Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4734/20 (O. V.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Upravni spor
- Povrat stana
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-4734/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 4734/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Olivera Vukičević, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 stav (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Olivera Vukičević.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu broj 09 0 U 029722 21 Uvp.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da u skladu sa ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, shodno članu II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Oliveri Vukičević isplati iznos od 3.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Olivera Vukičević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Švedske podnijela je 28. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u predmetu broj 09 0 U 029722 21 Uvp. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoline Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) zatraženo je 29. januara 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Vrhovnog suda je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju 11. aprila 2021. godine.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. februara 2021. godine, Ministarstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 15. februara 2021. godine, a Vrhovni sud 13. aprila 2021. godine.
4. Uprava nije dostavila odgovor na apelaciju.
5. Ustavni sud je 25. oktobra 2021. godine od Vrhovnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
7. Apelantkinja je 24. septembra 1998. godine Upravi podnijela zahtjev za vraćanje u posjed stana pobliže označenog predmetnim zahtjevom.
8. Rješenjem Uprave od 1. avgusta 2003. godine odbijen je kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana.
9. Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Uprave od 1. avgusta 2003. godine, Ministarstvo je rješenjem od 9. maja 2008. godine poništilo osporeno prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
10. Rješenjem Uprave od 18. marta 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana.
11. Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Uprave od 18. marta 2009. godine, Ministarstvo je rješenjem od 29. aprila 2009. godine odbilo predmetnu žalbu.
12. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 004049 09 U od 7. avgusta 2012. godine uvažio apelantkinjinu tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva od 29. aprila 2009. godine i poništio osporeno rješenje.
13. Ministarstvo je rješenjem od 22. avgusta 2012. godine odbilo kao neosnovanu apelantkinjinu žalbu izjavljenu protiv rješenja Uprave od 18. marta 2009. godine.
14. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 016678 12 U od 28. avgusta 2015. godine uvažio apelantkinjinu tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva od 22. avgusta 2012. godine, te poništio osporeno i prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
15. Rješenjem Uprave od 17. decembra 2015. godine odbijen je kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana.
16. Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Uprave od 17. decembra 2015. godine, Ministarstvo je rješenjem od 14. januara 2016. godine poništilo osporeno prvostepeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.
17. Rješenjem Uprave od 29. avgusta 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana.
18. Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Uprave od 29. avgusta 2017. godine, Ministarstvo je rješenjem od 13. oktobra 2017. godine odbilo predmetnu žalbu.
19. Kantonalni sud je Presudom broj 09 0 U 29722 17 U od 12. novembra 2020. godine odbio apelantkinjinu tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva od 13. oktobra 2017. godine.
20. Apelantkinja je Vrhovnom sudu 17. decembra 2020. godine podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, presude Kantonalnog suda od 12. novembra 2020. godine, te je spis predmeta dostavljen Vrhovnom sudu 11. januara 2021. godine.
21. Predmetni postupak po apelantkinjinom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke je u toku pred Vrhovnom sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
22. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja je navela tok predmetnog postupka od podnošenja zahtjeva za povrat stana do podnošenja predmetne apelacije, ističući pri tome da su organi uprave i Kantonalni sud svojim nepostupanjem direktno doprinijeli dužini trajanja postupka. Nadalje je navela da je Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 12. novembra 2020. godine, te da predmetni upravni postupak nije okončan ni nakon 23 godine od njegovog pokretanja.
b) Odgovor na apelaciju
23. Ministarstvo je, između ostalog, navelo da je apelantkinja u predmetnom postupku pred tim organom punopravno učestvovala kao stranka u postupku i bila u mogućnosti da zaštiti svoja prava i na zakonu zasnovane interese. Dalje je navelo da je „okončalo postupak po podnesenom zahtjevu apelantkinje“, te da smatra da je apelacija neosnovana, dok se na navode o dužini trajanja predmetnog postupka nije posebno očitovalo.
24. Kantonalni sud je naveo da je svojom odlukom od 28. avgusta 2015. godine poništio osporeno i prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak, te da u cijelosti ostaje pri navedenoj presudi kojom nije došlo do povrede apelantkinjinih prava. Dalje je naveo da su rješenja organa uprave donesena nakon presude tog suda od 28. avgusta 2015. godine bila predmet ocjene u upravnom sporu po apelantkinjinoj tužbi podnesenoj tom sudu, te da je Kantonalni sud apelantkinjinu tužbu odbio svojom presudom od 12. novembra 2020. godine. Nadalje, istaknuto je da je spis konkretnog predmeta dostavljen Vrhovnom sudu 11. januara 2021. godine radi odlučivanja o apelantinjinom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 12. novembra 2020. godine. Kantonalni sud se nije posebno osvrtao na apelantkinjine navode o dužini trajanja postupka.
25. Vrhovni sud je naveo da je spis konkretnog predmeta dostavljen u rad tom sudu 11. januara 2021. godine, te da, kako se na upravnom referatu zbog velikog broja predmeta dodjela predmeta u rad vrši prema Planu rješavanja starih predmeta koji donosi Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTSBiH), to će konkretan predmet, u skladu s navedenim planom, a prema starosti inicijalnog akta, biti dodijeljen sudiji u rad. U informaciji od 25. oktobra 2021. godine Vrhovni sud je naveo da „u predmetnom spisu nije urađena odluka“, ali da je predmetni spis dat u plan za četvrti kvartal 2021. godine, te da će predmet biti okončan do kraja 2021. godine. V.Relevantni propisi
26. Zakon o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
27. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine Federacije BiH“ broj 9/05): Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
28. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
29. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...].
VI.Dopustivost
30. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantkinja predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje tog predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda.
32. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
34. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
35. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
36. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
37. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
38. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
39. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 24. septembra 1998. godine kao dana kada je apelantkinja podnijela zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od 23 godine i oko dva mjeseca.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
40. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i upravnom sporu u kojem se odlučivalo o apelantkinjinom zahtjevu za vraćanje u posjed stana. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u predmetnoj pravnoj stvari trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu. Nadalje, imajući u vidu predmet konkretnog postupka (povrat stana u posjed), Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od značaja za apelantkinju.
41. Ocjenjujući apelantkinjino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantkinja svojim ponašanjem nije doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.
42. Ocjenjujući ponašanje Uprave, Ustavni sud najprije zapaža da je tom organu trebalo skoro pet godina da odluči o apelantkinjinom zahtjevu za povrat stana u posjed od 24. septembra 1998. godine (pri čemu je to rješenje Uprave, u postupku po žalbi izjavljenoj protiv predmetnog rješenja, Ministarstvo poništilo i vratilo predmet na prvostepeni postupak). Takođe, Upravi je, u ponovnim postupcima, u dva navrata (nakon ukidanja rješenja tog organa od Ministarstva) trebalo skoro deset mjeseci, odnosno više od 18 mjeseci da donese rješenje po apelantkinjinom zahtjevu za povrat stana u posjed. Ustavni sud nadalje primjećuje da je Ministarstvu, koje je u predmetnom postupku postupalo kao drugostepeni organ, trebalo četiri godine i oko devet mjeseci da odluči o apelantkinjinoj žalbi izjavljenoj protiv (prvog) rješenja Uprave od 1. avgusta 2003. godine, kao i da je Kantonalni sud u dva navrata rješenja Ministarstva ukidao i predmet vraćao na ponovni postupak. Takođe, Ustavni sud zapaža da se predmet u tri navrata nalazio pred Kantonalnim sudom kojem je svaki put trebalo više od tri godine da odluči o apelantkinjinoj tužbi podnesenoj protiv rješenja Ministarstva, pa se, dakle, predmetni postupak ukupno više od devet godina vodio pred Kantonalnim sudom (pri čemu je, u dva navrata, taj sud osporena rješenja ukidao i predmet vraćao na ponovni postupak). U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Pri tome, Ustavni sud primjećuje da se Ministarstvo i Kantonalni sud u svom odgovoru na apelaciju nisu posebno osvrtali na navode o dužini trajanja predmetnog postupka, dakle nisu ponudili objektivne razloge za navedene periode pasivnosti pred Ministarstvom, odnosno pred Kantonalnim sudom, dok Uprava Ustavnom sudu uopšte nije dostavila odgovor na apelaciju kojim bi, eventualno, opravdala navedene periode pasivnosti tog organa u predmetnom postupku. U odnosu na Vrhovni sud, Ustavni sud zapaža da je taj sud spis konkretnog predmeta primio na postupanje 11. januara 2021. godine, te da je Ustavnom sudu dostavio informaciju da će odluka u konkretnom predmetu biti donesena do kraja 2021. godine, pa se, dakle, dužina trajanja postupka pred Vrhovnim sudom još uvijek ne može smatrati pretjerano dugom.
43. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantkinjinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
44. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda (kojem je predmet dostavljen na odlučivanje o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 12. novembra 2020. godine) za dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno da naloži Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Pitanje naknade nematerijalne štete
45. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
46. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantkinji treba isplatiti iznos od 3.000,00 KM (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 891/20 od 9. juna 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
47. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantkinji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
48. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer predmetni postupak, koji je od značaja za apelantkinju, traje 23 godine i oko dva mjeseca, pri čemu su dužini trajanja predmetnog postupka doprinijeli Kantonalni sud i Ministarstvo koji nisu ponudili objektivno opravdanje za dužinu trajanja postupka pred tim sudom, odnosno organom, kao i Uprava koja, pri tome, uopšte nije dostavila odgovor na apelaciju kojim bi eventualno opravdala svoje periode pasivnosti u predmetnom postupku.
50. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 stav (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić