Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2625/21 (I.B.)
Odluka donesena 12. 01. 2022.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Radni spor
- Radni odnos
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2625/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 01. 2022.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, dopredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 12. siječnja 2022. godine, u predmetu broj AP-2625/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela I. B., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela I. B.
protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru broj 58 0 Rs 122799 16 Rsži od 6. svibnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.
OBRAZLOŽENJE
1. I. B. (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Sadudin Zaklan, odvjetnik iz Mostara, podnijela je 19. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Rs 122799 16 Rsži od 6. svibnja 2021. godine.
2. Rješenjem o ovrsi Općinskoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) od 9. listopada 2015. godine određena je ovrha (na temelju ovršne isprave - presude Općinskoga suda od 13. siječnja 2014. godine, potvrđena presudom Kantonalnoga suda od 27. kolovoza 2015. godine), kojom je drugoovršenici (JU „Osnovna škola Marin Držić“, Buna) ostavljen rok od osam dana da apelanticu kao tražiteljicu ovrhe vrati na posao, na radno mjesto ravnateljice sa punim radnim vremenom, regulira joj radnopravni status i omogući obavljanje poslova i radnih zadataka na tomu radnom mjestu, te pljenidbom novčanih sredstava prvoovršenika (Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanskoga kantona) radi naplate troškova parničnoga postupka u određenome iznosu, te na ime troškova ovršnoga postupka u iznosu od 842,20 KM.
3. Rješenjem Općinskoga suda od 17. ožujka 2016. godine djelomično je usvojen prigovor prvoovršenika i rješenje o ovrsi ukinuto u odnosu na predloženi predmet ovrhe – pljenidba novčanih sredstva prvoovršenika, te su troškovi ovršnoga postupka određeni u iznosu od 421,20 KM, umjesto u iznosu od 842,40 KM kako su određeni rješenjem o ovrsi. U preostalome dijelu prigovori ovršenika su odbijeni kao neutemeljeni i rješenje o ovrsi je ostalo na snazi.
4. Rješenjem Kantonalnoga suda od 6. svibnja 2021. godine priziv prvoovršenika je odbijen kao neutemeljen, dok je priziv drugoovršenice uvažen, preinačeno je pobijano rješenje na način da se usvaja prigovor drugoovršenice u dijelu u kojemu je određeno da vrati apelanticu na posao na radno mjesto ravnateljice sa punim radnim vremenom, te da joj omogući obavljanje poslova i zadataka na tom radnom mjestu, te se u tomu dijelu rješenje o ovrsi stavlja izvan snage i ukidaju se sve provedene radnje.
5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je odredbom čl. 47. st. 9. Zakona o ovršnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZOP) propisano da se prigovor protiv rješenja o ovrsi može podnijeti iz razloga koji sprječavaju ovrhu, između ostaloga, i ako je na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je dužnik nije više mogao istaći u postupku iz kojega potiče odluka, odnosno ako je na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudbenoga ili upravnoga poravnanja, trajno ili za određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno ili na drugi način onemogućeno ispunjenje potraživanja. Nadalje, naveo je da iz stanja spisa proistječe da nije sporno da se apelantica nalazi kod drugoovršenice u stalnome radnome odnosu na radnome mjestu nastavnika, te da je ista bila imenovana za ravnateljicu škole na mandat od 4 godine počevši od 29. kolovoza 2011. godine, a koji mandat je trebao trajati do 29. kolovoza 2015. godine. Nadalje, istakao je da je nezakonitim rješenjem prvoovršenika od 19. listopada 2012. godine apelantica razriješena dužnosti ravnateljice, radi čega je i vodila parnični postupak. Međutim, Kantonalni je sud istakao da je rad apelantice na mjestu ravnateljice vezan za mandat od 4 godine, pa nezakonita odluka o razrješenju ne produžava trajanje mandata. Naime, kako je apelantica isključivo tražila povrat na radno mjesto ravnateljice, a to zbog isteka mandata sa 29. kolovoza 2015. godine više nije moguće, valjalo je uvažiti priziv drugoovršenice.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, u biti, smatra da je povrijeđeno načelo formalnoga legaliteta ovršnoga postupka, te da je Kantonalni sud bio dužan da se izričito pridržava ovršnih ispava na temelju kojih je dozvoljena ovrha, i niti u kojemu slučaju nije mogao vršiti bilo kakve izmjene ovršnih isprava svojom odlukom.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelantica mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelantica navodi, tj. ako apelantica nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP- 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud jasno istakao da, u situaciji kada je rad apelantice na mjestu ravnateljice bio vezan za trajanje mandata kao u konkretnome slučaju, te kako je mandat već istakao, da je valjalo uvažiti priziv drugoovršenice i u tomu dijelu rješenje o ovrsi staviti van snage i ukinuti provedene ovršne radnje. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić