Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3217/20 (D. B.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3217/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3217/20, rješavajući apelaciju Dragice Bubalo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Dragica Bubalo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru kao predmet broj 55 0 I 004419 20 Gži.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 55 0 I 004419 20 Gži, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantici Dragici Bubalo isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dragica Bubalo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Advokature „Ćupina&Co“ d.o.o. Mostar, podnijela je 31. augusta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 55 0 I 004419 20 Gži.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Čitluku, Općinskog suda u Mostaru i Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 7. septembra 2020. do 26. oktobra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Traženi odgovori su dostavljeni u periodu od 23. septembra 2020. do 10. novembra 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskog suda u Čitluku broj P-63/97 od 18. septembra 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj Gž. 31/03 od 10. juna 2004. godine, obavezani su tuženi Š. P., I. P., B. R. i Lj. R. nadoknaditi apelantici troškove postupka u iznosu od 3.377,00 KM.

6. Apelantica je 30. augusta 2007. godine Općinskom sudu u Mostaru podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Š. P., I. P., B. R. i Lj. R. radi izvršenja na pokretnim stvarima. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 035614 07 I od 26. februara 2008. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje i određeno da se ono provede popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koje se zateknu i njihovom posjedu, protiv kojeg rješenja je 7. jula 2008. godine uložen prigovor od izvršenika Š. P.

7. Zaključkom Općinskog suda u Mostaru od 6. maja 2008. godine pozvana je apelantica da dostavi tačnu adresu izvršenika, te da predloži privremenog zastupnika nasljednicima umrlih izvršenika B. R. i Lj. R. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 I 035614 07 I od 1. jula 2008. godine postavljeni su privremeni zastupnici nasljednicima iza umrlih izvršenika, protiv kojeg rješenja je 8. jula 2008. godine uložena žalba od privremenih zastupnika M. P. i I. R.

8. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud u Mostaru 15. septembra 2009. godine izdao naredbu da se spis dostavi Kantonalnom sudu na nadležno postupanje. Imajući u vidu da spis nikada nije dostavljen Kantonalnom sudu, niti se mogao pronaći u pisarni suda, rješenjem predsjednika suda od 10. jula 2013. godine izvršena je rekonstrukcija spisa koja je okončana 22. januara 2014. godine.

9. Apelantica je 12. februara 2014. godine povukla prijedlog za izvršenje u odnosu na LJ. R., odnosno njene zakonske nasljednike D. P., M. P. i B. R., te je, imajući u vidu da su Š. P. i I. P. u međuvremenu umrli, apelantica kao izvršenike označila njihove zakonske nasljednike F. P., M. P. i D. P.

10. Općinski sud u Mostaru je 24. augusta 2015. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na nadležno postupanje. Kantonalni sud je 21. oktobra 2015. godine donio rješenje kojim je žalbu izvršenika odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

11. Apelantica je 24. maja 2017. godine povukla prijedlog za izvršenje u odnosu na B. R., odnosno njegove nasljednike sina i kćerku te je zatražila da se izvršni postupak nastavi u odnosu na F. P., M. P. i D. P. kao nasljednike Š. P. i I. P.

12. Rješenjem broj 58 0 I 035614 07 I od 10. decembra 2018. godine Općinski sud u Mostaru proglasio se mjesno nenadležnim.

13. Općinski sud u Mostaru je 19. februara 2019. godine dostavio Općinskom sudu u Čitluku na predmetni spis na nadležnost i daljnje postupanje.

14. Općinski sud u Čitluku je 27. maja 2020. godine donio Rješenje broj 55 0 I 004419 191 kojim je obustavio izvršni postupak u odnosu na izvršenike B. R. i Lj. R., postavio F. P. za privremenog zastupnika nasljednicima izvršenika Š. P. i I. P. te odredio da će po pravomoćnosti predmetnog rješenja nastaviti postupak izvršenja, protiv kojeg rješenja je 8. juna 2020. godine izjavljena žalba od F.P. kao privremenog zastupnika nasljednika izvršenika Š. P. i I. P.

15. Općinski sud u Čitluku je 10. jula 2020. godine predmet dostavio drugostepenom sudu radi odluke po žalbi.

16. Postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantica ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je detaljno navela tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da je više puta urgirala postupanje u predmetnom postupku pred nadležnim sudovima, te predlaže da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.900,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

18. Općinski sud u Čitluku je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koja se apelantica poziva u apelaciji. Ukazuje da je ovom sudu 19. februara 2019. godine dostavljen spis na nadležnost postupajućem sudiji početkom 2020. godine, kao i da je nakon detaljne analize predmeta u razumnom roku donio rješenje na koje je uložena žalba. Imajući u vidu da ono nije pravomoćno, smatra da ne može nastaviti sa postupkom izvršenja. Ističe da na dinamiku rada ranijih sudija koji su postupali u ovom predmetu ne može utjecati, kao i na ažurnost rada drugostepenog suda. Smatra da prilikom postupanja ovog suda nije bilo nikakvih kršenja prava i osnovnih sloboda na štetu bilo kojeg učesnika u predmetnom postupku.

19. Općinski sud u Mostaru je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je tokom postupka apelantica više puta urgirala pred tim sudom s ciljem bržeg rješavanja predmeta.

20. Kantonalni sud je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da mu je predmet po žalbi dostavljen na odlučivanje 10. jula 2020. godine i zaveden pod brojem 55 0 I 004419 20 Gži. Ističe da prema Planu rješavanja starih predmeta, sudijama se, po nalogu predsjednika suda, iznose u rad 54 predmeta kvartalno, odnosno mjesečno po 18 predmeta, koliko iznosi mjesečna norma. Zaključuje da navedeni predmet do danas nije iznesen u rad sudiji, odnosno nije uvršten u kvartalne planove, zbog čega nije donesena odluka po izjavljenoj žalbi. V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

(5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.

(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju, apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

26. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

27. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

28. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 30. augusta 2007. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period duži od 14 godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

30. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu. Ustavni sud, također, smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanticu jer se radi o novčanim potraživanjima radi naplate troškova postupka.

31. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela neuredan prijedlog za izvršenje koji nije sadržavao tačnu adresu izvršenika zbog čega je putem zaključka Općinskog suda u Mostaru pozvana da je dostavi, što je u manjoj mjeri imalo utjecaja na dužinu trajanja postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je tokom postupka apelantica ulagala urgencije ukazujući na potrebu i obavezu hitnog postupanja suda u konkretnom izvršnom predmetu. Nadalje, analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi procesne radnje preduzimali sa određenom pasivnošću imajući u vidu činjenicu da je Općinskom sudu u Mostaru trebalo oko šest mjeseci da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, što je u suprotnosti sa odredbom člana 15. Zakona o izvršnom postupku. Nakon toga, Ustavni sud nalazi da Općinski sud u Mostaru u svom odgovoru na apelaciju opravdava svoje nepostupanje u predmetu u periodu od 15. septembra 2009. godine kao dana kada je izdao naredbu da se predmetni spis dostavi drugostepenom sudu na odlučivanje pa do 24. augusta 2015. godine kada je on dostavljen Kantonalnom sudu nemogućnošću pronalaska predmetnog spisa u pisarni suda zbog čega je bila potrebna njegova rekonstrukcija. Ustavni sud smatra da ponuđeno opravdanje nije prihvatljivo imajući u vidu obavezu javne vlasti da osigura provođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. Period neaktivnosti od četiri godine od 15. septembra 2009. godine kada je naloženo da se spis dostavi Kantonalnom sudu na nadležno postupanje po žalbi, pa do 10. jula 2013. godine, kad je nakon uočavanja da se spis ne može pronaći u pisarni suda, a da nije dostavljen ni drugostepenom sudu, predsjednik suda naložio da se izvrši rekonstrukcija spisa, predstavlja postupanje suprotno zahtjevima prava na suđenje u razumnom roku, koji obavezuju sud da postupa efikasno i ažurno. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je rekonstrukcija predmetnog spisa okončana 22. januara 2014. godine, da je apelantica (12. februara 2014. godine) povukla prijedlog za izvršenje u odnosu na pojedine izvršenike, odnosno zakonske nasljednike označavajući druge izvršenike, odnosno njihove zakonske nasljednike kao izvršenike u predmetnom postupku, nakon čega je Općinskom sudu u Mostaru trebalo oko jedne godine i šest mjeseci (24. august 2015. godina) da dostavi spis drugostepenom sudu na odlučivanje, što nije u skladu sa procesnim zakonom i standardima prava na pravično suđenje koji nalažu hitno postupanje. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud svoju odluku donio u periodu od oko dva mjeseca (21. oktobar 2015. godine), što u konkretnom slučaju predstavlja promptno postupanje. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku došlo do promjene mjesne nadležnosti, te da je apelanticin spis 19. februara 2019. godine dostavljen na nadležnost Općinskom sudu u Čitluku kojem je trebalo oko jedne godine i tri mjeseca da donese rješenje kojim je, između ostalog, obustavio izvršni postupak u odnosu na pojedine izvršenike, te da postavi F. P. za privremenog zastupnika nasljednicima izvršenika Š. P. i I. P., što se ne može smatrati primjerenom ažurnošću. Pri tome Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak od 10. juna 2020. godine nalazi pred Kantonalnim sudom koji u periodu od jedne godine i pet mjeseci nije donio odluku po žalbi. Kao opravdanje za navedeni period neaktivnosti Kantonalni sud je naveo Plan rješavanja predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da Plan rješavanja predmeta ne oslobađa redovne sudove obaveze postupanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te se samim tim ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje Kantonalnog suda u navedenom periodu pasivnosti. Stoga, posmatrajući postupak u cjelini i imajući u vidu sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud smatra, iako su u predmetnom postupku postojale objektivne okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja postupka, kao što su neuredna dostava rješenja o izvršenju izvršeniku, smrt izvršenika i utvrđivanje njegovih pravnih sljednika, promjena mjesne nadležnosti suda, da su redovni sudovi imali i značajne periode neaktivnosti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku jer redovni sudovi nisu u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

32. Stoga, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka apelantici treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

37. Također, apelantica navodi da joj je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer redovni sudovi, pored objektivnih okolnosti koje su doprinijele dužini trajanja predmetnog postupka, nisu u skladu sa svojom pozitivnom obavezom učinkovito i ekonomično preduzimali raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku, tako da ni nakon trinaest godina od dana donošenja rješenja o izvršenju nije okončan izvršni postupak u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku, iako se postupak izvršenja po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3217/20 (D. B.) | Sudska praksa | Aktio