Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3271/21 (B. Z.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3271/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021.godine, u predmetu broj AP-3271/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Bojan Zekanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Bojan Zekanović protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 U 003968 19 Uvp od 16. jula 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Bojan Zekanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, kojeg zastupa Veran Krsmanović advokat iz Bijeljine, podnio je 15. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 U 003968 19 Uvp od 16. jula 2021. godine.

2. Zaključkom Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno komunalne poslove (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) Opštinske uprave Opštine Vlasenica (u daljnjem tekstu: Opština) od 13. jula 2018. godine R.A. je određena za vještaka u postupku procjene postojanja opasnosti po život ljudi, okolne objekte i saobraćaj zbog fizičke dotrajalosti i većih oštećenja građevinskog objekta pobliže označenog izrekom predmetnog zaključka, koji objekat je izgrađen na zemljištu označenom kao katastarska čestica broj 394 KO Vlasenica I upisana u posjedovni list broj 1242 na ime apelanta sa dijelom 1/1. Određeno je da troškove postupka procjene, odnosno izrade nalaza i mišljenja o procjeni postojanja opasnosti po život ljudi, okolne objekte i saobraćaj zbog fizičke dotrajalosti i većih oštećenja predmetnog građevinskog objekta snosi Opština.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka Odjeljenja od 13. jula 2018. godine, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je rješenjem od 11. januara 2019. godine odbilo predmetnu žalbu apelanta.

4. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tuženog (Ministarstva) od 11. januara 2019. godine, Okružni sud u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Presudom broj 14 0 U 003968 19 U od 1. aprila 2019. godine predmetnu tužbu odbio kao neosnovanu.

5. Odlučujući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Okružnog suda od 1. aprila 2019. godine, Vrhovni sud je Presudom broj 14 0 U 003968 19 Uvp od 16. jula 2021. godine odbio zahtjev apelanta. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da iz odredbi člana 150. Zakona o uređenju prostora i građenju Republike Srpske proizlazi da nadležni organ uprave rješenjem određuje uklanjanje objekta ili dijela objekta za koji se utvrdi da je fizički dotrajao, a da se okolnost fizičke dotrajalosti i većih oštećenja objekta utvrđuje na osnovu nalaza i mišljenja ovlašćenog vještaka odgovarajuće struke. Takođe, da žalba protiv rješenja o uklanjanju objekta ne odgađa izvršenje rješenja, iz čega proizlazi da se ne može izjaviti ni posebna žalba protiv zaključka o vještačenju, te da se takav zaključak može pobijati samo u okviru zakonom propisanog pravnog lijeka protiv odluke o glavnoj stvari. Stoga, Vrhovni sud je zaključio da se „u stvari određivanja vještaka u postupku procjene postojanja opasnosti po život ljudi, okolne objekte i saobraćaj zbog fizičke dotrajalosti i većih oštećenja građevinskog objekta (kao što je to slučaj u konkretnom predmetu) ne može voditi upravni spor“, jer se zaključkom o vještačenju ne odlučuje o pravu ili obavezi vlasnika dotrajalog objekta. Prema tome, zaključak o vještačenju ne predstavlja upravni akt iz člana 7. Zakona o upravnim sporovima, te se predmetni zaključak može pobijati samo eventualnom žalbom protiv rješenja o uklanjanju objekta, kojom se mogu osporavati radnje upravnog organa preduzete u postupku i isticati prigovori kao u zahtjevu, koji su za sada preuranjeni. Međutim, kako je to zaključio Vrhovni sud, imajući u vidu da je prvostepeni zaključak sadržavao pouku o pravnom lijeku da je žalba dozvoljena, te da je osporenim aktom tuženog žalba apelanta odbijena kao neosnovana, donošenjem pobijane presude kojom je tužba odbijena kao neosnovana nije odlučeno na štetu apelanta.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje sudske odluke kojom je odbijena tužba apelanta podnesena protiv rješenja, odnosno zaključka kojim se odlučivalo o određivanju vještaka u postupku procjene postojanja opasnosti po život ljudi, okolne objekte i saobraćaj zbog fizičke dotrajalosti i većih oštećenja građevinskog objekta. Pri tome, Ustavni sud takođe zapaža da je Vrhovni sud u osporenoj odluci naveo da se „u stvari određivanja vještaka u postupku procjene postojanja opasnosti po život ljudi, okolne objekte i saobraćaj, zbog fizičke dotrajalosti i većih oštećenja građevinskog objekta, ne može voditi upravni spor“, jer se zaključkom o vještačenju ne odlučuje o pravu ili obavezi vlasnika dotrajalog objekta (pa da u tom smislu zaključak o vještačenju ne predstavlja upravni akt). Imajući u vidu da se, dakle, u predmetnom postupku odlučivalo o određivanju vještaka u postupku procjene postojanja opasnosti po život ljudi, okolne objekte i saobraćaj zbog fizičke dotrajalosti i većih oštećenja građevinskog objekta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, dakle, odlučivalo o određivanju vještaka u postupku procjene postojanja opasnosti po život ljudi, okolne objekte i saobraćaj zbog fizičke dotrajalosti i većih oštećenja građevinskog objekta, a ne o imovinskim pravima apelanta, iz čega slijedi da je apelacija i u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju takođe, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3271/21 (B. Z.) | Sudska praksa | Aktio