Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1269/20 (MILE-STONE CONSULTING d.o.o. Istočno Sarajevo)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Kamata
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Isplata duga
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1269/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1269/20, rješavajući apelaciju MILE-STONE CONSULTING d.o.o. Istočno Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija MILE-STONE CONSULTING d.o.o. Istočno Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 56 0 Ip 026356 19 Pž 2 od 18.

decembra 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. MILE-STONE CONSULTING d.o.o. Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočne Ilidže podnio je 31. marta 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 56 0 Ip 026356 19 Pž 2 od 18. decembra 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i „Granita“ d.d. Jablanica (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 6. septembra 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Izvršenik je dostavio odgovor 17. septembra 2021. godine, a Kantonalni sud 7. oktobra 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. „Granit Zagreb“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: prednik apelanta) podnio je Općinskom sudu u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) prijedlog za izvršenje radi naplate preciziranog novčanog potraživanja sa zakonskom zateznom kamatom na osnovu notarski obrađene isprave vezane za kupoprodaju postrojenja za obradu granita. Radi osiguranja navedenog glavnog potraživanja zaključen je ugovor o hipoteci, preciziran u dokumentima dostavljenim uz apelaciju. Općinski sud je u vezi s tim donio Rješenje o izvršenju broj 56 0 Ip 026356 09 Ip od 1. oktobra 2009. godine kojim je dozvoljeno navedeno izvršenje.

6. Nad izvršenikom je nakon toga, rješenjem Općinskog suda u Sarajevu od 27. januara 2010. godine, otvoren stečajni postupak, zbog čega je navedeni izvršni postupak prekinut, te na prijedlog prednika apelanta i nastavljen, nakon čega je na osnovu prigovora izvršenika Općinski sud rješenjem od 25. decembra 2018. godine prekinuo navedeni izvršni postupak jer je prednik apelanta brisan iz sudskog registra. Rješenjem broj 56 0 IP 026356 18 IP 4 od 26. decembra 2018. godine usvojen je apelantov prijedlog i odlučeno da na mjesto tražioca izvršenja – prednika apelanta stupa apelant na osnovu privatne isprave - ugovora o teretnom prenosu potraživanja koja je prednik apelanta imao prema izvršeniku. Rješenjem je odlučeno da se izvršni postupak nastavlja u korist apelanta kao tražioca izvršenja. Prigovor izvršenika protiv ovog rješenja je odbijen, čime je navedeno rješenje postalo izvršno.

7. Nakon toga navedene nekretnine su prodate Općini Jablanica te je, između ostalog, Općinski sud donio Rješenje o namirenju broj 56 0 IP 026356 18 Ip 4 od 28. juna 2019. godine kojim je, između ostalog, određeno da se iz iznosa dobivenog prodajom predmetnih nekretnina izvršenika namiruju potraživanja, i to, između ostalih, i potraživanje apelanta kao tražioca izvršenja na ime glavnice iznos preciziran u rješenju i na ime zakonske zatezne kamate na glavnicu za period od 1. oktobra 2009. do 27. maja 2019. godine iznos od 2.481.615,32 KM. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je odredbom člana 13. stav 2. Zakona o izvršnom postupku propisano da rješenje protiv kojeg je prigovor odbijen postaje izvršno, a ako protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba, da rješenje postaje i pravomoćno. Općinski sud je istakao da iz navedenih odredbi Zakona o izvršnom postupku proizlazi da izvršenik nakon donošenja rješenja po prigovoru ne može više osporavati postojanje potraživanja tražioca izvršenja, osim u slučaju da je nakon donošenja rješenja o izvršenju izvršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena ili je na drugi način utvrđeno da je bez dejstva, ili ako potvrda o izvršnosti bude pravomoćno ukinuta. Općinski sud je naveo da će iz ovih razloga i sud po službenoj dužnosti obustaviti izvršenje. U vezi s tim, Općinski sud je istakao da izvršenik do donošenja predmetnog rješenja nije dostavio dokaz da je izvršna isprava izgubila svoje dejstvo na jedan od navedenih načina, te je iz tog razloga doneseno navedeno rješenje o namirenju. Općinski sud je obrazložio da je vještak finansijske struke apelantu obračunao i zatezne kamate na ukupan iznos glavnice za period od 1. oktobra 2009. godine do dana održavanja ročišta za diobu 27. maja 2019. godine, te da te kamate iznose 2.481.615,32 KM. Općinski sud je istakao da u toku postupka ni izvršenik ni umješači na strani izvršenika ne osporavaju visinu obračunate zakonske zatezne kamate, ali da su osporavali osnov za njenu isplatu. Općinski sud je naveo da je potraživanje po osnovu zakonskih zateznih kamata pravomoćno utvrđeno rješenjem o izvršenju od 1. oktobra 2009. godine, s tim da nije određeno od kada počinje teći zatezna kamata, ali kako je rješenje postalo pravomoćno to se, prema mišljenju Općinskog suda, period od kada do kada teku zakonske zatezne kamate mogao utvrđivati i u izvršnom postupku.

