Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3300/21 (M. M.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3300/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3300/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Mirsad Malkoč, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mirsad Malkoč protiv Zaključka Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, filijala Banjaluka broj 91-1.1-1810.23-89/21 od 11.

maja 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad Malkoč (u daljnjem tekstu: apelant) iz Švedske, podnio je 6. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond PIO), filijala Banjaluka broj 91-1.1-1810.23-89/21 od 11. maja 2021. godine.

2. Zaključkom Fonda PIO, filijala Banjaluka broj 7010/91-1.1-1810.0-17991/20 od 15. januara 2021. godine odbačen je zahtjev apelanta za ostvarivanje prava na starosnu penziju. U obrazloženju zaključka Fond PIO, filijala Banjaluka je naveo da je predmetni postupak pokrenut po zahtjevu apelanta od 21. aprila 2020. godine. Dalje, da je stručna služba Fonda PIO, filijala Banjaluka (u cilju otklanjanja formalnih nedostataka apelantovog zahtjeva) aktom od 12. novembra 2020. godine od apelanta zatražila da u roku od 15 dana dostavi uvjerenje nadležnog Ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-otadžbinskog/domovinskog rata Federacije BiH („u vezi činjenice njegovog učešća u oružanim sukobima na području bivše Bosne i Hercegovine“). Takođe, da je apelant navedeni akt primio 5. decembra 2020. godine i da je tim aktom upoznat sa pravnim posljedicama propuštanja roka za formalno uređenje zahtjeva. Konačno, da formalni nedostaci koji sprječavaju postupanje po predmetnom zahtjevu u konkretnom slučaju nisu otklonjeni ni u naknadno ostavljenim rokovima (odnosno, da apelant ni u naknadno ostavljenim rokovima nije Fondu PIO, filijala Banjaluka dostavio traženo uvjerenje).

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka Fonda PIO, filijala Banjaluka od 15. januara 2021. godine, taj organ je Zaključkom broj 91-1.1-1810.23-89/21 od 11. maja 2021. godine predmetnu žalbu odbacio kao neurednu. U obrazloženju osporenog zaključka Fond PIO, filijala Banjaluka je naveo da je stručna služba Fonda PIO, Filijala Banjaluka, postupajući po žalbi apelanta izjavljenoj protiv osporenog zaključka, aktom od 8. februara 2021. godine zatražila od apelanta da u roku od 15 dana dostavi žalbu u pismenoj formi, na naznačenu adresu Fonda PIO, filijale Banjaluka (s obzirom da žalbeni podnesak apelanta koji je on dostavio putem elektronske pošte nije sadržavao elektronski potpis čije je izdavanje regulisano odredbama Zakona o elektronskom potpisu). Dalje, da je apelant navedeni akt primio 23. februara 2021. godine i da je tim aktom upoznat sa pravnim posljedicama propuštanja roka za formalno uređenje svog podneska (žalbe). Konačno, da formalni nedostatak koji je u konkretnom slučaju sprječavao postupanje po predmetnom podnesku u ostavljenom roku nije otklonjen (odnosno, da apelant nije dostavio žalbu u pismenoj formi na adresu Fonda PIO, filijala Banjaluka). U pouci o pravnom lijeku predmetnog zaključka navedeno je da se protiv istog može izjaviti žalba direktoru Fonda PIO u roku od 15 dana od dana njegovog prijema.

4. Prema stanju apelacionog spisa i prema apelacionim navodima, apelant nije izjavio žalbu protiv zaključka Fonda PIO, filijala Banjaluka od 11. maja 2021. godine shodno pouci o pravnom lijeku koju je predmetni zaključak sadržavao.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te ističe povredu člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (zabrana diskriminacije). Takođe navodi da su mu povrijeđena prava iz „Konvencije o socijalnom osiguranju između zemalja“.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Takođe, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti ne postupe po nalogu suda ili ne koriste pravni lijek u zakonskom roku i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reaguje, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2930/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu s odredbama člana 215. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07-ispravka, 50/10 i 66/18), u vezi sa čl. 56. i 210. navedenog zakona, protiv osporenog zaključka od 11. maja 2021. godine izjavi žalbu Fondu PIO RS, shodno pouci o pravnom lijeku koje je osporeni zaključak sadržavao. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3300/21 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio