Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3429/21 („MOZZART“ d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 17. EK (Zabrana zloupotrebe prava)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
  • Član 17. EK – zabrana zloupotrebe prava
  • Prekršaj
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3429/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3429/21, rješavajući apelaciju koju je podnio „MOZZART“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „MOZZART“ d.o.o. Banjaluka protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 Pr 039159 21 Pžp od 11. marta 2021.

godine i Rješenja Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 Pr 039159 20 Pr od 4. decembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „MOZZART“ d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milan Matić advokat iz Bijeljine, podnio je 4. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 Pr 039159 21 Pžp od 11. marta 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Višegradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 91 0 Pr 039159 20 Pr od 4. decembra 2020. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 91 0 Pr 039159 20 Pr od 4. decembra 2020. godine apelant je oglašen odgovornim za počinjenje prekršaja iz člana 89. stav (1) Zakona o igrama na sreću, u vezi sa članom 115. stav (3) točka 3) navedenog zakona i kažnjivo po članu 114. stav (2) navedenog zakona, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM. Naime, apelant je oglašen odgovornim što je na mjestu i u vrijeme pobliže naznačeno izrekom predmetnog rješenja omogućio primanje gotovinskih uplata registrovanih internet igrača kojima su internet igrači kupovali vaučere i vršili dopune svojih računa preko posrednika, privrednog lica koje za imenovane poslove nema odobrenje Ministarstva finansija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija). Na osnovu člana 114. stav (2) Zakona o igrama na sreću apelantu je izrečena zaštitna mjera, oduzimanje predmetna kojima je izvršen prekršaj (koji predmeti su pobliže naznačeni izrekom predmetnog rješenja), te je obavezan da naknadi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 4. decembra 2020. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 91 0 Pr 039159 21 Pžp od 11. marta 2021. godine predmetnu žalbu djelimično uvažio i osporeno rješenje preinačio u dijelu odluke o sankciji, tako da je apelantu za počinjeni prekršaj za koji je prvostepenim rješenjem oglašen odgovornim izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM i određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko apelant u periodu od jedne godine od dana pravosnažnosti prvostepenog rješenja ne počini novi prekršaj. U preostalom dijelu prvostepeno rješenje je ostalo neizmijenjeno.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da su inspektori Republičke uprave za igre na sreću u trenutku inspekcijskog nadzora u poslovnici privrednog društva „Mozzart“ d.o.o. Banjaluka, poslovna jedinica u Višegradu, ustanovili da su igrači kupovali vaučere i vršili dopune računa radi učestvovanja u internet igrama na sreću preko pravnog lica „AERO CENTAR KRILA“ d.o.o. Banjaluka kao posrednika koji u trenutku inspekcijske kontrole nije imao odobrenje Ministarstva finansija za zaprimanje elektronskih uplata u Republici Srpskoj. Naime, Okružni sud je naveo da su radnice apelanta zaprimale gotovinske uplate koje su se evidentirale na računima internet igrača preko aplikacije „AERO CENTAR KRILA“ d.o.o. Banjaluka. Nadalje, da je prema objavi Vlade Republike Srpske („Igre na sreću - pregled ovlašćenih laboratorija za posredovanje u plaćanju i vršenje tehničkih pregleda“) jedino pravno lice koje je imalo ovlašćenje za posredovanje u plaćanju u internet igrama na sreću u trenutku inspekcijske kontrole bilo,,nCity network“ d.o.o. Banjaluka. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da je odredbama člana 89. stav (1) Zakona o igrama na sreću propisano da se uplate i isplate u Internet igrama na sreću, transakcije i finansijsko poslovanje u internet igrama na sreću vrše preko bankovnih računa priređivača otvorenih u banci sa sjedištem u Republici Srpskoj ili koja ima poslovnu jedinicu u Republici Srpskoj. Dalje, da je odredbama člana 16. stav (1) Pravilnika o izmjeni Pravilnika o priređivanju internet igara na sreću propisano da uplate u igrama na sreću registrovani igrač vrši bezgotovinskim putem i one moraju biti vidljive priređivaču, igraču i Ministarstvu finansija trenutno nakon uplate, dok se uplate igračima vrše bezgotovinskim ili gotovinskim putem. Takođe, da je odredbama člana 16. stav (4) Pravilnika o izmjeni Pravilnika o priređivanju internet igara na sreću propisano da, u slučaju kada se plaćanje vrši elektronski putem posrednika (vaučeri, bonovi, elektronski ili digitalni novac, e-novčanik i slično), posrednik u plaćanju može biti pravno lice koje je dužno da pribavi odobrenje Ministarstva finansija. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je naveo da su se u konkretnom slučaju ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz člana 89. stav (1) Zakona o igrama na sreću, u skladu sa članom 16. Pravilnika o izmjeni Pravilnika o priređivanju internet igara na sreću, te da je prvostepeni sud pravilno apelanta oglasio odgovornim za počinjeni prekršaj.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant takođe smatra da je došlo do kršenja člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava). Apelant navodi da su redovni sudovi zanemarili činjenicu da je sa „AERO CENTAR KRILA“ d.o.o. Banjaluka zaključio ugovor o poslovnoj saradnji „u vrijeme kada mu nije trebalo posebno odobrenje“ za pružanje spornih usluga, te da je povredu navedenih odredbi izvršio „AERO CENTAR KRILA“ d.o.o. Banjaluka kao ovlašćeni posrednik u plaćanju. Takođe ističe da drugi sudovi povodom identičnih činjeničnih i pravnih pitanja različito postupaju u odnosu na druge priređivače igara na sreću, tj. da druge priređivače igara na sreću oslobađaju odgovornosti.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3029/21 od 3. novembra 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3429/21 („MOZZART“ d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio