Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3889/21 (S. P.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
  • Apelacija preuranjena
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3889/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3889/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Senija Poropat, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. e) i l) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Senija Poropat protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 036830 20 Gž od 19. oktobra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-DN-20-015 280 od 29. juna 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Senija Poropat protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 582403 21 Gvl od 1. oktobra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 848714 20 I od 25. juna 2021. godine, zato što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Senija Poropat protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 582403 17 Gž od 29. januara 2020. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Poropat Senija (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Vogošće, koju zastupa Dunja Poropat advokat iz Vogošće, podnijela je 15. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv: Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 036830 20 Gž od 19. oktobra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-DN-20-015 280 od 29. juna 2020. godine; Rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 582403 21 Gvl od 1. oktobra 2021. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 848714 20 I od 25. juna 2021. godine; te Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 582403 17 Gž od 29. januara 2020. godine. Takođe, apelantkinja je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio izvršenje Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 848714 20 I od 24. juna 2020. godine i Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 848714 20 I od 25. juna 2021. godine ili obustavio ista“.

Ponavljanje postupka

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 582403 16 P od 10. januara 2018. godine naloženo je apelantkinji da iseli iz stana pobliže opisanog u izreci predmetne presude, da navedeni stan oslobodi od osoba i stvari i preda ga u posjed drugotužiocu (R.G.) i trećetužiocu (R.G.) kao i da im nadoknadi troškove parničnog postupka (stav I izreke prvostepene presude). Odbijen je tužbeni zahtjev tužilaca u odnosu na ostale tužene (B.O. i M.O.), te je naloženo drugotužiocu i trećetužiocu da B.O. i M.O. naknade troškove predmetnog postupka (stav II izreke prvostepene presude). Primljeno je na znanje povlačenje tužbe u odnosu na prvotužiteljku (F.G.) pa se u odnosu na nju tužba smatra povučenom (stav III izreke prvostepene presude).

3. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 582403 17 Gž od 29. januara 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantkinje izjavljena protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 P 582403 16 P od 6. decembra 2016. godine (kojim je konstatovano je da se protivtužba apelantkinje u predmetnom postupku smatra povučenom) i navedeno rješenje je potvrđeno, te je odbijena kao neosnovana žalba apelantkinje izjavljena protiv presude Općinskog suda od 10. januara 2018. godine i navedena presuda je potvrđena.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 P 582403 21 Gvl od 1. oktobra 2021. godine odbijen je prijedlog apelantkinje za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Kantonalnog suda od 29. januara 2020. godine.

5. Apelantkinja je protiv rješenja Kantonalnog suda od 1. oktobra 2021. godine izjavila žalbu tom sudu.

6. Postupak po žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 1. oktobra 2021. godine je u toku pred tim sudom.

Izvršni postupak

7. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 848714 20 I od 24. juna 2020. godine, postupajući po prijedlogu tražilaca izvršenja (R.G. i R.G.) za izvršenje na osnovu izvršne isprave, presude Općinskog suda od 10. januara 2018. godine, određeno je izvršenje prinudnim udaljenjem apelantkinje iz predmetnog stana, kao i pljenidbom i prodajom ½ (drugog) stana pobliže naznačenog predmetnim rješenjem (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina), koji je u suvlasništvu apelantkinje. Određena je zabilježba na predmetnoj nekretnini radi utvrđivanja vrijednosti i prodaje predmetne nekretnine, a radi izvršenja presude Općinskog suda od 10. januara 2018. godine, odnosno naknade troškova parničnog postupka u određenom novčanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. januara 2016. godine. Određeni su i troškovi izvršenja u određenom novčanom iznosu.

8. Odlučujući o prigovoru apelantkinje izjavljenom protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 24. juna 2020. godine, taj sud je Rješenjem broj 65 0 I 848714 20 I od 25. juna 2021. godine predmetni prigovor djelimično usvojio na način da naplata zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka teče od 10. januara 2018. godine (a ne od 10. januara 2016. godine), dok je u preostalom dijelu prigovor apelantkinje odbio kao neosnovan i prvostepeno rješenje ostavio na snazi.

9. Apelantkinja je protiv rješenja Općinskog suda od 25. juna 2021. godine izjavila žalbu Kantonalnom sudu 30. juna 2021. godine, te je predmetni postupak u toku po žalbi apelantkinje. Postupak radi zabilježbe izvršenja

10. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-DN-20-015 280 od 29. juna 2020. godine dozvoljena je zabilježba izvršenja na ½ dijela nekretnine apelantkinje pobliže označene izrekom predmetnog rješenja.

11. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 29. juna 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 09 0 Dn 036830 20 Gž od 19. oktobra 2021. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

12. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud donio osporeno rješenje primjenom člana 43. stav (1) i člana 3. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama). Naime, rješenjem o izvršenju Općinskog suda od 24. juna 2020. godine određeno je izvršenje po prijedlogu tražilaca izvršenja, te je radi provođenja predmetnog izvršenja određena zabilježba izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanje vrijednosti i prodaja predmetnih nekretnina. Kantonalni sud je ukazao da je odredbama člana 2. stav (4) Zakona o zemljišnim knjigama propisano da je zabilježba upis određenih okolnosti i činjenica koje su od uticaja na raspolaganje nekretninama i može se odnositi na lične odnose, ali i na druge činjenice kao što su otvaranje stečaja, postojanje spora, postupak eksproprijacije, prvenstveni red, prinudna uprava i drugo. Dalje, da je odredbama člana 68. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da se izvršenje na nepokretnosti provodi zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti i namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom. Takođe, da je odredbama člana 72. ZIP propisano da sud, čim donese rješenje o izvršenju, po službenoj dužnosti određuje da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja. Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je upisao predmetnu zabilježbu izvršenja, pa su neosnovani navodi apelantkinje, koji ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost osporenog rješenja o zabilježbi izvršenja, jer se nijedan žalbeni navod ne odnosi na postupanje zemljišnoknjižnog suda. Apelacioni navodi

13. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja navodi tok predmetnih postupaka, te, u odnosu na parnični postupak, između ostalog, navodi da je pogrešno odlučeno o njenom protivtužbenom zahtjevu, odnosno da o tom zahtjevu nije nikako odlučeno. Takođe, osporava i odlučenje redovnih sudova u odnosu na tužbeni zahtjev, ističući pri tome da nije odlučeno ni o njenom zahtjevu za naknadu troškova u tom postupku. U odnosu na postupak povodom ponavljanja naprijed navedenog parničnog postupka apelantkinja navodi da je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, te da je postupak po njenom prijedlogu u toku. U odnosu na izvršni postupak, apelantkinja ističe da je pogrešno odlučeno o troškovima postupka, te osporava i „dozvolu suda datu tražiocu izvršenja da promijeni brave na predmetnom stanu“. Konačno, u odnosu na postupak radi zabilježbe izvršenja ukazuje na pogrešnu primjenu pozitivno-pravnih propisa.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. e) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) točka e) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;

l) apelacija je preuranjena;

(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na presudu Kantonalnog suda od 29. januara 2020. godine

15. Odlukom o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-1153/20 od 5. oktobra 2021. godine odbačena je kao preuranjena apelacija apelantkinje podnesena protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 582403 17 Gž od 29. januara 2020. godine jer je u konkretnom slučaju postupak po izjavljenoj reviziji protiv osporene presude Kantonalnog suda od 29. januara 2020. godine prekinut do okončanja postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka, koji je još uvijek u toku (tačka 15. navedene odluke Ustavnog suda). U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je naveo da, budući da u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog postupka i koja bi kao takva mogla biti predmet apelacionog ispitivanja pred Ustavnim sudom, slijedi da je apelacija preuranjena.

16. Ustavni sud zapaža da apelantkinja, dakle, u predmetnoj apelaciji pokreće isto pitanje koje je bilo predmet njene ranije podnesene apelacije (AP-1153/20) o kojoj je Ustavni sud, kako je to naprijed navedeno, već donio odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda od 1. oktobra 2021. godine i rješenje Općinskog suda od 25. juna 2021. godine

17. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

18. U konkretnom slučaju, apelantkinja osporava rješenje Kantonalnog suda od 1. oktobra 2021. godine kojim je odbijen njen prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Kantonalnog suda od 29. januara 2020. godine. Dalje, osporava rješenje Općinskog suda od 25. juna 2021. godine kojim je prigovor apelantkinje izjavljen protiv rješenja o izvršenju Općinskog suda od 24. juna 2020. godine djelimično usvojen u odnosu na naplatu zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka, a u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan. Ustavni sud u vezi s tim zapaža da je apelantkinja (prema apelacionim navodima i stanju apelacionog spisa) protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda od 1. oktobra 2021. godine, kao i protiv osporenog rješenja Općinskog suda od 25. juna 2021. godine izjavila žalbe, kao i da o predmetnim žalbama apelantkinje još uvijek nije odlučeno. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija, u ovom dijelu, preuranjena.

U odnosu na rješenje Kantonalnog suda od 19. oktobra 2021. godine i rješenje Općinskog suda od 29. juna 2020. godine (postupak radi zabilježbe izvršenja)

19. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja u ovom dijelu pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

21. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama i ZIP, jasno obrazložio zbog čega je u konkretnom slučaju pravilno postupio prvostepeni sud kada je dozvolio predmetnu zabilježbu izvršenja, a Ustavni sud, nasuprot apelantkinjinim navodima, u takvom obrazloženju Kantonalnog suda ne nalazi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji, u ovom dijelu, pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. e) i l) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odnosno ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

23. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantkinjin zahtjev za donošenje privremene mjere.

24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3889/21 (S. P.) | Sudska praksa | Aktio