Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3358/21 (M. P.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3358/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3358/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Mladinko Pejić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mladinko Pejić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 128 0 P 007682 21 Rev od 2. jula 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mladinko Pejić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, podnio je 22. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 128 0 P 007682 21 Rev od 2. jula 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Jajcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 128 0 P 007682 19 P 2 od 18. juna 2020. godine, u postupku radi naknade štete po protivtužbi (vrijednost predmeta spora 4.262.000,00 KM), odbačena je protivtužba apelanta podnesena protiv tužioca (I.G., kao protivtuženog) kao neuredna.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda, Kantonalni sud u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je Rješenjem broj 128 0 P 007682 20 Gž od 27. januara 2021. godine predmetnu žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 27. januara 2021. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 128 0 P 007682 21 Rev od 2. jula 2021. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 301b. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranka može podnijeti reviziju putem punomoćnika koji je advokat, dok je odredbama stava (2) navedenog člana propisano da, izuzetno od stava (1) tog člana, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao punomoćnik osoba koja je prema odredbama tog ili kojeg drugog zakona ovlašćena zastupati je u tom svojstvu iako nije advokat, ako ima položen pravosudni ispit. Nadalje, da je odredbama člana 247. stav (2) ZPP propisano da je revizija nedozvoljena, između ostalog, ako nije izjavljena putem punomoćnika iz člana 301b. ZPP ili ako ju je izjavila osoba koja nije ovlašćena na podnošenje revizije. Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju apelant lično podnio reviziju, ali nije pružio dokaz da ju je, u smislu odredbe člana 301b. stav (2) ZPP ovlašćen sam podnijeti, jer uz reviziju nije dostavio uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu. Nadalje, da iz spisa predmeta (kopije diploma), kao i iz sadržaja same revizije, proizlazi da je tuženi profesor opštenarodne odbrane, te nastavnik istorije i geografije. Imajući u vidu naprijed navedeno, Vrhovni sud je zaključio da je predmetnu reviziju, budući da apelant uz reviziju, a ni tokom postupka, nije dostavio uvjerenje o položenom pravosudnom ispitu, valjalo primjenom odredbi člana 247. stav (1) ZPP odbaciti kao nedopuštenu.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo da se ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Evropske konvencije, sloboda mirnog okupljanja i sloboda udruživanja sa drugima iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 11. Evropske konvencije, sloboda misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije i sloboda izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije. Ističe da je osporeno rješenje Vrhovnog suda protivzakonito.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da postupi u skladu sa odredbama člana 237. stav (1) u vezi sa članom 301b. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), zbog čega je njegova revizija odbačena. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, revizija apelanta odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije postupio u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 2930/18 od 19. februara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić