Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3351/21 (A. V.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
  • Član 17. EK – zabrana zloupotrebe prava
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3351/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3351/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ante Vidačak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ante Vidačak protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 145500 21 Gž 2 od 27. maja 2021. godine i Dopunskog rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 145500 16 Gž od 12. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ante Vidačak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupaju Dušanka Šoljić-Ćorić i Dragan Pudar advokati iz Mostara, podnio je 21. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 145500 21 Gž 2 od 27. maja 2021. godine i Dopunskog rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 P 145500 16 Gž od 12. maja 2021. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 145500 17 Gž od 17. februara 2021. godine uvažena je žalba tuženih („Dnevni list“ d.o.o. Mostar, V.B.Č. i D.L.) i prvostepena presuda preinačena na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanta da se obavežu tuženi da mu, na ime naknade štete zbog klevete, isplate iznos od 3.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom (stav I izreke presude). Obavezan je apelant da tuženim isplati troškove sastava žalbe u iznosu od 827,00 KM (stav II izreke presude).

3. Dopunskim rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 145500 16 Gž od 12. maja 2021. godine dopunjeno je Rješenje o troškovima postupka sadržano u stavu II izreke presude tog suda od 17. februara 2021. godine na način da je obavezan apelant da tuženim isplati i troškove prvostepenog postupka u iznosu od 2.358,72 KM.

4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su podnescima od 23. februara 2021. godine i od 24. marta 2021. godine tuženi (očiglednom omaškom Kantonalni sud je naveo „tužioci“, umjesto „tuženi“) tražili dopunu rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Kantonalnog suda od 17. februara 2021. godine iz razloga što su na nastavku glavne rasprave održane 30. septembra 2015. godine tražili troškove ukupnog postupka, a prema troškovniku kojeg su dostavili u spis konkretnog predmeta. Kantonalni sud je dalje naveo da iz stanja predmetnog spisa proizlazi da su tuženi presudu tog suda od 17. februara 2021. godine zaprimili 23. februara 2021. godine, te da su, dakle, istog dana pismenim podneskom zatražili dopunu rješenja o troškovima postupka. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da, s obzirom na to da o troškovima postupka sud odlučuje bez raspravljanja (shodno odredbama člana 396. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP)), da su tuženi prijedlog za donošenje dopunskog rješenja podnijeli blagovremeno (shodno odredbama člana 192. stav (1) ZPP), te da su troškove parničnog postupka tražili određeno i po osnovu i po visini, to je taj sud, na osnovu odredbi člana 386. stav (1) i člana 387. stav (1) ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, dosudio tuženima predmetne troškove. Pri tome, Kantonalni sud je precizirao da je dosudio nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 360,00 KM, naknadu na ime pristupa na (odgođeno) pripremno ročište od 31. marta 2015. godine u iznosu od 90,00 KM (25% od osnovice), nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 3. aprila 2015. godine u iznosu od 360,00 KM, naknadu na ime pristupa na (odgođenu) glavnu raspravu od 26. maja 2015. godine u iznosu od 90,00 KM, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 24. avgusta 2015. godine u iznosu od 360,00 KM i na nastavku ročišta za glavnu raspravu od 30. septembra 2015. godine u iznosu od 180,00 KM (50% od osnovice). Navedeni iznosi ukupno čine iznos od 1.440,00 KM, što uvećano za 40% na ime zastupanja još dva tužena (ukupno troje zastupanih tuženih), ili nominalno za 576,00 KM, čini iznos od 2.016,00 KM, uvećan za 17% PDV daje ukupne troškove tuženih u prvostepenom postupku u iznosu od 2.358,72 KM.

5. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv dopunskog rješenja Kantonalnog suda od 12. maja 2021. godine, taj sud je Rješenjem broj 58 0 P 145500 21 Gž 2 od 27. maja 2021. godine predmetnu žalbu apelanta odbacio kao nedopuštenu.

6. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je taj sud (budući da su tuženi podneskom od 23. februara 2021. godine tražili da se dopuni rješenje o troškovima postupka na način da sud odluči i o troškovima prvostepenog postupka koje su tuženi određeno tražili na nastavku ročišta za glavnu raspravu od 30. septembra 2015. godine) ponovo izvršio uvid u spis konkretnog predmeta i utvrdio da tuženi na ročištu održanom 30. septembra 2015. godine jesu tražili isplatu troškova (prvostepenog) postupka prema troškovniku kojeg su uložili u spis predmeta. Imajući navedeno u vidu, Kantonalni sud je naveo da je osnovano taj sud donio dopunsko rješenje u tom smislu. Dakle, Kantonalni sud je ukazao da se u konkretnom slučaju ne radi ni o kakvom novom zahtjevu tuženih za troškove postupka, nego o onom istom zahtjevu za troškove postupka o kojem je apelant neposredno upoznat na ročištu (održanom 30. septembra 2015. godine). Budući da o troškovima postupka sud odlučuje na određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja, a da je osnov za preinačenje odluke o troškovima postupka sadržan u odredbama člana 397. stav (2) ZPP-a, u konkretnom slučaju se radi o drugostepenoj odluci o troškovima postupka koja je pravosnažna danom donošenja, zbog čega se protiv iste ne može izjaviti žalba, niti u istoj nedostaje pouka o pravnom lijeku.

Apelacioni navodi

7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te ističe da mu je povrijeđeno i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Nadalje, navodi da je došlo do kršenja člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava). Apelant, između ostalog, navodi da se u konkretnom slučaju postavlja pitanje da li drugostepeni sud uopšte može dopunjavati pravosnažnu sudsku odluku, te da li je prvostepeno rješenje trebalo da sadrži pouku o pravnom lijeku. Osporava i uvećanje troškova za iznos PDV, kao i troškove na ime odgođenih ročišta.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je Kantonalni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, dovodeći u vezu činjenično stanje konkretnog predmeta sa relevantnim odredbama ZPP, dao jasno obrazloženje zbog čega je u konkretnom slučaju zaključio da je osnovan zahtjev tuženih za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka, a Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, u takvom obrazloženju Kantonalnog suda ne vidi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3351/21 (A. V.) | Sudska praksa | Aktio