Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3226/21 (A.P.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Pravo na imovinu
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3226/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3226/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela A.P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela A.P.

protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 028127 20 Uvp od 26. maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. A. P. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Faruk Ćupina advokat iz Advokature "Ćupina & Co" d.o.o. Mostar, podnijela je 10. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 028127 20 Uvp od 26. maja 2021. godine.

2. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: tuženi) broj UP-I-03-41-1878/10 od 5. oktobra 2010. godine apelantici je prestalo pravo na isplatu mjesečnog novčanog dodatka zaključno sa danom 30. april 2010. godine.

3. Rješenjem tuženog broj UP-I-03-41-173/13 od 23. januara 2014. godine apelantici je, kao supruzi poginulog F.P., dobitnika ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”, priznato pravo na mjesečni novčani dodatak počev od 1. aprila 2013. godine pa dok postoje zakonom propisani uslovi za korištenje prava u mjesečnom novčanom iznosu od 309,68 KM.

4. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 020352 14-U od 14. oktobra 2016. godine poništeno je rješenje tuženog od 23. januara 2014. godine i predmet vraćen tuženom na ponovni postupak.

5. Rješenjem tuženog od 14. decembra 2016. godine apelantici je priznato pravo na isplatu mjesečnog novčanog dodatka u novčanom iznosu od 309,68 KM, počev od 1. marta 2013. godine pa dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatog prava.

6. U upravnom sporu apelantice, kao tužiteljice, radi poništenja rješenja tuženog od 14. decembra 2016. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 09 0 U 028127 17 U od 20. marta 2020. godine kojom je predmetna tužba odbijena.

7. Odlučujući o zahtjevu apelantice za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenom protiv presude Kantonalnog suda od 20. marta 2020. godine, Vrhovni sud je presudom od 26. maja 2021. godine odbio predmetni zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke.

8. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je rješenjem tuženog od 5. oktobra 2010. godine apelantici prestalo pravo na isplatu mjesečnog novčanog dodatka zaključno sa 30. aprilom 2010. godine, zbog neispunjavanja zakonom propisanih uvjeta za dalje korištenje priznatog prava (shodno članu 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 9/10) kojim je ostvarivanje priznatog prava uvjetovano prihodovnim cenzusom). Dalje je naveo da je tuženi rješenjem od 14. decembra 2016. godine ponovo priznao apelantici pravo na mjesečni novčani dodatak, shodno čl. 2. i 5. Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica, počev od 1. marta 2013.godine, u skladu sa Presudom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) broj U-11/12 od 7. novembra 2012. godine. U vezi s tim je ukazao da prema članu 40. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o postupku pred Ustavnim sudom) usvojeni ili predloženi zakon ili drugi propis organa federalne, kantonalne ili općinske vlasti za koji Ustavni sud utvrdi da nije u skladu sa Ustavom neće se primjenjivati od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine ", odnosno predloženi zakon ili drugi propis neće stupiti na snagu. U tom pogledu je naveo da je primjena člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica prestala 20. februara 2013. godine, kada je u Službenim novinama broj 14/13 objavljena navedena presuda Ustavnog suda FBiH (kojom je utvrđeno da je neustavan član 1. tog zakona). Budući da navedenom presudom Ustavnog suda FBiH (koja djeluje od momenta njenog objavljivanja) nije utvrđeno njeno retroaktivno važenje, Vrhovni sud je naveo da se apelantici pravo na nastavak isplate moglo priznati samo od 1. marta 2013. godine (a ne retroaktivno od dana prestanka prava). Budući da je članom 17. stav 3. Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica regulisano da svaka nastala promjena koja utiče na korištenje prava djeluje na pravo od prvog dana narednog mjeseca po nastaloj promjeni (što bi bila navedena presuda Ustavnog suda FBiH), naveo je da je apelantici, suprotno njenim navodima, nastavak isplate prava na mjesečni novčani dodatak pravilno uspostavljen od 1. marta 2013. godine.

Apelacioni navodi

9. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi, između ostalog, da joj pravo na isplatu mjesečnog novčanog dodatka pripada počev od 30. aprila 2010. godine budući da joj je rješenjem tuženog od 5. oktobra 2010. godine prestalo pravo na isplatu mjesečnog novčanog dohotka zaključno sa 30. aprilom 2010. godine.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivnopravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH i Zakona o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i članova njihovih porodica, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud dao jasne razloge za zaključak da je apelantici pravo na nastavak isplate mjesečnog novčanog dodatka pravilno uspostavljen od 1. marta 2013. godine, a u takvom obrazloženju Vrhovnog suda Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3226/21 (A.P.) | Sudska praksa | Aktio