Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3346/20 (Addiko Bank d.d. Sarajevo-pravni sljednik Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar i BORA d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3346/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3346/20, rješavajući apelaciju Addiko Bank d.d. Sarajevo-raniji naziv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar i BORA d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Addiko Bank d.d.
Sarajevo-pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu kao predmet broj 126 0 Ip 041919 12 Ip.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 Ip 041919 12 Ip, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija BORA d.o.o. Banja Luka zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Lukavcu u predmetu broj 126 0 Ip 041919 12 Ip, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Addiko Bank d.d. Sarajevo-pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar i BORA d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: prvoapelantica i/ili drugoapelant i/ili apelanti), koje zastupa Feđa Tihić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 10. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 126 0 Ip 041919 12 Ip.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 1. oktobra 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. oktobra 2021. godine.
4. Ustavni sud je 18. novembra 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Uvodne napomene
6. Pravni prednik prvoapelantice je 18. augusta 2005. godine Općinskom sudu u Tuzli podnio prijedlog za izvršenje na osnovu izvršne isprave protiv izvršenika („Selavi“ d.o.o. Lukavac) radi naplate novčanog potraživanja, vsp. 909.759,84 KM. Općinski sud u Tuzli je rješenjem o izvršenju od 26. augusta 2005. godine odredio predloženo izvršenje na nekretninama izvršenika. Predmetni postupak
7. Predmetni izvršni postupak je u decembru 2012. godine prešao u nadležnost Općinskog suda.
8. Općinski sud je 6. oktobra 2021. godine donio Rješenje broj 126 0 Ip 041919 12 Ip kojim je odbio prijedlog drugoapelanta za stupanje u izvršni postupak umjesto prvoapelantice. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je drugoapelant 16. februara 2015. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za stupanje u predmetni izvršni postupak u svojstvu tražioca izvršenja, navodeći da je prvoapelantica novčano potraživanje prema izvršeniku ustupila njemu, te predlaže da se kao tražilac izvršenja označi on, odnosno drugoapelant, umjesto dosadašnjeg tražioca izvršenja, odnosno prvoapelantice. U vezi sa navedenim, Općinski sud je istakao da je predmetni prijedlog drugoapelanta neosnovan. Naime, navedeno je da je odredbom člana 30. stav 1. Zakona o izvršnom postupku FBiH propisano da se izvršenje određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno, ili da je na njega na drugi način prešlo. Imajući u vidu ovakvu zakonsku odredbu Općinski sud je ukazao da do promjene na strani tražioca izvršenja mora doći prije donošenja rješenja o izvršenju, te da, stoga, ne postoje uvjeti da se dozvoli promjena tražioca izvršenja u ovoj fazi postupka, već da se postupak izvršenja može isključivo voditi samo u odnosu na stranke naznačene u prijedlogu za izvršenje. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv predmetnog rješenja može izjaviti žalba Kantonalnom sudu u Tuzli u roku od osam dana od prijema rješenja.
9. Iz dopisa Općinskog suda proizlazi da je navedeno rješenje Općinskog suda od 6. oktobra 2021. godine steklo svojstvo pravosnažnosti 19. oktobra 2021. godine.
10. Postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da se konkretni predmet trenutno vodi pred Općinskim sudom, te da do momenta podnošenja predmetne apelacije, nakon jedanaest zahtjeva za urgentno postupanje, u periodu od osam godina nije preduzeo niti jednu radnju radi okončanja ovog izvršnog postupka. Ukazuju da je postupak inicijalno pokrenut pred Općinskim sudom u Tuzli, te da je pod njegovom nadležnošću došao do faze treće prodaje do momenta ustupanja u nadležnost Općinskog suda. Navode da je cesionar, odnosno drugoapelant, na osnovu pravnog posla sa prvoapelanticom stupio u izvršni postupak kao založni povjerilac na mjesto prvoapelantice i da je o tome obavijestio postupajući sud. Ističu da je, zbog nepostupanja u predmetnom izvršnom postupku, nastala neotkloniva šteta apelantima u vidu onemogućavanja daljeg postupka i ostvarivanja njihovih prava, naročito kada se, kako navode, uzme u obzir da je prvoapelantica ugovorom o ustupanju potraživanja od 10. novembra 2014. godine svoje potraživanje ustupila drugoapelantu. Navode da Općinski sud nije donio odluku o promjeni aktivno legitimirane stranke u skladu sa odredbama člana 30. stav 1. Zakona o izvršnom postupku FBiH, te da prvoapelantica nije u mogućnosti u cijelosti ispuniti svoje obaveze iz navedenog ugovora prema drugoapelantu-cesionaru. Predlažu da im Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 5.000,00 KM zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka.
b) Odgovori na apelaciju
12. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju opisao procesne radnje, navedene u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da se predmet nalazi u fazi zakazivanja ročišta za prodaju nekretnina izvršenika. Ukazuje da predmet nije uzet u rad isključivo zbog velike opterećenosti suda izvršnim predmetima, te da će, imajući u vidu starost inicijalnog akta, predmet odmah uzeti u rad.
13. Ustavni sud je 18. novembra 2021. godine od Općinskog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka iz koje proizlazi da je postupak u toku pred tim sudom. V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - Odluka USBiH i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. .
Član 30.
Prijelaz potraživanja ili obaveze (1) Izvršenje se određuje i na prijedlog i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na njega na drugi način prešlo. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, stranke svoja prava, vezana za prijenos potraživanja, mogu dokazivati samo u parničnom postupku.
(2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 63.
Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.
(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. (5) Izvršenje na pojedinim predmetima će se na prijedlog izvršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za prigovor provođenjem izvršenja zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o izvršenju, a izuzeti su od izvršenja ili je na njima mogućnost izvršenja ograničena.
(6) Rok za prijedlog zbog razloga iz stava 5. ovog člana iznosi osam dana i počinje teći od dana kada je izvršenik saznao da je izvršenjem zahvaćen predmet koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kojem je mogućnost izvršenja ograničena. Nakon isteka roka od 30 dana od preduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stava 5. ovog člana prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti. (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinut će se sve provedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
Dopustivost apelacije u odnosu na drugoapelanta
16. U konkretnom slučaju drugoapelant u apelaciji navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog nerazumne dužine predmetnog izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom i po tom osnovu potražuje naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud primjećuje da su stranke u navedenom izvršnom postupku prvoapelantica kao pravni sljednik tražioca izvršenja i izvršenik „Selavi“ d.o.o. Lukavac. Iz stanja spisa proizlazi da je drugoapelant kao treće lice podnio prijedlog za stupanje na mjesto tražioca izvršenja u predmetnom postupku, koji je odbijen. Slijedom navedenog, drugoapelant nije stupio u predmetni postupak u svojstvu stranke zbog čega Ustavni sud smatra da drugoapelant nije ovlašteno lice za podnošenje apelacije. Dopustivost apelacije u odnosu na prvoapelanticu
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U konkretnom slučaju apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u FBiH ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama). Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda iz apelacije nedopušten zbog toga što je predmetnu apelaciju u odnosu na dužinu predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom broj 126 0 Ip 041919 12 Ip podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud će ispitati dio apelacionih navoda kojima prvoapelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
22. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
23. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji se uzima u obzir
24. Prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, pri odlučivanju Ustavni sud, u pravilu, ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u zahtjevu/apelaciji. Ustavni sud zapaža da prvoapelantica isključivo osporava dužinu trajanja postupka od decembra 2012. godine (kada je predmetni spis prešao u nadležnost Općinskog suda), te će Ustavni sud, imajući u vidu navedeno, razmatrati dužinu trajanja predmetnog postupka od decembra 2012. godine, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od oko devet godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
25. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
26. Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelantica Općinskom sudu s ciljem okončanja predmetnog postupka podnosila veći broj urgencija, te da svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka koji je za nju od značaja, jer pokušava da realizira potraživanje utvrđeno izvršnom ispravom. Nadalje, analizirajući razmatranu dužinu trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku imao duži period pasivnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u postupku prvu procesnu radnju preduzeo devet godina nakon prelaska predmetnog spisa u njegovu nadležnost, kada je donio rješenje od 6. oktobra 2021. godine kojim je odbio prijedlog drugoapelanta za stupanje u predmetni izvršni postupak umjesto prvoapelantice, i to nakon što je od Ustavnog suda zaprimio dopis kojim je zatražen odgovor na apelaciju. Kao opravdanje za tako dug period potpune pasivnosti Općinski sud je naveo da sud ima veliki broj predmeta. U vezi s tim, Ustavni sud napominje da preopterećenost suda velikim brojem predmeta prema ustaljenoj praksi Evropskog suda, koju Ustavni sud dosljedno podržava, ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje u predmetnom izvršnom postupku u periodu od oko devet godina, jer javna vlast ima dužnost da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije, pa tako i standardima prava na pravično suđenje. Imajući u vidu sve pojedinosti konkretnog slučaja, kao i teškoće s kojima se susreću redovni sudovi u pogledu rješavanja velikog broja predmeta, Ustavni sud zaključuje da te teškoće nisu bile takve prirode da opravdano uzrokuju potpuno pasivno ponašanje suda u periodu od oko devet godina. Tako dug period potpune pasivnosti Općinskog suda u postupku koji je po zakonu hitne prirode predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje.
27. Na osnovu navedenog, s obzirom na to da je Općinski sud u predmetu imao duži period neopravdane pasivnosti koja je u značajnijoj mjeri utjecala na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina izvršnog postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da ne zadovoljava zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. Apelantica je, zbog nepostupanja Općinskog suda u predmetnom postupku, zatražila naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da se radi o pravnom licu, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje i nalaganje predsjedniku Općinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelanticu.
Ostali navodi
30. Također, apelantica navodi da joj je, zbog nerazumne dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povrede prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.
Evropske konvencije, jer Općinski sud nije u skladu sa svojom pozitivnom obavezom efikasno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, što, gledajući postupak u cjelini, nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.
32. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić