Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3104/21 ("Maloprodaja Ključ-Šik" d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3104/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3104/21, rješavajući apelaciju "Maloprodaja Ključ-Šik" d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Maloprodaja Ključ- Šik" d.o.o. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju broj 62 0 L 010481 15 L od 18. novembra 2020.

godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. "Maloprodaja Ključ-Šik" d.o.o. Sarajevo iz Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirsad Arslanagić advokat iz Sarajevo, podnio je 31. avgusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv Rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 62 0 L 010481 15 L od 18. novembra 2020. godine.

2. Apelant je istovremeno podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojim je od Ustavnog suda zatražio da privremeno, do donošenja konačne odluke o apelaciji, odgodi izvršenje u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 880080 20 I od 24. maja 2021. godine, koje će trajati do donošenja odluke po apelaciji povodom Rješenja Okružnog privrednog suda od 18. novembra 2020. godine.

Uvodne napomene

3. Tužitelj Maloprodaja Ključ-Šik a.d. Čajniče (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 21. maja 2012. godine podnio tužbu protiv apelanta radi naknade štete, pričinjene zbog nezakonitog posjeda poslovnog prostora – lokala u Bijeljini, površine 86 m2 počev od juna 2007. godine pa do 18. maja 2010. godine, čime ga je onemogućio da predmetni prostor izdaje pod zakup i ostvaruje dobit koja bi imajući u vidu položaj prostora i površinu iznosila 1.500,00 KM mjesečno, odnosno ukupno 54.000,00 KM.

4. Okružni sud privredni sud u Bijeljini je 27. aprila 2012. godine donio Presudu zbog propuštanja broj 59 0 Ps 021554 10 Ps, kojom je apelant obavezan da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 54.000,00 KM zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja će se računati od dana podnošenja tužbe, tačnije od 21. maja 2010. godine do konačne isplate.

5. U obrazloženju presude je navedeno da apelant, kome je tužba uredno dostavljena sa prilozima 4. avgusta 2010. godine, nije u zakonom propisanom roku od 15 dana od dana prijema tužbe podnio pismeni odgovor na tužbu, mada je prilikom dostavljanja tužbe na odgovor, upozoren na posljedice propuštanja te radnje. Imajući u vidu navedeno Okružni privredni sud je primjenom člana 182. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci presude.

6. Okružni privredni sud u Bijeljini je 11. maja 2017. godine donio Rješenje o ispravci broj 59 0 Ps 021554 10 Ps kojim je utvrdio da se ispravlja Presuda zbog propuštanja tog suda od 27. aprila 2012. godine, „ tako da u uvodu presude, umjesto nepotpunog unijetog naziva tužioca „Maloprodaja Ključ-Šik a.d. Čajniče“ treba da stoji potpuna oznaka tužioca „Maloprodaja Ključ-Šik Sarajevo a.d. Čajniče“. U preostalom dijelu presuda ostaje neizmjenjena“. Obzirom da se radi o očitoj pogrešci prilikom pisanja uvoda presude zbog propuštanja u oznaci tužitelja, to je sud po prijedlogu tužitelja, izvršio ispravljanje presude u tom dijelu, primjenom odredbe člana 195. st. 1. i st. 4. ZPP.

7. Odlučujući po žalbi apelanta podnesenoj protiv Rješenja o ispravci Viši privredni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) je Rješenjem broj 59 0 Ps 021554 17 Pž 3 od 28. avgusta 2017. godine žalbu apelanta odbio i potvrdio Rješenje o ispravci Presude Okružnog privrednog suda u Bijeljini od 11. maja 2017. godine.

8. Viši privredni sud je naveo da apelant blagovremeno izjavljenom žalbom pobija prvostepeno rješenje zbog povrede odredaba parničnog postupka. U vezi s tim je ukazao da je odredbom člana

195. ZPP između ostalog regulisano, da će sud u svako doba posebnim rješenjem izvršiti ispravke pogreške u imenima i brojevima, kao i druge očigledne greške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku nesaglasnosti prepisa presude sa izvornikom koje će se unijeti na kraju izvornika. Dakle, u konkretnom slučaju sud je ispravio grešku koja je nastala prilikom pisanja donesene odluke i to u uvodnom dijelu, u nazivu tužitelja, tako da greška nije rezultat pogrešno izražene volje suda u trenutku donošenja presude, zbog čega smatra da su neosnovani navodi apelanta da sud nije mogao izvršiti ispravku presude.

Postupak likvidacije tužitelja okončan osporenim rješenjem Okružnog privrednog suda

9. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 62 0 L 010481 15 L od 24. juna 2015. godine (stavom I izreke rješenja) zaključen je likvidacioni postupak nad tužiteljem („Maloprodaja „KLJUČ ŠIK“ Sarajevo, ad. Čajniče“) kao pravnim licem. Stavom 2. i 3. izreke rješenja je utvrđeno da se razrješava dužnosti likvidator Slavko Gavrilović iz Trnova, da će se po pravosnažnosti ovog rješenja navedeno pravno lice brisati iz registra tog suda. Stavom 4. i 5. navedenog rješenja također je utvrđeno da se ovo rješenje ima objaviti u „Službenom glasniku RS“ i putem oglasne table suda a da troškovi likvidacionog postupka padaju na teret predlagača.

10. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenjem tog suda broj 62 0 L 010481 15 L od 16. aprila 2015. godine pokrenut je postupak likvidacije nad tužiteljem i da je oglas za pokretanje likvidacionog postupka objavljen je u „Službenom glasniku RS“ broj 34 od 4. maja 2015. godine kao i na oglasnoj tabli suda istog dana kada je rješenje i doneseno. Dalje, Okružni privredni sud je naveo da su u ostavljenom roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa, prijave potraživanja podnijeli povjerioci. Likvidacioni postupak je okončan na način što je osnivač likvidacionog dužnika, Bogdanka Bejatović izmirila sve obaveze prema povjeriocima, a budući da tužitelj kao pravno lice više nije imalo dugova, Okružni privredni sud je zaključio likvidacioni postupak u smislu odredbe člana 14. stav 1. Zakona o likvidacionom postupku, pa je likvidacioni upravnik razriješen dužnosti. Odluka o brisanju navedenog pravnog lica u svim javnim registrima, koja se ima provesti po službenoj dužnosti po pravosnažnosti ovoga rješenja, donesena je u skladu sa članom 15. citiranog zakona. Navedeno je da je odluka o troškovima likvidacionog postupka utemeljena na odredbi člana 10. Zakona o likvidacionom postupku.

11. Okružni privredni sud je 14. avgusta 2015. godine donio Dopunsko Rješenje broj 62 0 L 010481 15 L, kojim je utvrđeno da se dopunjava Rješenje o zaključenju likvidacionog postupka od 24. juna 2015. godine, u dijelu i na način što je usvojen Prijedlog likvidacionog upravnika Slavka Gavrilović: da se sva nepokretna i pokretna imovina koja je upisana u Javnim registrima u vlasništvu likvidacionog dužnika prenosi u vlasništvo osnivača i jedinog akcionara u Društvu - Bogdanku Bejatović iz Čajniča, koja je ujedno i direktor likvidacionog dužnika, dok je u ostalom dijelu Rješenje o zaključenju likvidacionog postupka ostalo neizmjenjeno.

12. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Rješenjem tog suda od 24. juna 2015. godine zaključen je likvidacioni postupak nad tužiteljem kao pravnim licem koje rješenje je dostavljeno likvidacionom dužniku, likvidacionom upravniku, a objavljeno je i u „Službenom glasniku RS“ broj 56. od 14. jula 2015. godine. Navedeno rješenje je postalo pravosnažno 28. jula 2015. godine. Okružni privredni sud je dalje naveo da je u spis ovog suda 11. avgusta 2015. godine zaprimljen Prijedlog likvidacionog upravnika, u kome navodi da ga je vlasnica likvidacionog dužnika Bogdanka Bejatović obavijestila, da ne može uknjižiti nepokretnu imovinu za koju ona tvrdi da je u vlasništvu likvidacionog dužnika, iz kog razloga je potrebno izvršiti dopunu Rješenja o zaključenju likvidacionog postupka kojim, bi se ta imovina prenijela na osnivača Akcionarskog društva. Imajući u vidu navedeno Okružni privredni sud je primjenom odredbi Zakona o likvidacionom postupku i člana 192. ZPP odlučio kao u izreci rješenja.

13. Nakon toga je Okružni privredni sud, „rješavajući o zahtjevu za donošenje dopunskog rješenja Bogdanke Bejatović“ donio Rješenje broj 62 0 L 010481 15 L od 18. novembra 2020. godine kojim je usvojio zahtjev Bogdanke Bejatović podnesen 9. novembra 2020. godine, „kao pravni sljednik Maloprodaje „Ključ- Šik“Sarajevo a.d. Čajniče, odnosno kao jedini osnivač i akcionar tog pravnog lica, jedini je nosilac i vlasnika potraživanja nastalog po osnovu Presude zbog propuštanja Okružnog privrednog suda u Bijeljini [...] od 27. 04 2012. godine i Rješenja istog suda [...] od 11. maja 2017. godine kao i Rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci [...] od 28. 08.2017. godine kojom je [apelant] dužan isplatiti tužiocu iznos od 54.000,00 KM“ sve sa zakonskom zateznom kamatom koja će se računati od 31. maja 2010. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate.

14. U obrazloženju rješenja je navedeno da je podnositeljica zahtjeva navela da je je sudu podnijela zahtjev za donošenje dopunskog rješenja 9. novembra 2020. godine, pozivajući se na pravni interes i navodeći da je prije pokretanja likvidacionog postupka Okružni privredni sud u Bijeljini 27. aprila 2012. godine donio presudu zbog propuštanja kojom je apelant obavezan tužitelju na ime naknade štete isplatiti iznos od 54.000,00 KM. U obrazloženju je nadalje navedeno da je, kako se radi o izvršnoj ispravi, podnositeljica je podnijela prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Sarajevu protiv apelanta radi naplate potraživanja utvrđenog izvršnom ispravom, pa je sud 20. oktobra 2017. godine donio rješenje o izvršenju kojim je usvojen podneseni prijedlog. Međutim dalje navodi da i pored donesenog rješenja o izvršenju „ni do danas“ nije ostvarila svoje pravo utvrđeno izvršnom ispravom, da je Kantonalni sud u Sarajevu rješenjem od 22. septembra 2020. godine njenu žalbu odbio iz razloga kako je navedeno, što je rješenjem o likvidacionom postupku i dopunskim rješenjem nije određeno da je na nju kao na treće lice preneseno predmetno novčano potraživanje. Okružni sud je prvo istakao da je radi dokazivanja osnovanosti svog zahtjeva podnositeljica dostavila relevantnu dokumentaciju (rješenja do tad donesena u predmetnom likvidacionom postupku, presudu zbog propuštanja i druge odluke donesene u parničnom postupku , te odluke donesene u izvršnom postupku koji je podnositeljica pokrenula protiv apelanta). S tim u vezi Okružni privredni sud je obrazložio da je odlučujući po zahtjevu za donošenje dopunskog rješenja „pošao od odredbi Zakona o likvidacionom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 64/02) koji u članu 1. stav 2. kaže da „nakon sprovedene likvidacije i namirenja povjerilaca, preostala imovina pravnog lica dijeli se članovima srazmjerno njihovom učešću u vlasništvu“. U vezi s tim Okružni sud je istakao: „Ovaj član je nedvosmislen i jasan a s obzirom da je Bogdanka Bejatović jedini član toga društva, odnosno akcionar sva imovina pripada njoj, a kako je i odlučeno dopunskim rješenjem“.

15. U pouci o pravnom lijeku je konstatirano da je protiv rješenja dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema. Na rješenju se nalazi štambilj iz kojeg proizilazi da je rješenje postalo pravosnažno 8. decembra 2020. godine.

Izvršni postupak čiju obustavu apelant traži privremenom mjerom

16. U međuvremenu je Bogdanka Bejatović kao tražitelj izvršenja (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja), 13. oktobra 2017. godine podnijela prijedlog Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu. Općinski sud), protiv apelanta kao izvršenika, radi naplate duga od 54.000,00 KM na osnovu pravosnažne i izvršne Presude zbog propuštanja Okružnog privrednog suda u Bijeljini od 27. aprila 2012. godine.

17. Općinski sud je 20. oktobra 2017. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 672031 17 I kojim je usvojio prijedlog tražitelja izvršenja i odredio predloženo izvršenje zapljenom novčanih sredstava na računu apelanta kao izvršenika radi naplate duga u iznosu od 54.000,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 25. maja 2010. godine do konačne isplate te troškovima izvršnog postupka.

18. Općinski sud je 23. novembra 2017. godine Rješenjem broj 65 0 I 672031 17 I dopustio povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka izjavljivanja prigovora apelanta na rješenje o izvršenju tog suda broj 65 0 I 672031 17 I od 20. oktobra 2017. godine. Općinski sud je naveo da je apelant podneskom od 6. novembra 2017. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje iz razloga neuredne dostave rješenja o izvršenju i istovremeno je uložio prigovor protiv rješenja o izvršenju. U vezi s tim Općinski sud je utvrdio da iz spisa predmeta proizilazi da nije izvršena uredna dostava rješenja o izvršenje apelantu, jer na povratnici o dostavi izvršenja nije stavljen pečat apelanta, pa je taj sud primjenom odredbe čl. 328. ZPP i čl. 14. stav 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) odlučio kao u izreci rješenja.

19. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 672031 17 I od 8. februara 2018. godine, usvojen je prigovor apelanta, tako što je Rješenje o izvršenju od 20. oktobra 2017. godine stavljeno van snage i u cijelosti je obustavljeno izvršenje i ukinute sve provedene radnje.

20. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant izjavio prigovor protiv Rješenje o izvršenju od 20. oktobra 2017. godine, ukazujući da je pitanje prelaza potraživanja iz izvršne isprave na treće lice regulisano članom 30. stav 1 ZIP, kojim je propisano, da se izvršenje može odrediti i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja, ako ono javnom ili privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na drugi način prešlo. Imajući u vidu da ponuđenom javnom ispravom, navedenim rješenjem u likvidicionom postupku nije navedeno da je na treće lice preneseno predmetno novčano potraživanje utvrđeno pravomoćnom i izvršnom presudom, Općinski sud je ocijenio osnovanim prigovor apelanta, da treće lice kao tražitelj izvršenja nije ovlašten tražiti naplatu novčanog potraživanja u izvršnom postupku iz razloga što prezentiranom javnom ispravom - rješenjem suda u likvidacionom postupku, nije dokazao da je na njega preneseno predmetno novčano potraživanje. Slijedom izloženog, Općinski sud je primjenom odredbe čl. 49. stav 3. i čl. 30. stav 1. ZlP odlučeno kao u izreci rješenja.

21. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 672031 18 Gži od 22. septembra 2020. godine žalba tražitelja izvršenja je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje je potvrđeno.

22. Kantonalni sud je naveo da rješenjem u likvidacionom postupku nije navedeno da je na treće lice preneseno predmetno potraživanje koje je utvrđeno pravosnažnom i izvršnom presudom, zbog čega smatra da je prvostepeni sud ispravno postupio kada je usvojio prigovor apelanta i obustavio postupak izvršenja, jer tražitelj izvršenja nije dokazao da je na njega preneseno predmetno potraživanje i da prenos potraživanja treba dokazivati u parničnom postupku. Stoga, Kantonalni sud je primjenom odredbe člana 235. stav 2. ZPP, odbio kao neosnovanu prigovor tražitelja izvršenja i potvrdio rješenje prvostepenog suda.

23. Općinski sud u Sarajevu je na prijedlog tražiteljice izvršenja donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 880080 20 I od 24. maja 2021. godine kojim je apelant obavezan tražiteljici izvršenja isplatiti iznos od 54.000,00 KM.

24. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 880080 20 I od 27. avgusta 2021. godine, odbijen je kao neosnovan prigovor apelanta izjavljen protiv Rješenja o izvršenju broj 65 0 I 880080 20 I, tako što se Rješenje o izvršenju u cijelosti održava na snazi. Istim rješenjem je odbijen zahtjev tražitelja izvršenja za naknadu troškova izvršnog postupka u iznosu od 1.684,80 KM kao neosnovan. U pouci o pravnom lijeku je konstatirano da se protiv rješenja može izjaviti žalba u roku od 8 dana prijema rješenja.

25. Zaključcima Općinskog suda broj 65 0 I 880080 20 I od 27. avgusta 2021. godine MF Banka AD Banja Luka i Raiffeisen Bank DD BiH Sarajevo su obaviještene da je rješenje o izvršenju od 24. maja 2021. godine „izvršno sa danom 27. 08.2021. godine“ te im je naloženo da rješenje provedu.

26. Apelant smatra da je osporenom odlukom Okružnog privrednog suda broj 62 0 L 010481 15 L od 18. novembra 2020. godine, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U prvom redu apelant ističe da je Rješenje Okružnog privrednog suda u Trebinju od 18. novembra 2020. godine doneseno ozbiljnim kršenjem prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav i međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovim. Smatra da je taj sud prilikom donošenja Rješenja od 18. novembra 2020. godine, bio svjestan nezakonitosti postupka, te koje rješenje mu nije nikad dostavljeno, zbog čega nije mogao ni uložiti nikakav djelotvoran pravni lijek. Stoga smatra da mu je donošenjem navedenog rješenja pričinjena nenadoknadiva šteta budući da u postupku donošenja tog rješenja likvidacioni sudija nije imenovao likvidacionog upravnika. U kontekstu navedenog apelant ističe da nakon okončanja likvidacionog postupka, donošenjem rješenja koje je objavljeno u „Službenom glasniku RS“, „bilo šta od nastavka likvidacije koja je ranije okončana obavljeno u „Službenom glasniku Republike Srpske“, pa zaključuje da samim tim u postupku likvidacije iz 2020. godine nije učestvovao raniji ili novi likvidacioni upravnik“. Također navodi da u postupku likvidacije iz 2020. godine nije doneseno dopunsko rješenje kao što je doneseno 2015. godine ili rješenje o ispravci „nego samostalno Rješenje, bez ikakvog pravnog osnova“.

27. Apelant također predlaže donošenje privremene mjere, kojom će Ustavni sud naložiti odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda, koje će trajati do donošenja odluke po apelaciji povodom Rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju br. 62 0 L 01048115 L od 18. novembra 2020. godine.

28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

29. Ustavni sud zapaža da je apelant apelacijom osporio rješenje e Rješenje Okružnog privrednog suda u Trebinju od 18. novembra 2020. godine, jer smatra da je navedeno rješenje doneseno ozbiljnim kršenjem prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav i međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, te je istakao da mu navedeno rješenje nije nikad dostavljeno, zbog čega nije mogao ni uložiti nikakav djelotvoran pravni lijek. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je osporeno rješenje doneseno u likvidacionom postupku koji se provodio nad pravnim licem Maloprodaja „Ključ- Šik“ Sarajevo a.d. Čajniče i da je po zahtjevu Bogdanke Bejatović, utvrđeno da je ona, kao jedini osnivač i akcionar tog pravnog lica, jedini nosilac i vlasnika potraživanja nastalog po osnovu Presude zbog propuštanja. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje da se likvidacioni postupak provodi u skladu sa odredbama Zakona o likvidacionom postupku. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je članom 1. stav 1. Zakona o likvidacionom postupku koji je primijenjen u konkretnom slučaju propisano : „Likvidacioni postupak sprovodi nad pravnim licima. On služi potpunom namirenju svih povjerilaca pravnog lica unovčenjem njegove imovine“. Iz navedene odredbe zakona dakle nesporno proizilazi da su stranke u likvidacionom postupku pravno lice nad kojim se provodi postupak likvidacije i povjerioci tog pravnog lica. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da apelant nema niti svojstvo pravnog lica na kojem se provodi likvidacioni postupak, niti ima svojstvo povjerioca navedenog pravnog lica već se isključivo pojavljuje u poziciji dužnika po presudi zbog propuštanja. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju nema svojstvo ovlaštenog lica koje bi moglo pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom protiv navedenog rješenja Okružnog privrednog suda, jer nije imao svojstvo stranke u predmetnom postupku likvidacije zbog čega mu navedeno rješenje i nije dostavljano.

30. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

32. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3104/21 ("Maloprodaja Ključ-Šik" d.o.o… | Sudska praksa | Aktio