Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4240/20 (D. L.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4240/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 4240/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Darinka Latinčić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Darinka Latinčić.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 P 038130 13 P 2.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 71 0 P 038130 13 P 2, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Darinki Latinčić isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Darinka Latinčić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Pucar“ iz Banjaluke, podnijela je 25. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 038130 13 P 2.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 4. februara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju, te su 4. novembra 2021. godine tražene informacije od Osnovnog suda o statusu predmetnog postupka.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 11. februara 2021. godine i dopunio je 24. februara 2021. godine, te je traženu informaciju o statusu predmetnog postupka dostavio 11. novembra 2021. godine.
4. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 14. februara 2021. godine. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelantkinjin prednik M. L. (apelantkinjin prednik) podnio je 11. decembra 2000. godine tužbu Osnovnom sudu (sa konačno opredijeljenim zahtjevom 24. jula 2003. godine) radi utvrđenja da je dosjelošću stekao pravo svojine na nepokretnostima bliže označenim u tužbenom zahtjevu, da su tuženici (D. L., M. B., G. T., G. D., Z. R. i R. M.) dužni da priznaju i trpe da je stekao pravo svojine na predmetnoj nepokretnosti, da se dozvoli cijepanje katastarske parcele i brisanje prava svojine tuženika i upis prava svojine na ime M. L. Na osnovu te presude.
7. Rješenjem Osnovnog suda od 8. novembra 2010. godine prekinut je postupak zbog smrti jednog od tuženika.
8. Apelantkinja je podneskom od 16. februara 2011. godine zatražila nastavak predmetnog postupka.
9. Glavna rasprava je održana 19. septembra 2013. godine, 20. oktobra 2015. godine i 1. septembra 2017. godine.
10. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 038130 13 P 2 od 1. septembra 2017. godine obustavljen je parnični postupak u predmetnoj pravnoj stvari, te je određeno da će se postupak nakon pravosnažnosti rješenja nastaviti prema pravilima vanparničnog postupka, pred nadležnim sudom.
11. Apelantkinja je 10. oktobra 2017. godine izjavila žalbu protiv rješenja Osnovnog suda od 1. septembra 2017. godine. Predmetni spis dostavljen je na postupanje Okružnom sudu 7. decembra 2018. godine.
12. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 038130 18 Gž od 28. januara 2019. godine apelantkinjina žalba je uvažena, rješenje Osnovnog suda od 1. septembra 2017. godine je ukinuto i predmet je vraćen Osnovnom sudu na daljnji postupak.
13. Predmet je vraćen Osnovnom sudu na postupanje 4. februara 2019. godine.
14. Osnovni sud je 22. jula 2019. godine poslao odluku Okružnog suda strankama u postupku. Apelantkinja je 26. jula 2019. godine zaprimila odluku, dok jedna od tuženica (G. T.) nije zaprimila predmetnu odluku Okružnog suda.
15. Prema stanju spisa, predmet je u toku pred Osnovnim sudom, te se vodi pod brojem 71 0 P 038130 13 P 2.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja u predmetnoj apelaciji navodi da postupak traje već 20 godina, odnosno 17 godina od kako je ona stupila u parnicu na mjesto preminulog supruga. Apelantkinja ističe kako Osnovni sud i dvije godine nakon što mu je predmet vraćen na postupanje nije okončao predmetni postupak, uprkos njenim molbama i urgencijama. Zbog dužine trajanja predmetnog postupka apelantkinja traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je istakao da se predmet nalazi u fazi glavne rasprave, u kojoj je preostalo da se saslušaju parnične stranke koje u toku dosadašnjeg postupka nisu saslušane, da se sasluša jedan svjedok, te da se sprovede dokaz čitanjem nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke i da se vještak sasluša. Osnovni sud je istakao da je tokom trajanja postupka predmet bio zadužen kod više različitih sudija, da je više puta uređivana tužba, da su mnoga ročišta odgađana iz razloga nemogućnosti urednog uručenja poziva tuženici G. T. koja ima prebivalište u Republici Srbiji. Takođe, naveo je da nepostupanje Ministarstva pravde BiH po zamolnicama tog suda dovodi do dužeg trajanja nekih postupaka, u kojima neka od parničnih stranaka ima prebivalište van teritorije BiH. Osnovni sud je istakao da još uvijek nije izvršena uredna dostava odluke Okružnog suda tuženici G. T. kako bi se postupak mogao nastaviti. U traženoj informaciji Osnovni sud je dostavio popis spisa predmeta iz CMS-a.
18. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da smatra da pred tim sudom apelantkinji nisu povrijeđena prava budući da je postupak pred tim sudom okončan u periodu od oko dva mjeseca.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
20. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 37/12, 14/14 – odluka US, 44/15 i 100/17) u relevantnom dijelu glasi:
IV. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA SUDOVA
Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.
VI.Dopustivost
21. Prema članu VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantkinja predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u predmetnom parničnom postupku, koji je u toku pred Osnovnim sudom, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda.
23. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelantkinja smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
27. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu da zadovolje uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji treba uzeti u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak na čiju se dužinu apelantkinja žali započeo podnošenjem tužbe 11. decembra 2000. godine i da je postupak, prema stanju spisa, još uvijek u toku, odnosno da nije okončan do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak traje oko 21 godinu.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
31. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, ne može govoriti o naročito složenom predmetu.
32. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom apelantkinjinog prednika od 11. decembra 2000. godine, te da je postupak nakon devet godina i oko 11 mjeseci prekinut rješenjem tog suda od 8. novembra 2010. godine. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je apelantkinja prijedlog za nastavak postupka podnijela 16. februara 2011. godine, te da su, dakle, postojale objektivne okolnosti zbog kojih sud nije mogao postupati u periodu od oko tri mjeseca. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je ročište za glavnu raspravu održano 19. septembra 2013. godine, tek nakon 12 godina i oko devet mjeseci od početka predmetnog postupka, pa da je nastavak ročišta održan 20. oktobra 2015. godine, zatim tek 1. septembra 2017. godine, pri čemu je predmet, nakon što je vraćen na daljnji postupak, i dalje u fazi glavne rasprave. Takođe, Ustavni sud zapaža da, nakon što mu je predmet vraćen na daljnji postupak od Okružnog suda (4. februara 2019. godine), Osnovni sud je tek nakon pet mjeseci izdao naredbu za dostavljanje odluke Okružnog suda strankama u postupku (dakle 22. jula 2019. godine). Ocjenjujući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud postupao u razumnom roku, donoseći odluku po apelantkinjinoj žalbi za manje od dva mjeseca, nakon što mu je predmet dostavljen na postupanje. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolovani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se navedena pasivnost Osnovnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definisati kao posljedica opštih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. U vezi sa navodima Osnovnog suda da je otežano vođenje postupka zbog činjenice da jedna od tuženica ima prebivalište u Republici Srbiji, Ustavni sud podsjeća da je dužnost suda da „učinkovito kontroliše postupak“ (vidi Evropski sud, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine), što je Osnovni sud u konkretnom slučaju očigledno propustio. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Osnovnim sudom u tako dugom periodu može karakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, odnosno da odgovornost za dužinu trajanja postupka snosi Osnovni sud koji nije „učinkovito kontrolisao postupak“, suprotno standardima prava na pravično suđenje. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz odgovora Osnovnog suda, da je „tužba više puta uređivana“, ali u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne nalazi da je to u znatnoj mjeri doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka.
33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantkinjinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
34. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantkinjine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
36. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantkinji treba isplatiti iznos od 2.000,00 KM.
37. Ovu naknadu je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantkinji plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
38. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantkinjinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer predmetni postupak traje oko 21 godinu, a Osnovni sud očigledno nije „učinkovito kontrolisao postupak“, niti je ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Osnovnog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
40. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić