Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3405/21 (P. S.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3405/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3405/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Petar Stojanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Petar Stojanović protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 076523 19 Gž od 11. maja 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 076523 16 P od 12. juna 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Petar Stojanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Zoran Mrđa advokat iz Prijedora, podnio je 1. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 076523 19 Gž od 11. maja 2021. godine i Presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 076523 16 P od 12. juna 2019. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 77 0 P 076523 16 P od 12. juna 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta da se utvrdi da tuženom-protivtužiocu (ZP „Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka, RJ „Elektrodistribucija Prijedor“) ne pripada pravo da od apelanta naplati iznos od 1.795,46 KM po ispostavljenom računu broj 09-0416-900413211 za april 2016. godine koji se odnosi na dug po osnovu isporučene električne energije i obračunatih kamata, te je obavezan apelant da tuženom-protivtužiocu na ime duga po osnovu neovlaštene potrošnje električne energije isplati iznos od 1.101,61 KM, sa zakonskom zateznom, kao i da mu nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu. Tužba tužioca (ZP „Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka, RJ „Elektrodistribucija Prijedor“) protiv tuženog D.A. se smatra povučenom.

3. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je u tužbi od 26. maja 2016. godine tužilac (ZP „Elektrokrajina“ a.d. Banjaluka, RJ „Elektrodistribucija Prijedor“) tražio da se tuženi (apelant kao prvotuženi i D.A. kao drugotuženi) obavežu da mu na ime naknade štete zbog neovlašćene potrošnje električne energije solidarno isplate iznos od 1.712,55 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da se predmetni postupak vodio pod brojem 77 0 Mal 076552 16 Mal. Dalje, da je na pripremnom ročištu od 12. februara 2019. godine tužilac po svom punomoćniku povukao tužbu u odnosu na drugotuženog, pa je na tom ročištu Osnovni sud donio rješenje da se tužba u odnosu na drugotuženog smatra povučenom. Takođe, da je na istom ročištu doneseno rješenje kojim se određuje spajanje predmetne parnice sa parnicom koja se vodi pod brojem 77 0 P 076523 16 P (u kojem predmetu je već bila zakazana glavna rasprava i u kojem predmetu tužilac iz ovog postupka ima svojstvo tuženog), pa je donesena odluka da se po oba predmeta zajednički raspravlja i donese jedinstvena odluka pod brojem 77 0 P 076523 16 P.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 12. juna 2019. godine, Okružni sud je Presudom broj 77 0 P 076523 19 Gž od 11. maja 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

5. U obrazloženju osporene presude Okruži sud je naveo da je u postupku pred prvostepenim sudom nesporno utvrđeno da je apelant kod tuženog-protivtužioca registrovan kao krajnji kupac, odnosno potrošač električne energije, te da je tuženi-protivtužilac isporučivao električnu energiju, pa je na taj način kao isporučilac stekao pravo da od apelanta, kao kupca, zahtijeva ispunjenje obaveze po osnovu utrošene električne energije. Okružni sud je naveo da za postojanje obaveze apelanta da plati isporučenu električnu energiju nije od uticaja da li je treće lice bez njegovog znanja, u konkretnom slučaju D.A. (drugotuženi u predmetu broj 77 0 Mal 076552 16 Mal koji predmet je, odlukom Osnovnog suda, spojen sa konkretnim predmetom) kao podstanar, nezakonito manipulisao brojilom i time spriječio pravilno mjerenje isporučene količine električne energije, kod činjenice da je apelantu isporučena električna energija i da je koristio električnu energiju. Žalbeni razlog da je prvostepeni sud trebao primijeniti odredbe člana. 154 stav (1) Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) koje regulišu štetu (koju štetu je prouzrokovao D.A. koji je cijelo vrijeme od 2011. do 2016. godine boravio u kući apelanta kao podstanar) nije osnovan, jer su u konkretnom slučaju stranke bile u obligacionom odnosu povodom pružanja usluga na ime isporuke električne energije. Stoga, pravilno je prvostepeni sud, odlučujući o protivtužbenom zahtjevu tuženog-protivtužioca, primijenio odredbe člana 262. stav (1) ZOO koje regulišu materiju ispunjenja obaveze u vezi sa odredbama čl. 69., 75. i 89. Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom. Prema tome, kako je to zaključio Okružni sud, jasno je da je neovlašćenu potrošnju električne energije prouzrokovao podstanar, ali bez obzira na tu činjenicu, obaveza za plaćanje neovlašćene potrošnje je na strani krajnjeg korisnika, u konkretnom slučaju apelanta, kao registrovanog kupca.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te ističe da je u predmetnom postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da je tokom postupka pred prvostepenim sudom došlo do povrede odredbi Zakona o parničnom postupku jer je taj sud spojio dva postupka bez prijedloga jedne od stranaka (koji prijedlog je morao postojati da bi se postupci spojili), pa u konkretnom slučaju nije jasno po čijem zahtjevu je došlo do spajanja postupaka. Dalje navodi da je neprihvatljiv zaključak redovnih sudova da nije od uticaja da li je u konkretnom slučaju treće lice manipulisalo brojilom i time spriječilo ispravno mjerenje električne energije.

Relevantne odredbe

7. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03,

74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13).

8. Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 83.

Ako se pred istim sudom odvija više parnica između istih lica ili u kojima je isto lice protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, rješenjem spojiti sve ove parnice, radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud će donijeti zajedničku presudu.

Sud može na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima iz iste tužbe i po završetku odvojenog raspravljanja donijeće posebne odluke o tim zahtjevima."

Rješenja iz st. (1) i (2) ovog člana mogu se, po pravilu, donijeti najdocnije na pripremnom ročištu ili do početka glavne rasprave ako pripremno ročište nije održano.

Protiv rješenja iz st. (1) i (2) ovog člana posebna žalba nije dozvoljena.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, u pogledu navoda apelanta da je prvostepeni sud spojio predmetne postupke uz kršenje odredbi Zakona o parničnom postupku, Ustavni sud zapaža da je taj sud, shodno relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku, na pripremnom ročištu od 12. februara 2019. godine (kako to proizlazi iz osporene prvostepene presude) donio rješenje kojim je odredio spajanje predmetnih postupaka (kao i da je za spojene postupke donio zajedničku presudu), u čemu Ustavni sud ne vidi proizvoljnost. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZOO i Opštih uslova za isporuku i snabdijevanje električnom energijom, dao jasne razloge za svoj zaključak da je u konkretnom slučaju apelant dužan da isplati određeni novčani iznos na ime neovlašćene potrošnje električne energije, a Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, u takvom obrazloženju Okružnog suda takođe ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3405/21 (P. S.) | Sudska praksa | Aktio