Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3127/21 (Ekonomski fakultet Brčko, Univerzitet u Istočnom Sarajevu)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
- Zastara
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3127/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3127/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Ekonomski fakultet Brčko, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ekonomski fakultet Brčko, Univerzitet u Istočnom Sarajevu protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 131590 21 Už od 27. maja 2021. godine i Presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 131590 20 U od 30. marta 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ekonomski fakultet Brčko, Univerzitet u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 31. augusta 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 131590 21 Už od 27. maja 2021. godine i Presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 131590 20 U od 30. marta 2021. godine.
2. Rješenjem Odjeljenja za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj predmeta UP-I-34-001462/20 broj akta 05- 1234LM-0002/20 od 10. marta 2020. godine odbijen je apelantov zahtjev od 21. februara 2020. godine za ostvarivanje prava na refundaciju naknade plaće za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva za zaposlenicu S.Z., isplaćene za period od 1. januara do 2. augusta 2019. godine, jer nije blagovremeno podnesen.
3. Rješenjem Apelacione komisije Kancelarije gradonačelnika Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) broj UP-II-34-000072/20, broj akta 01.7-1187SGI-002/20 od 2. jula 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja od 10. marta 2020. godine.
4. U upravnom sporu apelanta kao tužioca, radi poništenja ili izmjene rješenja tužene od 2. jula 2020.godine, Osnovni sud je donio presudu od 30. marta 2021. godine kojom je predmetna tužba odbijena kao neosnovana.
5. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv navedene presude, Apelacioni sud je donio Presudu broj 96 0 U 131590 21 Už od 27. maja 2021. godine kojom je apelantova žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
6. U obrazloženju osporene odluke Apelacioni sud je naveo da su organi uprave i prvostepeni sud predmetnu upravnu stvar pravilno riješili primjenom relevantnih odredaba Odluke gradonačelnika Brčko distrikta BiH o uslovima i načinu isplate naknada plata zaposlenicima u toku porodiljskog odsustva (u daljnjem tekstu: Odluka) od 21. februara 2005. godine i Odlukama o izmjeni i dopunama Odluke od 15. januara 2014. godine i od 11. decembra 2014. godine. U vezi s tim je ukazao da prema odredbama člana 4. st. 5. i 6. Odluke zahtjevi koji se odnose na refundaciju plaća isplaćenih u tekućoj godini moraju biti podneseni najkasnije do 31. decembra iste godine (u konkretnom slučaju do 31. decembra 2019. godine) kako bi naknada bila isplaćena iz tekućeg budžeta za tu godinu, a izuzetno zahtjev za refundaciju plaće isplaćene za decembar tekuće godine poslodavac može podnijeti najkasnije do 15. januara naredne godine. Budući da je apelant zahtjev za refundaciju naknade plaće podnio 21. februara 2020. godine (za period od 1. januara do 2. augusta 2019. godine), Apelacioni sud je naveo da su organi uprave pravilno postupili kada su apelantov zahtjev odbili, jer je zahtjev za te mjesece morao biti podnesen najkasnije do 31. decembra 2019. godine. Apelacioni sud je naveo da odredbe Odluke ni na koji način ne umanjuju niti ograničavaju pravo na refundaciju naknade plaće za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva propisano članom 45. Zakona o radu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o radu), kako to pogrešno smatra apelant. U tom pogledu je naveo da se odredbama Odluke bliže razrađuje član 45. Zakona o radu, a rokovi određeni Odlukom su imperativnog, obavezujućeg karaktera za sve budžetske korisnike. Apelacioni sud je naveo da se, suprotno apelantovim navodima, zastarni rok od pet godina propisan članom 371. Zakona o obligacionim odnosima ne može primijeniti u konkretnom slučaju, jer se refundacija isplaćenih plaća ne uređuje Zakonom o obligacionim odnosima, već navedenom Odlukom i zakonima na osnovu kojih je odluka donesena. Imajući u vidu navedeno, Apelacioni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu, jer su prvostepeno rješenje i rješenje tužene zasnovani na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, odnosno da tim upravnim aktima nije povrijeđen zakon (Odluka) na štetu apelanta.
Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi, između ostalog, da je prvostepeni sud dao prednost odredbama člana 4. stav 5. i 6. Odluke koje umanjuju i ograničavaju pravo poslodavca na refundaciju naknade isplaćene plate za vrijeme porodiljskog odsustva, u odnosu na odredbu člana 45. Zakona o radu, koji priznaje to pravo, odnosno da je primijenio Odluku koja je niže pravne snage u odnosu na zakon. Također navodi da je prema odredbi člana
371. Zakona o obligacionim odnosima propisan rok zastare od pet godina koji se mora primijeniti i u ovoj upravnoj stvari.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivnopravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
11. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ovo posebno imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je razmotrio Apelacioni sud prilikom donošenja odluke o žalbi, te jasno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić