Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3396/21 („SC Dioss“ d.o.o. Velika Kladuša)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
- Finansijska konsolidacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3396/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3396/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „SC Dioss“ d.o.o. Velika Kladuša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „SC Dioss“ d.o.o. Velika Kladuša protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Ip 047768 21 Pž od 29. juna 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Ip 047768 20 Ip od 25.
maja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. „SC Dioss“ d.o.o. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirzet Kasić advokat iz Bihaća, podnio je 28. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 Ip 047768 21 Pž od 29. juna 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 Ip 047768 20 Ip od 25. maja 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 Ip 047768 20 Ip od 25. maja 2021. godine odbačen je prijedlog apelanta za izvršenje na nekretninama izvršenika („Agrokomerc“ d.d. Velika Kladuša), podnesen na osnovu presude Općinskog suda u Bihaću od 13. novembra 2014. godine.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 25. maja 2021. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 23 0 Ip 047768 21 Pž od 29. juna 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa konkretnog predmeta, kao i iz prvostepenog rješenja, proizlazi da je Odlukom o finansijskoj konsolidaciji izvršenika Vlade Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) broj 2165/2014 od 4. decembra 2014. godine (koja je stupila na snagu 21. decembra 2014. godine) odobreno pokretanje postupka finansijske konsolidacije izvršenika. Dalje, da je postupak finansijske konsolidacije izvršenika dalje produžavan odlukama Vlade FBiH (od 28. septembra 2017. godine, 10. jula 2019. godine i 12. decembra 2019. godine), pri čemu je posljednjom odlukom postupak finansijske konsolidacije izvršenika produžen do 31. decembra 2021. godine. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud donio osporeno rješenje primjenom odredbi člana 9. Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji BiH (kojim je propisano da se u toku postupka financijske konsolidacije ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom privrednog društva). Takođe, Kantonalni sud je naveo da je neosnovano apelant ukazivao da je u konkretnom slučaju prvostepeni sud trebao odredili prekid ili zastoj postupka izvršenja, jer i po ocjeni tog suda za primjenu navedenih instituta nije bilo mjesta s obzirom na naprijed navedene odredbe Zakona o financijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji BiH. Naime, ne može se odrediti prekid ili zastoj postupka koji nije započeo, a apelantu je moralo biti poznato (što je potvrdio i u svojoj žalbi) da je postupak finansijske konsolidacije izvršenika produžen do 31. decembra 2021. godine, pa se do tog vremena ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja, odnosno podnositi prijedlozi za izvršenje protiv izvršenika. Konačno, Kantonalni sud je naveo da su neosnovani žalbeni navodi apelanta (da je predmetni prijedlog za izvršenje trebao biti usvojen jer izvršenik nije postupao u skladu s odredbama Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji BiH i u skladu s Odlukom o finansijskoj konsolidaciji) jer je apelant, kao tražilac izvršenja, trebao dokazati da je istekao rok za izmirenje obaveza utvrđen Odlukom o finansijskoj konsolidaciji, što apelant nije učinio (ni u prijedlogu za izvršenje, ni u izjavljenoj žalbi).
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, između ostalog, ističe da je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu njegovu žalbu izjavljenu protiv prvostepenog rješenja navodeći pri tome da apelant „nije dokazao da izvršenik nije otpočeo sa izmirivanjem svojih tekućih obaveza“, a da pri tome Kantonalni sud nije imao u vidu da je apelant upravo radi neizmirenja obaveza koje su nastale nakon 30. septembra 2013. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2666/18 od 19. februara 2020. godine i AP-3946/20 od 10. decembra 2020. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić