Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3971/20 (M. J.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3971/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3971/20, rješavajući apelaciju Mehe Jusića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Meho Jusić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 354251 16 Rsž od 27. novembra 2020. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Mehi Jusiću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Meho Jusić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 5. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 354251 16 Rsž od 27. novembra 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 11. juna 2021. godine od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 23. juna 2021, a Općinski sud 30. juna 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 17. maja 2013. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (JP Željeznice FBiH d.o.o. Sarajevo) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.

6. Općinski sud je, nakon provedenog dokaznog postupka, vještačenja vještaka ekonomske struke, ročište za glavnu raspravu zaključio 28. augusta 2014. godine. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 354251 13 Rs od 2. juna 2015. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev na način detaljno naveden u izreci. Protiv prvostepene presude parnične stranke su 22. i 23. juna 2015. godine podnijele žalbe, te je predmet 19. maja 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

7. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 354251 16 Rsž od 27. novembra 2020. godine djelimično uvažio žalbe parničnih stranaka i prvostepenu presudu preinačio na način detaljno naveden u izreci. Kantonalni sud je 15. decembra 2020. godine donio rješenje o ispravci (u odnosu na apelanta, jer je u presudi pogrešno označen). Apelant je navedene odluke Kantonalnog suda zaprimio 30. decembra 2020. godine.

8. Nadalje, proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan navedenom presudom Kantonalnog suda.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant je u apelaciji naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Apelant ističe da se radi o postupku za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitan, te smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te da smatra da je prvostepeni postupak proveo u razumnom roku. Općinski sud je ukazao da je u odnosu na zaključenje glavne rasprave prvostepenu presudu donio sa zakašnjenjem zbog preopterećenosti suda. Općinski sud je istakao da na dužinu trajanja postupka, pored postupanja suda, utječe i volja stranaka da mirnim putem riješe spor, a u konkretnom slučaju strankama je ponuđena sudska i vansudska nagodba.

11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je donio odluku kada je predmetni spis bio obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta za 2020. godinu. Smatra da su neosnovani apelacioni navodi, te da drugostepeni sud nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4) Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

13. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 - ispravka, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan, pa je u vrijeme podnošenja predmetna apelacija bila dopustiva u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja parničnog postupaka razmatrati period od podnošenja tužbe 17. maja 2013. godine, pa do donošenja odluke Kantonalnog suda kojom je predmetni postupak okončan, tj. do 27. novembra 2020. godine. Dakle, razmatrat će period od sedam i po godina.

Relevantni principi

23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

25. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).

Analiza razumnosti trajanja postupka

26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku za zaštitu prava iz radnog odnosa koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenom postupku.

27. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njega od značaja, jer je putem suda pokušavao da ostvari potraživanje iz radnog odnosa.

28. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepeni postupak do zaključenja glavne rasprave vodio bez nepotrebnog odlaganja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu, nakon zaključenja glavne rasprave (28. augusta 2014. godine) bio potreban period od približno 10 mjeseci da donese presudu (2. juna 2015. godine). Također, Općinskom sudu je bio potreban period od približno 11 mjeseci da provede postupak po podnesenim žalbama i predmet dostavi Kantonalnom sudu na odlučivanje (parnične stranke su žalbe podnijele 22. i 23. juna 2015. godine, a predmet je Kantonalnom sudu dostavljen na postupanje 19. maja 2016. godine). Tako dugi periodi pasivnosti Općinskog suda su u određenoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka. Kao opravdanje za neblagovremenu izradu prvostepene presude Općinski sud je ukazao na preopterećenost suda. Period od 10 mjeseci za izradu odluke se u okolnostima konkretnog slučaja ne može smatrati opravdanim. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, radi utvrđenja činjeničnog stanja koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke, proveo obiman dokazni postupak u vremenskom periodu od jedne godine i tri mjeseca, te period od 10 mjeseci koji je bio potreban za izradu prvostepene odluke se ne može smatrati prihvatljivim. Također, period od 11 mjeseci da provede postupak po podnesenim žalbama i predmet dostavi Kantonalnom sudu na odlučivanje se ne može smatrati primjerenim i u značajnoj mjeri je doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja navedeni periodi neopravdane pasivnosti Općinskog suda su u određenoj mjeri doprinijeli prekomjernoj dužini trajanja predmetnog postupka koji je po zakonu hitne prirode.

29. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu bio potreban duži period da donese odluku po podnesenim žalbama, tj. period od četiri i po godine (predmet je Kantonalnom sudu dostavljen na postupanje 19. maja 2016. godine, a drugostepena presuda je donesena 27. novembra 2020. godine). U skladu sa navedenim, Ustavni sud zapaža kod Kantonalnog suda duži period potpune pasivnosti u postupku koji je po zakonu hitne prirode, što je u okolnostima konkretnog slučaja značajno doprinijelo dužini trajanja postupka. Ustavni sud zapaža da je žalbeni postupak (i pored navedenih perioda pasivnosti Općinskog suda) trajao dva puta duže nego što je trajao prvostepeni iako je prvostepeni sud u dokaznom postupku radi utvrđivanja činjeničnog stanja koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke proveo dokaze kako bi utvrdio činjenično stanje, te je prvostepenu odluku donio u roku od dvije godine i jednog mjeseca, dok se u drugostepenom postupku, u pravilu, odlučuje na osnovu stanja u spisu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud kao opravdanje za dužinu žalbenog postupka ukazao da je predmet donio kada je bio uvršten u Plan rješavanja predmeta u 2020. godini.

30. U odnosu na navedeno, Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnošene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo VSTV“, kao i u konkretnom slučaju. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju, jer se navedeni periodi pasivnosti u predmetnom postupku moraju pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne mogu se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Pri tome Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba).

31. Ustavni sud zapaža da je, i pored navedene pasivnosti Općinskog suda, postupanje Kantonalnog suda u odlučujućoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka, te opravdanje koje je u konkretnom slučaju ponudio Ustavni sud ne može ocijeniti opravdano prihvatljivim, jer trajanje žalbenog postupka četiri i po godine u predmetu koji je po zakonu hitne prirode predstavlja nerazumno dug period koji je u značajnijoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja postupka.

32. S obzirom da je predmetni postupak na dvije sudske instance trajao sedam i po godina, pri čemu su redovni sudovi imali neopravdane periode potpune pasivnosti, a predmet je po zakonu hitne prirode, što u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde zbog čega je došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu Mehi Jusiću treba isplati iznos od 300,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

37. Također, apelant navodi da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao elementu prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je postupak koji je po zakonu hitne prirode trajao sedam i po godina, da su redovni sudovi imali neopravdane periode pasivnosti, odnosno da se samo po žalbi odlučivalo četiri i po godine, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3971/20 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio