Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1055/20 (C. L.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
  • Penzija
  • Radni odnos
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1055/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1055/20, rješavajući apelaciju Cvjetana Lukića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Seada Palavrić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Cvjetana Lukića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 123497 19 Už od 29. januara 2020. godine.

Predmet se vraća Apelacionom sudu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Apelacionom sudu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Cvjetan Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog, podnio je 19. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 123497 19 Už od 29. januara 2020. godine i Presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 123497 19 U od 22. jula 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda i gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: gradonačelnik), zastupanog po zakonskom zastupniku Pravobranilaštvu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), zatraženo je 22. jula 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Apelacioni sud, Osnovni sud i Pravobranilaštvo su u periodu od 30. jula do 20. avgusta 2021. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Gradonačelnik je, rješavajući po službenoj dužnosti, donio Rješenje broj predmeta 3-000769/19 i broj akta 01.1-1141SM-0002/19 od 28. marta 2019. godine, kojim apelantu, zaposleniku Policije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BDBiH), zaposlenom na radnom mjestu pomoćnik šefa Jedinice kriminalističke policije za maloljetne prestupnike i sprečavanje i suzbijanje imovinskog kriminaliteta u Jedinici kriminalističke policije (u daljnjem tekstu: pomoćnik šefa jedinice) na neodređeno vrijeme, prestaje radni odnos radi navršenja 40 godina penzijskog staža, i to zaključno sa 2. aprilom 2019. godine.

6. U obrazloženju je konstatovano da, s obzirom na podatke kojima raspolaže Odjeljenje za stručne i administrativne poslove – Pododjeljenje za ljudske resurse (u daljnjem tekstu: Pododjeljenje), a kojima se dokazuje penzijski staž (radna knjižica, uvjerenje od Fonda za PIO Republike Srpske precizirani broj od 9. jula 2015. godine i potvrda o uplati doprinosa za beneficirani staž Direkcije za finansije BDBiH precizirani broj od 21. marta 2019. godine), apelant ispunjava uslove za prestanak radnog odnosa sa 40 godina penzijskog staža. Pri tome, konstatovano je da je apelant dostavio i uvjerenje od Fonda za PIO Republike Srpske precizirani broj od 14. februara 2019. godine kojim potvrđuje da sa 14. februarom 2019. godine ima 39 godina, sedam mjeseci i pet dana penzijskog staža. Međutim, utvrđeno je da navedenim uvjerenjem nije obračunat apelantov beneficirani staž od 1. januara 2018. do 2. aprila 2019, godine. Naime, ukazano je da apelant, po uvjerenju od Fonda za PIO Republike Srpske precizirani broj od 9. jula 2015. godine (u kome je penzijski staž obračunat sa 31. majem 2015, a beneficirani staž obračunat sa 31. decembrom 2014. godine) sa 31. majem 2015. godine ima 35 godina i šest dana penzijskog staža, a od 31. maja 2015. godine do 2. aprila 2019. ima tri godine, 10 mjeseci i dva dana staža osiguranja i beneficirani staž od 1. januara 2015. godine do 2. aprila 2019. iznosi jednu godinu i pet mjeseci, što sveukupno sa 2. aprilom 2019. godine iznosi 40 godina, tri mjeseca i osam dana penzijskog staža. Imajući u vidu navedeno, u skladu sa odredbom člana 142 stav (1) tačka e) Zakona o policijskim službenicima BDBiH („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 41/07, 4/08, 36/09, 60/10, 37/14 i 13/16; u daljnjem tekstu: Zakon o policijskim službenicima) i odredbom člana 42 stav (3) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o PIORS), a budući je apelant osiguranik Fonda za PIO Republike Srpske, odlučeno je o apelantovom prestanku radnog odnosa.

7. Apelant je podnio tužbu protiv navedenog rješenja, koju je Osnovni sud Presudom broj 96 0 U 123497 19 U od 22. jula 2019. godine uvažio, te poništio osporeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.

8. U obrazloženju presude je konstatovano da je odredba člana 142 stav 1 tačka e) Zakona o policijskim službenicima, na osnovu koje odredbe je doneseno osporeno rješenje o prestanku radnog odnosa apelantu, izmijenjena odredbom člana 31 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ broj 14/19, u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama Zakona o policijskim službenicima), i to na način da se poseban staž u dvostrukom trajanju, kao i period od 18. septembra 1991.godine do 19. juna 1996.godine s efektivnim trajanjem, računa samo na zahtjev i uz pisanu saglasnost policijskog službenika. Dalje, ukazano je da je odredbom člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima propisano da se član 152 mijenja i glasi: „Član 152 (Započeti postupci prestanka radnog odnosa radi penzionisanja) Svi postupci za utvrđivanje ispunjavanja uslova za prestanak radnog odnosa policijskog službenika iz člana 142 stava 1 tačke e) ovog zakona, započeti u skladu s odredbama zakona koji je bio na snazi prije stupanja na snagu ovog zakona, okončat će se u skladu s odredbama ovog zakona“. Pored toga, ukazano je na Zaključak Skupštine BDBiH broj 01-02-638/19 od 12. juna 2019. godine. Imajući u vidu činjenicu da je Zakon o izmjenama Zakona o policijskim službenicima stupio na snagu 21. juna 2019. godine i da je odredbom člana 31 tog zakona izmijenjena odredba člana 142 stav 1 tačka e) Zakona o policijskim službenicima, a na osnovu koje odredbe je doneseno osporeno rješenje o prestanku radnog odnosa apelantu, te da je odredbom člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima predviđena mogućnost retroaktivne primjene navedenog zakona, Osnovni sud je ocijenio da je prvostepeni organ dužan primjenom navedenih odredaba Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima odlučiti da li apelant ispunjava uslove za ostvarivanje prava na penziju radi navršenja 40 godina penzijskog staža i da li mu shodno tome treba prestati radni odnos. Shodno navedenom, odlučeno je kao u izreci presude.

9. Gradonačelnik je, zastupan po Pravobranilaštvu, podnio žalbu protiv presude Osnovnog suda. Apelacioni sud je Presudom broj 96 0 U 123497 19 Už od 29. januara 2020. godine uvažio žalbu i preinačio presudu Osnovnog suda tako što je apelantovu tužbu odbio u cijelosti kao neosnovanu.

10. Apelacioni sud je u obrazloženju presude konstatovao da je prvostepeni organ, suprotno zaključku Osnovnog suda, u konkretnom slučaju pravilno primijenio materijalno pravo koje je bilo na snazi u trenutku donošenja osporenog upravnog akta. Naime, Apelacioni sud je, imajući u vidu odredbu člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima, konstatovao da ta odredba nema pravnu prirodu retroaktivne zakonske odredbe koja omogućava da se na prestanak radnog odnosa apelanta primijeni drugačije zakonsko rješenje, odnosno odredbe Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima koji je stupio na snagu nakon donošenja konačnog upravnog akta. U vezi s tim, Apelacioni sud je obrazložio da ta prelazna i završna odredba zakona propisuje šta se dešava sa predmetima prestanka radnog odnosa policijskih službenika koji su zatečeni u radu kod tuženog (gradonačelnika) u vrijeme stupanja na snagu navedenog zakona. Imajući u vidu sadržaj teksta navedene odredbe, Apelacioni sud je zaključio da se navedena odredba primjenjuje na postupke koji su započeti, ali nisu okončani (nije donesen konačan upravni akt), a ne na postupke koji su već okončani donošenjem konačnog upravnog akta. Naime, u vezi s tim, Apelacioni sud je obrazložio da bi se utvrdilo da li neka zakonska odredba ima retroaktivno dejstvo, da je bitan momenat komparacije u odnosu na stečeno pravo, odnosno da se radi o pravoj retroaktivnosti kada se novo pravno pravilo primjenjuje na djelo ili posao koji je dovršen prije nego je pravilo stupilo na snagu (što u ovom predmetu nije slučaj), dok se kod kvaziretroaktivnosti (retrospektivnosti) radi o primjeni novog pravnog pravila na djelo ili posao koji je u postupku dovršenja (što je slučaj u ovom predmetu). Pri tome, Apelacioni sud je istakao da je istina da dodatnu zabunu prilikom tumačenja pravne prirode odredbe člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima unosi Zaključak Skupštine Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 01-02-638/19 od 12. juna 2019. godine. Međutim, imajući u vidu da je odredbom člana 39 stav 2 Statuta Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, između ostalog, propisano da u izuzetnim slučajevima određene odredbe zakona mogu imati retroaktivno dejstvo, Apelacioni sud je ocijenio da se ne može zaključkom, kao aktom niže pravne snage od zakona, jednoj pravnoj normi (odnosno zakonu) dati pravna priroda retroaktivnosti, pogotovo kad ni iz same sadržine odredbe člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima ne proizilazi da se radi o normi koja omogućava retroaktivnu primjenu tog zakona prilikom rješavanja konkretne upravne stvari.

11. Dakle, imajući u vidu da je prvostepeni upravni postupak vođen i okončan shodno važećim odredbama člana 142 stav 1 tačka e) Zakona o policijskim službenicima i odredbama člana 42 stav 3 Zakona o PIO-u, pri čemu je prvostepeni organ uprave pravilno sproveo upravni postupak i pravilno i potpuno utvrdio relevantno činjenično stanje, Apelacioni sud je ocijenio da je konačni upravni akt gradonačelnika pravilan i zakonit. Shodno svemu navedenom, Apelacioni sud je odlučio kao u izreci presude.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. U suštini, apelant smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo.

13. U vezi s tim, apelant u suštini smatra da su u konkretnom slučaju, u skladu sa članom 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima, trebale biti primijenjene odredbe člana 31 istog zakona. Naime, apelant ukazuje da je samim odredbama člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima, u skladu sa članom 39 stav 2 Statuta BDBiH, data pravna priroda retroaktivnosti odredbi člana 31 istog zakona, a ne zaključkom Skupštine BDBiH od 12. juna 2019. godine. Smatra da je proizvoljan zaključak Apelacionog suda da se odredbe Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima nisu mogle primijeniti u konkretnom slučaju. Navodi da Skupština BDBiH daje autentično tumačenje normi Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima i da je Apelacioni sud od nje trebao tražiti autentično tumačenje, ukoliko je postojala nejasnoća oko primjene odredbi tog zakona. Nadalje, apelant smatra da mu u konkretnom slučaju nije pravilno obračunat penzijski staž, odnosno da nije imao 40 godina penzijskog staža. Takođe, tvrdi da nije policijski službenik u Republici Srpskoj tako da se na njega ne može primijeniti odredba člana 42 stav 3 Zakona o PIO-u, već isključivo odredba člana 178 stav 1 tačka ž) Zakona o PIO-u, prema kojoj ne ispunjava uslove za penziju jer u kalendarskoj 2019. godini ima navršenih 55 godina života. Pored toga, apelant navodi da gradonačelnik ne postupa isto sa svojim zaposlenicima (policijskim službenicima) i da ga diskriminiše u odnosu na ostale zaposlenike što je vidljivo iz akta Policije BDBiH u čijem prilogu je spisak zaposlenika (taj akt i spisak nisu dostavljeni u prilogu apelacije) sa obračunatim radnim stažem zaključno sa 31. decembrom 2018. godine. Iz toga akta i spiska, kako navodi, vidljivo je da pojedini zaposlenici imaju duži staž u odnosu na apelanta, a nisu poslati u penziju i nije im prestao radni odnos

b) Odgovori na apelaciju

14. Apelacioni sud smatra da su apelacioni navodi neosnovani i navodi da ostaje kod razloga datih u obrazloženju osporene presude. Tvrdi da je u obrazloženju te presude odgovoreno na pitanje iz kojih razloga odredba člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima ne daje mogućnost retroaktivne primjene tog zakona prilikom rješavanja konkretne upravne stvari. Takođe, tvrdi da su u obrazloženju te presude dati jasni i potpuni razlozi zbog čega prvostepeni sud nije pravilno postupio kada je odlučio kao u izreci presude tog suda.

15. Osnovni sud ukazuje da u svemu ostaje kod razloga datih u presudi tog suda donesenoj u konkretnom slučaju.

16. Pravobranilaštvo smatra da je apelacija neosnovana. Tvrdi da se odredba člana Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima ne može primijeniti u postupcima za utvrđivanje postojanja uslova za prestanak radnog odnosa u situaciji kada je donesen konačni upravni akt, kao što je to u konkretnom slučaju. Takođe, Pravobranilaštvo smatra da je pravilan stav Apelacionog suda da Zaključak Skupštine Brčko distrikta BiH broj 01- 02-638/19 od 12. juna 2019. godine ne može derogirati zakonsku odredbu, odnosno da se istim ne može dati pravna priroda retroaktivnosti.

V.Relevantni propisi

17. Statut Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 17/08 i 39/09):

Član 39. stav (2) Retroaktivnost zakona (2) Ostali zakoni i propisi Distrikta ne mogu imati retroaktivno dejstvo. Međutim, u izuzetnim slučajevima određene odredbe zakona mogu imati retroaktivno dejstvo, pod uslovom da se ne ukida ili ne umanjuje nijedno već stečeno privatno pravo fizičkog ili pravnog lica (ili lica koje nastupa u privatnom svojstvu); da je vremenski period u prošlosti na koji se zakon primjenjuje razuman; i da Skupština zaključi da postoji uvjerljiv javni interes da odredba ima retroaktivno dejstvo.

18. Zakon o policijskim službenicima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ br. 41/07, 4/08 – ispravka, 36/09, 60/10, 37/14, 13/16, 14/19 i 18/20 – prečišćeni tekst). U konkretnom slučaju neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o policijskim službenicima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“ br. 41/07, 4/08 – ispravka, 36/09, 60/10, 37/14 i 13/16), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, u relevantnom dijelu glasi:

Član 142. stav (1) tačka e) Osnovi prestanka radnog odnosa (1) Radni odnos policijskog službenika prestaje u slijedećim slučajevima:

e) kada policijski službenik ispuni uslove za ostvarivanje prava na penziju u skladu s entitetskim propisima koji uređuju oblast penzijsko-invalidskog osiguranja;

19. Skupština Brčko distrikta BiH je na redovnoj sjednici održanoj 12. juna 2019. godine, razmatrajući Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, a na osnovu člana 64 Poslovnika o radu Skupštine Brčko distrikta BiH – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ broj 54/18) i na osnovu člana 39 Statuta Brčko distrikta BiH – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“ broj 2/10) donijela Zaključak (objavljen u „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ broj 14/19), koji glasi:

1. Skupština Brčko distrikta BiH utvrđuje da se odredbom člana 35 Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine:

- ne ukida ili ne umanjuje nijedno već stečeno privatno pravo fizičkog ili pravnog lica (ili lica koje nastupa u privatnom svojstvu),

- da je vremenski period u prošlosti na koji se zakon primjenjuje razuman i

- da postoji uvjerljiv javni interes da odredba ima retroaktivno dejstvo.

2. Ovaj zaključak stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u Službenom glasniku Brčko distrikta BiH.

20. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ broj 14/19, donesen 12. juna 2019. godine, a stupio na snagu 21. juna 2019. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 31.

Član 142. mijenja se i glasi:

„Član 142.

(Osnovi prestanka radnog odnosa) (1) Radni odnos policijskog službenika prestaje u sljedećim slučajevima: […]

e) kada ispuni uslove za ostvarivanja prava na penziju u skladu s entitetskim propisima koji uređuju oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, s tim da se poseban staž u dvostrukom trajanju, kao i period od 18. 9. 1991. godine do 19. 6. 1996. godine s efektivnim trajanjem, računa samo na zahtjev i uz pisanu saglasnost policijskog službenika;

[…] Član 35.

Član 152. mijenja se i glasi:

„Član 152.

(Započeti postupci prestanka radnog odnosa radi penzionisanja) Svi postupci za utvrđivanje ispunjavanja uslova za prestanak radnog odnosa policijskog službenika u slučaju iz člana 142 stava 1 tačke e) ovog zakona, započeti u skladu s odredbama zakona koji je bio na snazi prije stupanja na snagu ovog zakona, okončat će se u skladu s odredbama ovog zakona.”

21. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 134/11, 82/13, 96/13 – odluka USRS i 103/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 42.

(1) Osiguranik koji nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 60 godina života i 40 godina penzijskog staža.

[…] (3) Izuzetno od stava 1. ovog člana, pravo na starosnu penziju ima policijski službenik, službenik Sudske policije Republike Srpske i pripadnik službe osiguranja - policajac kazneno-popravne ustanove u Republici Srpskoj kada navrši 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života.

Član 178. stav (1) tačka ž) (1) Izuzetno od člana 42. stav 1. ovog zakona, osiguranik sa 40 godina penzijskog staža ima pravo na starosnu penziju kad navrši u:

ž) 2019. godini 58 godina života, VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju apelant je u apelaciji naveo da osporava Presudu Osnovnog suda broj 96 0 U 123497 19 U od 22. jula 2019. godine (kojom je njegova tužba uvažena, poništeno prvostepeno rješenje gradonačelnika i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak) i Presudu Apelacionog suda broj 96 0 U 123497 19 Už od 29. januara 2020. godine (kojom je uvažena žalba koju je gradonačelnik podnio protiv navedene presude Osnovnog suda i ta presuda preinačena tako što je apelantova tužba tužbu odbijena u cijelosti kao neosnovana). Imajući u vidu da iz navedenog dakle proizilazi da je apelant kao osporenu presudu u apelaciji naveo i presudu Osnovnog suda koja mu zapravo ide u korist, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o grešci. Dakle, Ustavni sud smatra da apelant zapravo osporava isključivo Presudu Apelacionog suda broj 96 0 U 123497 19 Už od 29. januara 2020. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 19. marta 2020. godine, tj. nesporno da je podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelant smatra da su osporenom odlukom povrijeđena njegova prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, i člana 13 Evropske konvencije, te člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

28. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

29. U konkretnom slučaju postupak se odnosio na utvrđivanje da li postoje uslovi za prestanak radnog odnosa apelantu uslijed ispunjavanja uslova za penziju, što nesporno jeste pitanje građansko pravne prirode, pa je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv. Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred organom uprave i redovnim sudovima bio pravičan onako kako zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije.

30. Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proizilazi da apelant smatra da je osporena odluka rezultat proizvoljne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

31. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

32. Ustavni sud se, dakle, prema navedenim stavovima, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju ispitati da li je osporena odluke zasnovana na proizvoljno proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

33. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da se u postupku koji je okončan osporenom odlukom Apelacionog suda kao sporno postavilo pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive odredbe Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima, koji je nesumnjivo stupio na snagu 21. juna 2019. godine, dakle u trenutku dok se vodio postupak po apelantovoj tužbi protiv konačnog rješenja gradonačelnika (od 28. marta 2019. godine) o prestanku radnog odnosa apelantu kao policijskom službeniku, ili odredbe ranijeg Zakona o policijskim službenicima, koji zakon je bio važeći u vrijeme donošenja tog rješenja. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud zaključio da se u toj situaciji, shodno odredbama člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima, retroaktivno primjenjuje član 31 istog zakona, zbog čega je ocijenio da je gradonačelnik dužan da primjenom odredaba člana 31 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima odluči da li apelant ispunjava uslove za ostvarivanje prava na penziju radi navršenja 40 godina penzijskog staža i da li mu shodno tome treba prestati radni odnos. Međutim, Apelacioni sud je ocijenio da odredba člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima nema pravnu prirodu retroaktivne zakonske odredbe koja omogućava da se na prestanak radnog odnosa apelanta primijeni drugačije zakonsko rješenje odnosno odredbe Zakona o izmjenama Zakona policijskim službenicima koji je stupio na snagu nakon donošenja konačnog upravnog akta i zaključio je da se navedena odredba primjenjuje na postupke koji su započeti, ali nisu okončani (nije donesen konačan upravni akt), a ne na postupke koji su već okončani donošenjem konačnog upravnog akta, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu.

34. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, smatra potrebnim napomenuti da iz odredbi člana 142 stav (1) tačka e) ranijeg Zakona o policijskim službenicima, u vezi sa odredbama člana 42 stav 3 Zakona o PIO-u i iz odredbi člana 31 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima (kojim je izmjenjena odredba člana 142 stav (1) tačka e) ranijeg Zakona o policijskim službenicima) u vezi sa odredbama člana 42 stav 3 Zakona o PIO-u, proizilazi da su Zakonom o izmjenama Zakona o policijskim službenicima predviđeni povoljniji uslovi u vezi sa prestankom radnog odnosa policijskog službenika od uslova propisanih ranijim Zakonom o policijskim službenicima. Naime, prema odredbama Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima, poseban staž u dvostrukom trajanju, kao i period od 18. septembra 1991. godine do 19. juna 1996. godine s efektivnim trajanjem (koji obuhvata dio penzijskog staža) računa samo na zahtjev i uz pisanu saglasnost policijskog službenika. Ovo znači da se taj staž i period ne uzimaju automatski u obzir prilikom računanja penzijskog staža i da policijski službenik, samo ukoliko želi, može zatražiti da se on uzme u obzir, a što svakako može imati implikacije na pitanje ispunjavanja uslova za prestanak radnog odnosa policijskom službeniku po ovom osnovu.

35. Ustavni sud dalje zapaža da je Skupština BDBiH prilikom razmatranja Nacrta navedenog Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima, pozivajući se na član 39 stav 2 Statuta BDBiH, a kojim je predviđeno u kojim slučajevima je propisano da određene odredbe zakona mogu imati retroaktivno dejstvo, na sjednici održanoj 12. juna 2019. godine donijela zaključak koji je objavljen u „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ broj 14/19. Imajući u vidu sadržaj navedenog zaključka, Ustavni sud, nasuprot obrazloženju Apelacionog suda, konstatuje da je Skupština BDBiH, kao donosilac Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima, ovim zaključkom upravo dala autentično tumačenje odredbe člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima, prema kojem ta odredba ispunjava uslove iz člana 39 stav 2 Statuta BDBiH i dakle ima retroaktivno dejstvo. Odredbom člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima je propisano „Član 152 mijenja se i glasi: Član 152. (Započeti postupci prestanka radnog odnosa radi penzionisanja) Svi postupci za utvrđivanje ispunjavanja uslova za prestanak radnog odnosa policijskog službenika u slučaju iz člana 142 stava 1 tačke e) ovog zakona, započeti u skladu s odredbama zakona koji je bio na snazi prije stupanja na snagu ovog zakona, okončaće se u skladu s odredbama ovog zakona.” Dakle, imajući u vidu autentično tumačenje odredbe člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima koje je dao sam zakonodavac – Skupština BDBiH, a koje toj odredbi daje retroaktivno dejstvo zbog toga što postoji uvjerljiv javni interes da odredba ima retroaktivno dejstvo, te imajući u vidu jezičko i logičko tumačenje navedene odredbe, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud proizvoljno zaključio da ta odredba nije primjenjiva u konkretnoj činjeničnoj situaciji u kojoj je Zakon o izmjenama Zakona o policijskim službenicima nesumnjivo stupio na snagu za vrijeme trajanja postupka povodom apelantove tužbe podnesene protiv konačnog rješenja gradonačelnika o prestanku radnog odnosa apelantu kao policijskom službeniku, a koji zakon predviđa povoljnije uslove za apelanta vezano za pitanje prestanka radnog odnosa.

36. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Apelacioni sud u osporenoj odluci proizvoljno primijenio materijalno pravo na apelantovu štetu, konstatujući da se predmetni postupak treba okončati u skladu sa odredbama ranijeg Zakona o policijskim službenicima.

Ostali navodi

37. Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u pogledu povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode koji se odnose na prava iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava iz člana 13 Evropske konvencije i prava iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je Apelacioni sud u osporenoj odluci proizvoljno primijenio materijalno pravo zaključivši da se u konkretnoj činjeničnoj situaciji, u kojoj je Zakon o izmjenama Zakona o policijskim službenicima nesumnjivo stupio na snagu za vrijeme trajanja postupka povodom apelantove tužbe podnesene protiv konačnog rješenja gradonačelnika o prestanku radnog odnosa apelantu kao policijskom službeniku, primijenio raniji Zakon o policijskim službenicima, iako iz odredbe člana 35 Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima i autentičnog tumačenja te odredbe koji je dala Skupština BDBiH proizlazi da se u takvoj situaciji retroaktivno primjenjuju odredbe Zakona o izmjenama Zakona o policijskim službenicima.

39. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1055/20 (C. L.) | Sudska praksa | Aktio