Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2828/21 (D. H. i drugi)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2828/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-2828/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Džemal Herak i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Džemal Herak, Nijaz Redžović, Enver Hanjalić, Jusuf Bečković, Emir Palalić, Hariz Čolović, Nermin Karić, Sabahudin Redžović, Fadil Lučkin, Ševal Mehmedović, Edin Mirvić, Mirsad Piknjač, Nedžad Nišić, Ibro Karahasanović i Ahmed Hodžić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 424416 16 Rsž od 1. aprila 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Džemal Herak, Nijaz Redžović, Enver Hanjalić, Jusuf Bečković, Emir Palalić, Hariz Čolović, Nermin Karić, Sabahudin Redžović, Fadil Lučkin, Ševal Mehmedović, Edin Mirvić, Mirsad Piknjač, Nedžad Nišić, Ibro Karahasanović i Ahmed Hodžić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, Visokog, Ilidže i Ilijaša, koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su 5. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 424416 16 Rsž od 1. aprila 2021. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata da se ponište kao nezakonite odluke tuženog (KJKP Gradski saobraćaj d.o.o. Sarajevo) o oglašavanju odgovornim zaposlenika i izricanju mjere pismeno upozorenje pred otkaz ugovora o radu od 17. aprila 2013. godine, bliže navedene u izreci presude.
3. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je naveo da je u toku postupka pred prvostepenim sudom utvrđeno da je tuženi donio odluke o oglašavanju odgovornim zaposlenika i izrekao mjere pismenog upozorenja pred otkaz ugovora o radu apelantima zbog povrede radne obaveze iz člana 6. stav 1. tačka 12. Pravilnika o odgovornosti zaposlenika za povrede radnih obaveza u tuženom (samovoljno isključivanje vozila iz saobraćaja bez opravdanog razloga; u daljnjem tekstu: Pravilnik). Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7, 123. i 126. Zakona o parničnom postupku, odbio tužbeni zahtjev apelanata, jer nisu dokazali da im je odlukama od 17. aprila 2013. godine tuženi, kao poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa. U vezi s tim je naveo da prvostepeni sud pravilno cijeni da poslodavac ima ovlaštenje da opomenom sankcioniše povredu radne obaveze ili prijestup učinjen od strane zaposlenika, te da zaposlenik nema osnov da ostvari sudsku zaštitu sve dok takva sankcija ne proizvodi posljedice na radno-pravni status zaposlenika koji je utvrđen ugovorom o radu. Kantonalni sud je naveo da apelanti nemaju pravni interes za podnošenje ovakve tužbe, u smislu člana 103. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o radu), jer je utvrđeno da su do dana donošenja prvostepene odluke izrečene mjere opomene brisane iz evidencije, iako to posebnim odlučivanjima tuženog nije učinjeno, te da je izvjesno da u nekom drugom postupku ne mogu biti korištene kao dokaz prethodnoj odgovornosti apelanata zbog povrede radne obaveze. U vezi s tim je ukazao da je članom 17. Pravilnika propisano da se mjera opomene pred otkaz ugovora briše se iz evidencije protekom roka od godine dana od dana prijema odluke. Zatim da je članom 103. Zakona o radu propisano da zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava. Kantonalni sud je naveo da to znači da zaposlenik ima pravo na sudsku zaštitu protiv odluke poslodavca koja proizvodi negativne posljedice na pravo radnika iz radnog odnosa ili mu neko pravo uskraćuje. Kantonalni sud je naveo da opomene pred otkaz ugovora o radu čije se poništenje zahtjeva tužbom nisu odluke u naprijed navedenom smislu, jer se radi samo o opomenama koje nemaju neposredno pravno dejstvo, odnosno kojima još uvijek nije povrijeđeno pravo apelanata iz radnog odnosa, zbog čega se i opravdanost opomene ne može pobijati pred sudom, jer takvo pravo ne pripada apelantima u smislu člana 103. Zakona o radu. Imajući u vidu citirane odredbe, Kantonalni sud je naveo da su se u konkretnoj pravnoj stvari stekli uslovi za odbacivanje tužbe, ali s obzirom da je isti učinak za apelante i kada sud odbije tužbeni zahtjev apelanata ili odbaci tužbu apelanata, potvrdio je prvostepenu odluku.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode, između ostalog, da su mogli tražiti ostvarenje svojih prava i pred nadležnim sudom, te da se sud u ovom postupku pogrešno oglasio nenadležnim.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivnopravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-4343/20 od 22. decembra 2020. godine, AP-982/21 od 5. maja 2021. godine i broj AP-2814/21 od 5. oktobra 2021. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić