Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3378/21 (H. Č.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 20
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3378/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3378/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Himzo Čengić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Himzo Čengić zbog dužine trajanja postupka „povrata prijeratnog stana/alternativno dodjele drugog stana ili zemljišta“, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Himzo Čengić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa, kojeg zastupa Udruženje „Vaša prava BiH“ iz Sarajeva, podnio je 27. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka „povrata prijeratnog stana/alternativno dodjele drugog stana ili zemljišta“.
2. Rješenjem Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava za stambena pitanja) broj 23-04/III-23-P-12/03 od 16. novembra 2005. godine potvrđeno je da je apelant član porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava (Z.Z.) na stanu pobliže označenom izrekom predmetnog rješenja, te je utvrđeno da mu pripada pravo na vraćanje u posjed predmetnog stana, kada taj stan bude obnovljen.
3. Apelant je 15. decembra 2014. godine Opštini Novi Grad Sarajevo podnio zahtjev za „dodjelu zamjenskog zemljišta radi ostvarivanja povrata“. U predmetnom zahtjevu apelant je naveo da mu je rješenjem Uprave za stambena pitanja od 16. novembra 2005. godine priznato pravo na vraćanje u posjed stana, te da, budući da je zemljište na kojem se nalazio njegov stambeni objekat prodato i nalazi se u privatnoj svojini, traži dodjelu zamjenske lokacije radi izgradnje stambenog objekta koja bi bila finansirana od strane Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica FBiH.
4. Apelant je 14. februara 2015. godine Opštini Novi Grad Sarajevo podnio zahtjev za „dodjelu zamjenskog stana“. U predmetnom zahtjevu apelant je naveo da mu je rješenjem Uprave za stambena pitanja od 16. novembra 2005. godine priznato pravo na vraćanje u posjed stana, te da, budući da je zemljište na kojem se nalazio njegov stambeni objekat prodato i nalazi se u privatnoj svojini, traži dodjelu zamjenskog stana.
5. Apelant je 3. novembra 2020. godine Opštini Novi Grad Sarajevo podnio molbu za „rješenje stambenog pitanja“. U predmetnoj molbi apelant je naveo da se već više puta obraćao toj opštini, ali da nije dobio odgovor na svoje zahtjeve.
6. Zahtjevom za nadležno postupanje od 19. jula 2021. godine apelant je od Opštine Novi Grad Sarajevo tražio da poduzme potrebne korake ka hitnom rješavanju pitanja povrata njegovog stana, te je ukazao da se više puta obraćao toj opštini sa zahtjevom da mu se vrati stan ili alternativno dodijeli drugi stan ili zemljište, ali da na svoje zahtjeve nikada nije dobio odgovor.
7. Prema stanju apelacionog spisa, Opština Novi Grad Sarajevo nije odlučila o prednjim zahtjevima apelanta.
Apelacioni navodi
8. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Dalje smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Navodi da se od donošenja rješenja Uprave za stambena pitanja od 16. novembra 2005. godine više puta obraćao nadležnoj opštini radi povrata stana ili dodjele zamjenskog stana ili dodjele zemljišta, te da o njegovim prednjim zahtjevima nikada nije odlučeno.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U vezi s navodima apelanta, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (1) Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) propisano da „ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena“. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 20. stav (3) navedenog zakona propisano da „ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uslovima iz stava (1) ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku“. Međutim, apelant, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nije pokretao upravni spor pred nadležnim sudovima u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da je apelant propustio da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrza postupak, te da na taj način stvori uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudovima (po njegovom zahtjevu), Ustavni sud smatra da apelant nije iscrpio pravne lijekove koji su mu bili na raspolaganju.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić