Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4322/20 (Z. M. i D. A.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Apelacija preuranjena
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4322/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine , u predmetu broj AP 4322/20, rješavajući apelaciju koju su podnijele Zejna Mujanović i Džehva Aličković, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija koju su podnijele Zejna Mujanović i Džehva Aličković.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 232069 21 Rev 2 od 11. ožujka 2021. godine.
Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Zejni Mujanović i Džehvi Aličković isplati iznos od po 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zejne Mujanović i Džehve Aličković podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 232069 20 Gž 2 od 24. rujna 2020. godine zbog toga što je apelacija u vrijeme podnošenja bila preuranjena, a apelantice nisu osporile u međuvremenu donesenu presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zejna Mujanović i Džehva Aličković (u daljnjemu tekstu: prvoapelantica i drugoapelantica ili apelantice) iz Barića podnijele su 28. studenog 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 232069 20 Gž 2 od 24. rujna 2020. godine, te zbog duljine trajanja predmetnog postupka (koji, prema navodima apelantica, u trenutku podnošenja apelacije nije bio okončan, budući da su protiv drugostupanjske presude izjavile reviziju). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 4687/17 od 15. listopada 2019. godine odbio apelaciju koju su apelantice podnijele 11. studenog 2017. godine protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 232069 13 Gž od 10. listopada 2017. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 232069 12 P od 23. siječnja 2013. godine, kao i zbog duljine trajanja postupka koji se tada vodio pred Kantonalnim sudom.
3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Vrhovnoga suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnoga suda i Općinskoga suda zatraženo je 9. lipnja 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud dostavili su odgovore u razdoblju od 16. lipnja do 30. lipnja 2021. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantice su 13. studenog 2011. godine podnijele tužbu protiv tužene (M.K.) radi povrede nužnog nasljednog dijela (vsp. 20.000,00 KM).
7. Presudom Općinskoga suda broj 65 0 P 232069 12 P od 23. siječnja 2013. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantica kojim je traženo da se utvrdi da je ostavitelj (M.K.) u svojoj sudskoj oporuci, kojom je svoju imovinu u cijelosti ostavio tuženoj kao supruzi, povrijedio pravo apelantica kao kćerki, te da se stoga umanji raspolaganje oporukom na određenom stanu za ukupno 2/6, odnosno utvrdi nužno nasljedno pravo apelantica za svaku po 1/6, što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu u evidencijama svake apelantice sa po 1/6.
8. Apelantice su podnijele prizive protiv prvostupanjske presude, te je Općinski sud 31. svibnja 2013. godine predmetni spis dostavio Kantonalnome sudu na postupanje po prizivu apelantica.
9. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 232069 13 Gž od 10. listopada 2017. godine odbijen je priziv apelantica.
10. Drugoapelantica je izjavila reviziju protiv drugostupanjske presude, te je Općinski sud 11. travnja 2018. godine predmetni spis dostavio Vrhovnome sudu na postupanje po reviziji.
11. Rješenjem Vrhovnoga suda broj 65 0 P 232069 18 Rev od 4. studenog 2019. godine usvojena je revizija drugoapelantice, drugostupanjska presuda je ukinuta i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
12. Spis predmeta dostavljen je Kantonalnomu sudu na postupanje 16. prosinca 2019. godine.
13. Presudom Kantonalnoga suda broj 65 0 P 232069 20 Gž 2 od 24. rujna 2020. godine priziv apelantica je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda je potvrđena.
14. Apelantice su izjavile reviziju protiv drugostupanjske presude, te je Općinski sud 8. ožujka 2021. godine predmetni spis dostavio Vrhovnome sudu na postupanje po reviziji.
15. Presudom Vrhovnoga suda broj 65 0 P 232069 21 Rev 2 od 11. ožujka 2021. godine odbijena je kao neutemeljena revizija apelantica.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelantice smatraju da im je prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelantice navode da Kantonalni sud prilikom donošenja presude od 24. rujna 2020. godine nije ispoštovao pravno stajalište Vrhovnoga suda zbog čega smatraju da im je uskraćeno pravo na učinkovit pravni lijek. Apelantice zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku traže naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da u postupku pred tim sudom nisu povrijeđena prava zagarantirana Ustavom i Europskom konvencijom.
18. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da su se postupci pred tim sudom vodili u skladu sa zakonom i da nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu apelantica.
19. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je ukratko naveo kronologiju postupanja pred tim sudom.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06), koji u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
21. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
I.Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 65 0 P 232069 20 Gž 2 od 24. rujna 2020. godine Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
22. Ustavni sud zapaža da su apelantice podnijele apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 232069 20 Gž 2 od 24. rujna 2020. godine. Međutim, iz odgovora na apelaciju Općinskoga suda proizlazi da je Vrhovni sud Presudom broj 65 0 P 232069 21 Rev 2 od 11. ožujka 2021. godine reviziju apelantica odbio kao neutemeljenu. Stoga, navedena presuda Vrhovnoga suda koja je donesena 11. ožujka 2021. godine, dakle nakon podnošenja predmetne apelacije (28. studenog 2020. godine), predstavlja konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari.
23. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema članku 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, te ukazuje da su apelantice, u smislu članka 21. stavak (6) Pravila Ustavnog suda, dužne obavijestiti Ustavni sud o promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi s predmetnom apelacijom, koje su se dogodile nakon njenog podnošenja u kontekstu uvjeta njene dopustivosti. U konkretnom slučaju apelantice nisu obavijestile Ustavni sud da je Vrhovni sud odlučio o njihovoj reviziji (Ustavni sud je za tu činjenicu saznao iz odgovora na apelaciju), niti su navode o povredi ustavnih prava na koja su se pozvale dovele u kontekst u međuvremenu donesene revizijske odluke. Stoga je apelacija u vrijeme podnošenja bila preuranjena (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 2745/19 od 5. svibnja 2021. godine, toč. 18-20, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
24. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
II.Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na "suđenje u razumnom roku"
25. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
26. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju apelantice predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. Sukladno navedenome, predmetna apelacija je, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.
27. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
28. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII.Meritum
29. Apelantice smatraju im je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnome“ roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
30. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
31. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
32. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
33. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
34. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom od 13. studenog 2011. godine, te da je okončan Presudom Vrhovnoga suda od 11. ožujka 2021. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine predmetnoga postupka jeste devet godina i oko četiri mjeseca.
Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka
35. Ustavni sud zapaža da se u konkretnomu slučaju radi o parničnome postupku koji su pokrenule apelantice radi utvrđenja da im je oporučnim raspolaganjem prednika povrijeđen nužni nasljedni dio. Obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud ne nalazi da se radi o složenom predmetu.
36. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu, nakon podnošenja tužbe, trebalo oko jedne godine i dva mjeseca za donošenje prvostupanjske presude, što ne predstavlja predugo razdoblje postupanja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud donio dvije drugostupanjske odluke, od čega je jedna donesena nakon četiri godine i četiri mjeseca, računajući od dostavljanja predmeta tom sudu na odlučivanje, dok je druga donesena nakon devet mjeseci. Također, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud donio dvije revizione odluke, od čega je jedna donesena nakon jedne godine i oko sedam mjeseci, računajući od dostavljanja predmeta tom sudu na odlučivanje, dok je druga donesena nakon tri dana. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, sukladno praksi Europskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34., dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da povrede prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Međutim, Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju. Naime, Ustavni sud ima u vidu da je predmet bio dva puta na postupanju pred Kantonalnim sudom i Vrhovnim sudom, što je nesumnjivo doprinijelo ukupnoj duljini postupka od devet godina i četiri mjeseca (bez obzira što su u drugom navratu u relativno kratkim rokovima donesene odluke).
37. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji povreda prava apelantica na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
38. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
39. Obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnome slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne duljine trajanja predmetnoga postupka, apelanticama treba isplatiti iznos od po 600,00 KM.
40. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, apelanticama plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
41. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.
VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje „u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je predmetni postupak trajao devet godina i oko četiri mjeseca, te da su Kantonalni sud i Vrhovni sud dva puta postupali u predmetnom postupku, što je nesumnjivo doprinijelo ovako dugom trajanju postupka, pri čemu redovni sudovi nisu ponudili opravdanje za tako dugo trajanje postupka.
43. Na temelju članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić