Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3410/21 (R. A.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3410/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3410/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Radovan Aničić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Radovan Aničić protiv Zaključka Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske broj 10.3.474-1/21 od 23. avgusta 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Radovan Aničić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca, podnio je 1. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Ministarstva uprave i lokalne samouprave Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 10.3.474-1/21 od 23. avgusta 2021. godine.
2. Zaključkom Opštine Srbac (u daljnjem tekstu: Opština) od 8. jula 2021. godine odbačen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka (otvaranja nužnog prolaza) zbog neispunjenja uslova za ponavljanje postupka.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka Opštine od 8. jula 2021. godine, Ministarstvo je predmetnu žalbu odbacilo zbog nenadležnosti. U obrazloženju zaključka Ministarstvo je navelo da je po predmetnom prijedlogu apelanta (za ponavljanje postupka) već vođen upravni postupak koji je pravosnažno završen zaključkom Opštine „broj 02-474-1/16“ kojim je navedeni prijedlog apelanta odbačen. Dalje, da je od strane Ministarstva donesen zaključak od 7. septembra 2016. godine kojim je odbačena žalba apelanta izjavljena protiv zaključka Opštine „broj 02-474-1/16“ zbog nenadležnosti. Konačno, da apelant nije podnio dokaze o ispunjenosti uslova za ponavljanje predmetnog postupka. U pouci o pravnom lijeku osporenog zaključka Ministarstvo je navelo da se protiv tog zaključka ne može izjaviti žalba, ali da se može pokrenuti spor kod nadležnog suda u roku od 30 dana od dana prijema zaključka.
Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da Opština odbija da ponovo pozove i sasluša svjedoke o razlozima zbog kojih mu se ne dozvoljava otvaranje nužnog prolaza.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je, prema stanju u spisu i prema navodima iz apelacije, apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 15. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv osporenog zaključka Ministarstva od 23. avgusta 2021. godine. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić