem PTT usluge da dostavi izvršeniku, zbog čega je rješenje o izvršenju izvršeniku dostavio putem oglasne table suda, te da je ova okolnost u manjoj mjeri utjecala na dužinu trajanja postupka, što se ne može staviti na teret Općinskom sudu, koji je bez odlaganja koristio procesne mogućnosti radi dostave rješenja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud rješenje o izvršenju blagovremeno dostavio nadležnom Fondu, zatim, nadležnim bankama (detaljno navedenim u činjeničnom dijelu odluke) radi daljnjeg provođenja i namirenja apelanticinih potraživanja, čime je proveo radnju kojom se izvršenje dovršava pred tim sudom u smislu člana 64. ZIP-a.
44. Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u konkretnom slučaju ponašao u skladu sa svojom pozitivnom obavezom postupanja u postupku ekonomično, jer je navedeno rješenje o izvršenju blagovremeno, bez odlaganja dostavio Fondu, te nadležnim bankama na daljnje provođenje, pri čemu nije mogao da utječe na dinamiku namirenja predmetnog potraživanja. Naime, Općinski sud nije mogao da utječe na priliv novca na izvršenikovim računima koji se vode kod više banaka, te s tim u vezi nije odgovoran što se predmetno potraživanje u skladu sa izvršenikovim novčanim primanjima još uvijek nije namirilo. Dakle, izvršenikovi računi su blokirani jer na njima nema dovoljno novčanih sredstava zbog čega predmetno izvršenje još uvijek nije provedeno. Nedovoljno novčanih sredstava na izvršenikovim transakcionim računima predstavlja objektivu okolnost koja je znatno doprinijela dužini trajanja postupka, a za dinamiku namirenja i priliv novčanih sredstava na izvršenikovom računu Općinski sud ne može biti odgovoran.
45. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud putem Ministarstva pravde zatražio međunarodnu pomoć od nadležnih organa u Holandiji kako bi pribavio podatke o imovinskom stanju izvršenika, a sve radi konačnog namirenja predmetnog potraživanja. Za nepostupanje po zamolnici nadležnih organa druge države, te nemogućnost pribavljanja podataka o imovinskom stanju izvršenika u drugoj državi Općinski sud ne može snositi odgovornost.
46. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku postoji niz objektivnih okolnosti koje u značajnoj mjeri utječu na njegovu složenost i dužinu za što nije odgovoran Općinski sud, koji je procesne radnje preduzimao u skladu s procesnim mogućnostima, bez nepotrebnog odlaganja i nije imao perioda neopravdane pasivnosti, zbog čega još uvijek nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
47. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na način da ih je ocijenio neosnovanim, Ustavni sud smatra da su i navodi apelacije o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije iz istih razloga, također, neosnovani. VIII.Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom izvršnom postupku nema kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije, jer je Općinski sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima i u skladu sa svojom pozitivnom obavezom da u postupku postupa efikasno. Ustavni sud zaključuje da su na dužinu trajanja postupka utjecale objektivne okolnosti, nedostatak novčanih sredstava na izvršenikovim računima, a na te okolnosti Općinski sud nije mogao utjecati.
49. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) i člana 60. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić