Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3303/21 (O.P.)

Odluka donesena 12. 01. 2022.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Služnost
  • Smetanje posjeda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3303/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2022.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. januara 2022. godine, u predmetu broj AP-3303/21, rješavajući apelaciju koju je podnio O. P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio O.P.

protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 P 054387 19 Gži od 30. juna 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. O. P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Faruk Ćupina advokat iz Mostara, podnio je 17. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 P 054387 19 Gži od 30. juna 2021. godine.

Uvodne napomene

2. Rješenjem Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 56 0 P 054387 16 P od 24. augusta 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 56 0 P 054387 16 Gž od 12. januara 2017. godine, utvrđeno je da je apelant, kao tuženi, 4. aprila 2016. godine i nakon toga smetao mirni posjed prava služnosti kolskog puta kako je to opisano u dispozitivu rješenja. Naloženo je apelantu da odmah pod prijetnjom izvršenja uspostavi prijašnje stanje na način kako je to opisano u dispozitivu rješenja i da se ubuduće uzdrži od smetanja tužioca (Đ.K.) u posjedu prava služnosti kolskog puta i pravu prolaza na isti ili sličan način, sve pod prijetnjom novčane kazne.

Izvršni postupak

3. Tražilac izvršenja (Đ.K.) pokrenuo je izvršni postupak protiv apelanta na osnovu izvršne isprave Rješenja Općinskog suda broj 56 0 P 054387 16 P od 24. augusta 2016. godine.

4. Postupajući po prijedlogu za izvršenje tražioca izvršenja, Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 56 0 P 054387 18 I 6 od 3. maja 2018. godine odredio predloženo izvršenje radi naplate novčanog potraživanja koje se sastoji od troškova izvršnog postupka u iznosu od 361,56 KM (predujam za izlazak službenih lica na lice mjesta u iznosu od 20,00 KM, troškovi radne snage upotrijebljene za sklanjanje pokretnih stvari prema računu JKP “Standard” d.d. Konjic u iznosu od 101,56 KM i troškovi sastava prijedloga za izvršenje od 240,00 KM), pljenidbom do ½ dijela mjesečnog iznosa penzije koju apelant ostvaruje kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje. Odbijen je prijedlog za izvršenje u dijelu u kojem je traženo izvršenje radi naplate zakonske zatezne kamate na novčano potraživanje od 361,56 KM počev od 13. marta 2018. godine pa do isplate. Istim rješenjem određeni su troškovi izvršenja u iznosu od 45,00 KM (sudske takse na prijedlog i rješenje o izvršenju od po 22,50 KM).

5. Postupajući po prijedlogu za izvršenje tražioca izvršenja podnesenom radi uspostavljanja prijašnjeg stanja uslijed apelantovih radnji od 14. i 16. februara 2018. godine, te troškova postupka, Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 56 0 P 054387 18 I 5 od 29. maja 2018. godine odredio predloženo izvršenje na način da je naložio apelantu da odmah uspostavi prijašnje stanje kako je to preciznije navedeno u dispozitivu rješenja i da se ubuduće uzdrži od smetanja tražioca izvršenja u posjedu stvarnog prava služnosti kolskog puta i pravu prolaza. Apelantu je izrečena i novčana kazna u iznosu od 500,00 KM, uz upozorenje da će mu sud, ako i nakon izricanja novčane kazne ne uspostavi prijašnje stanje, izreći novu novčanu kaznu u rasponu od 100,00 KM do 5.000,00 KM. Istim rješenjem je određena i naplata troškova izvršenja i to na ime sastava prijedloga 240,00 KM, na ime takse na prijedlog i rješenje 45,00 KM, predujma radi izlaska sudskih izvršilaca na lice mjesta od 20,00 KM, te troškova radne snage za uklanjanje pokretnih stvari prema računu ,,JKP „Standard“ d.d. Konjic od 101,00 KM. Također, određeni su troškovi izvršenja u iznosu od 285,00 KM (sudska taksa na prijedlog za izvršenje na osnovu kojeg je doneseno ovo rješenje i sudska taksa na rješenje o izvršenju u iznosu od po 22,50 KM, ukupno 45,00 KM i nagrade za sastav prijedloga za izvršenje u iznosu od 240,00 KM).

6. Općinski sud je rješenjem broj 56 0 P 054387 18 I 5 od 13. jula 2018.godine odbio apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 29. maja 2018. godine.

7. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja od 13. jula 2018.godine, Kantonalni sud je rješenjem od 30. juna 2021. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu.

8. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su u konkretnom slučaju sporna dva rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 56 0 P 054387 18 I 5 od 29. maja 2018. godine i broj 56 0 P 054387 18 1 6 od 3. maja 2018. godine. Kantonalni sud je naveo da je rješenje o izvršenju od 3. maja 2018. godine doneseno radi naplate novčanog potraživanja na ime troškova izvršnog postupka koji su nastali u postupku provođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 56 0 P 054387 17 I 2 od 10. augusta 2017. godine (jer je apelant 6. jula 2017. godine ponovo izvršio smetanje prava služnosti kolskog puta tražioca izvršenja), koji troškovi su utvrđeni rešenjem broj 56 0 P 054387 17 1 4 od 13. marta 2018. godine u iznosu od 121,56 KM. U vezi s tim je naveo da se radi o posebnom rješenju o izvršenju koje je naknadno doneseno, te naglasio da se troškovi odnose na izlazak službenih lica na lice mjesta i troškove radne snage upotrijebljene za sklanjanje pokretnih stvari. Kantonalni sud je naveo da su Rješenjem o izvršenju broj P 054387 17 I 4 od 22. novembra 2017. godine (koje je doneseno jer je apelant 6. novembra 2017. godine ponovno izvršio smetanje prava stvarne služnosti kolskog puta tražioca izvršenja) određeni troškovi koji se odnose na troškove sudskih taksi na prijedlog za izvršenje i rješenje o izvršenju u iznosima od po 22,50 KM, kao i na nagradu za sastav prijedloga za izvršenje u iznosu od 240,00 KM (ukupno 285,00 KM). Kantonalni sud je naveo da je rješenje o izvršenju od 29. maja 2018. godine doneseno nakon što je apelant 14. i 16. februara 2018. godine ponovo izvršio smetanje prava stvarne služnosti kolskog puta tražioca izvršenja. U vezi s tim je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio kao neosnovan apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 29. maja 2018. godine, jer ne stoje apelantovi navodi da se radi o istoj izvršnoj ispravi. Također je naveo da je iz stanja spisa vidljivo da je u kasnijem toku izvršnog postupka Rješenjem Općinskog suda broj 56 0 P 054387 18 I 6 od 16. jula 2019. godine ukinuto rješenje o izvršenju od 3. maja 2018. godine, jer se već izvršava rješenje o izvršenju broj 56 0 P 054387 17 I 4 od 13. marta 2018. godine, radi naplate naprijed navedenih troškova postupka kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Apelacioni navodi

9. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da se rješenje o izvršenju od 3. maja 2018. godine i rješenje o izvršenju od 29. maja 2018. godine odnose na isto smetanje posjeda, te da je tražilac izvršenja prijedlog za ponovno izvršenje od 5. februara 2018. godine podnio na osnovu istih izvršnih isprava i iz istog osnova po kojem je Općinski sud već donio rješenje o izvršenju od 3. maja 2018. godine. Također navodi da je na licu mjesta ranije uspostavljeno stanje prije izvršenog smetanja posjeda, te da u međuvremenu nije došlo do novog smetanja koji bi bio osnov za pokretanje novog izvršnog postupka kako je to sud odredio rješenjem o izvršenju od 29. maja 2018. godine.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluke dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi bio kakvu proizvoljnost u postupanju redovnih sudova. Pri tome, Ustavni sud ima u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepenog rješenja, a koje navode je razmotrio Kantonalni sud prilikom donošenja odluke o žalbi te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3303/21 (O.P.) | Sudska praksa | Aktio