8. U vezi s tim je navedeno i da je nesporno da je izvršenik u docnji s isplatom potraživanja apelantu, a u koju docnju je došao prije pokretanja ovog izvršnog postupka i prije pokretanja stečajnog postupka, te da okolnost da je datum početka zakonskih zateznih kamata na glavnicu preciziran u prijedlogu novog tražioca izvršenja - apelanta ne čini, sama po sebi, potraživanje po ovom osnovu nezakonitim ili nepostojećim. Općinski sud je istakao da kako je izvršenik kasnio s isplatom glavnice duga iz notarske isprave, to je primjenom člana 324. stav 2. ZOO pravilno bilo odrediti naplatu zakonske zatezne kamate na glavnicu duga od dana donošenja rješenja o izvršenju. Općinski sud je obrazložio i da je, osim navedenog, u pogledu apelantovog prava na naplatu zakonske zatezne kamate potrebno istaći i da je u zemljišnoj knjizi apelant upisan sa založnim pravom radi naplate navedenog novčanog potraživanja, zateznih kamata i troškova postupka, te da ovakav upis, primjenom odredbe člana 139. stav l. Zakona o stvarnim pravima FBiH, ovlašćuje apelanta da potraživanja na ime glavnice, zakonskih zateznih kamata i troškove namiri iz vrijednosti prodatih nekretnina, a izvršenik kao vlasnik nekretnine je dužan to trpjeti. Općinski sud je istakao i da dan do kojeg teku zakonske zatezne kamate u Zakonu o izvršnom postupku nije određen, te da se u konkurenciji više različitih pravnih shvaćanja o danu do kojeg teku zatezne kamate, Općinski sud opredijelio za stav prema kojem zakonske zatezne kamate teku do donošenja rješenja o namirenju, odnosno u ovom slučaju do ročišta za diobu. Ovo iz razloga, kako je obrazloženo, jer rješenje o namirenju nije doneseno odmah nakon ročišta s obzirom na to da izvršeniku nije dostavljen zapisnik sa ročišta za diobu, dokazi o visini potraživanja založnog povjerioca i tražioca izvršenja i druga dokumentacija radi davanja izjašnjenja na iste.

9. Protiv navedenog rješenja izvršenik i umješači na strani izvršenika su podnijeli žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 56 0 Ip 026356 19 Pž 2 od 18. decembra 2019. godine, između ostalog, žalbu djelimično uvažio i preinačio osporeno rješenje u tački 1. alineja 2. tako što je određeno da se apelant namiruje po osnovu glavnice, dok je apelantov zahtjev za namirenje zakonske zatezne kamate u iznosu od 2.481.615,32 KM na naprijed navedeni iznos glavnice, a za period od 1. oktobra 2009. do 27. maja 2019. godine, odbijen kao neosnovan. Rješenjem je određeno da se slijedom navedenog mijenja i tačka V rješenja o namirenju tako da se izvršeniku vraća ostatak prodajne cijene čiji je iznos preciziran u rješenju. U preostalom dijelu žalbe izvršenika i umješača na strani izvršenika odbijene su kao neosnovane i rješenje o namirenju potvrđeno. U odnosu na preinačeni dio rješenja o namirenju vezano za zatezne zakonske kamate, Kantonalni sud je istakao da je osnov za određivanje izvršenja u ovoj pravnoj stvari ugovor o zasnivanju hipoteke, preciziran u prethodnim tačkama ove odluke, na nekretninama izvršenika, s ciljem osiguranja navedenog potraživanja kojim uopće nije zasnovana hipoteka s ciljem osiguranja naplate bilo kakvih sporednih potraživanja. Obrazloženo je da je prijedlogom za izvršenje apelant tražio prinudnu naplatu prodajom nekretnina izvršenika radi naplate navedenog potraživanog iznosa „sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća pa do konačne isplate“, a kako je i određeno rješenjem o izvršenju od 1. oktobra 2009. godine. Obrazloženo je da je Općinski sud u Sarajevu, kao stečajni sud, svojim rješenjem na zapisnik sa ispitnog ročišta od 7. februara 2018. godine, priznao prethodnom tražiocu izvršenja predniku apelanta „Granit-Zagreb“ ukupan iznos potraživanja, u svemu saglasno prijedlogu za izvršenje, odnosno rješenju o izvršenju, ali bez označavanja toka zakonske zatezne kamate na priznati iznos glavnog duga. U vezi s tim, Kantonalni sud je obrazložio da je izvršnom ispravom založno pravo zasnovano samo s ciljem namirenja glavnice, dok se zakonska zatezna kamata na ovaj iznos uopće ne spominje. Kantonalni sud je istakao da, imajući u vidu načelo strogog formalnog legaliteta, prema kojem izvršni sud izvršenje može odrediti u svemu saglasno izvršnoj ispravi, to se prijedlogom za izvršenje zakonska zatezna kamata nije mogla potraživati niti dosuditi rješenjem o izvršenju. Obrazloženo je da, dakle, kako u rješenju o izvršenju, kao i u prijedlogu za izvršenje zakonska zatezna kamata uopće nije određena, to ni izvršni sud svojim rješenjem o namirenju nije mogao određivati zateznu kamatu.

10. Kantonalni sud je obrazložio da je uvidom u zemljišno-knjižni izvadak Općinskog suda za preciziranu nekretninu utvrđeno da ne postoji založno pravo s ciljem osiguranja potraživanja po osnovu zakonske zatezne kamate, a koja nije ni predviđena naprijed navedenim ugovorom o kupoprodaji. Obrazloženo je da iz činjenica predmeta proizlazi da je tražiocu izvršenja – sada apelantu – priznato razlučno pravo s ciljem odvojenog namirenja u posebnom izvršnom postupku, samo s ciljem naplate potraživanja nesporne visine glavnice, zbog čega izvršni sud rješenjem o namirenju, prema mišljenju Kantonalnog suda, nije mogao namiriti apelanta i za obračunatu zakonsku zateznu kamatu, zbog čega je žalba izvršenika i umješača na strani izvršenika u pogledu namirenja po osnovu zakonske zatezne kamate osnovana, pa je odlučeno kao u dispozitivu rješenja. Navedeno je i da su bez osnova apelantovi navodi da je rješenjem Općinskog suda (preciziranim u konkretnom rješenju) kojim se dopušta upis hipoteke u korist pravnog prednika apelanta u zemljišnu knjigu zasnovano založno pravo u korist tražioca izvršenja radi osiguranja plaćanja svih novčanih obaveza preuzetih ugovorom o kupoprodaji postrojenja za obradu kamena od 26. septembra 2007. godine jer je tim rješenjem sintagma „radi osiguranja plaćanja svih novčanih obaveza preuzetih...“ konkretizirana riječima ,,s ciljem namirenja glavnice u iznosu od 4.949.230,00 EUR, što je na dan zaključenja ugovora iznosilo 9.679.852,51 KM“ dakle, bez navođenja zakonske zatezne kamate na ovaj iznos. Obrazloženo je i da da bi apelant mogao naplatiti navedenu zakonsku zateznu kamatu potrebno je da u novom pravničnom postupku ishoduje izvršnu ispravu koja će mu omogućiti naplatu navedene kamate. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je donio rješenje kao u dispozitivu.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. uz Evropsku konvenciju (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava. Apelant navodi hronologiju postupka, te ističe da je proizvoljan zaključak Kantonalnog suda da mu ne pripada zakonska zatezna kamata na iznos glavnice. Apelant navodi i da se taj sud u obrazloženju svog rješenja nije pozvao ni na jednu imperativnu normu, niti je uzeo u obzir odredbe Zakona o notarima kojim je propisano koje su notarske isprave izvršne isprave, te ni odredbe ZOO kojim se propisuje odgovornost za štetu u slučaju zakašnjenja sa ispunjenjem obaveze, a kojima je, između ostalog, predviđena i obavezna isplata zakonskih zateznih kamata u skladu sa Zakonom o visini stope zatezne kamate. Navodi i da se rješenje o izvršenju, koje je doneseno na osnovu notarske izvršne isprave, ne može više ni osporavati jer je postalo i izvršno i pravomoćno, osim u slučaju ako izvršna notarska isprava bude pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena ili na drugi način bude utvrđeno da je bez dejstva, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, pa postoji obaveza za izvršenje navedenog rješenja.

II.Odgovori na apelaciju

12. Kantonalni sud je naveo da je za svoje odlučenje dao jasne i podrobne razloge zbog čega smatra da nije bilo kršenja prava na koja se apelant poziva i da apelaciju treba odbiti.

13. Izvršenik je naveo da nema potrebe dostavljati bilo kakvu dokumentaciju Ustavnom sudu jer je apelant dostavio dovoljno dokumentacije, te da bi eventualno uvažavanje apelacije uzrokovalo nesagledive posljedice za izvršenika koji ima 162 zaposlena i koji je i do sada u postupku veoma oštećen.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka Ustavnog suda BiH, 74/11 – odluka Ustavnog suda FBiH, 35/12, 35/12 – rješenje Ustavnog suda BiH, 46/16, 36/17 – odluka Ustavnog suda BiH, 55/18

– rješenje Ustavnog suda BiH i 25/20 – odluka Ustavnog suda BiH) relevantne odredbe glase: Član 23. stav 1. tačka 3.

Izvršna isprava (1) Izvršne isprave su:

(…) 3) izvršna notarska isprava; (…) Član 27.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

(2) Ako u izvršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, taj rok određuje se rješenjem o izvršenju.

(3) U slučaju iz stava 2. ovog člana sud će predloženo izvršenje odrediti uz uvjet da izvršenik u roku koji mu je određen ne ispuni svoju obavezu.

(4) Odredbe st. 2. i 3. ovog člana ne primjenjuju se u postupku izvršenja na osnovu izvršne isprave notara.

Član 36. stav 1.

Prijedlog za izvršenje 1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i zvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja.

Član 39. st. 1. i 2.

(1)U rješenju o izvršenju moraju biti naznačeni izvršna odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvršenje određuje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje koje se ostvaruje, sredstvo i predmet izvršenja, te drugi podaci potrebni za provođenje izvršenja.

(2)Ukoliko je rješenjem o izvršenju određena obaveza i naplata kamata, obračun kamate o trošku tražioca izvršenja će obaviti izvršni sud osim kad se naplata vrši na sredstvima na računima kod banaka. U ovom drugom slučaju obračun kamate će izvršiti banka na teret izvršenika.

15. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, „Službeni list RBiH“ br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine FBiH“ br. 29/03 i 42/11). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH, kako je objavljen u službenim glasilima jer nije objavljen na svim službenim jezicima i pismima, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 277.

(1) Dužnik koji zadocni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 56 0 Ip 026356 19 Pž 2 od 18. decembra 2019. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 31. januara 2020. godine, a apelacija je podnesena 31. marta 2020. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant pobija navedeno rješenje, tvrdeći da su tim rješenjem prekršena njegova prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

23. Ustavni sud, prije svega, konstatira da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelantov prednik kao tražilac izvršenja, a na čije mjesto je apelant stupio na osnovu ugovora o cesiji, pokrenuo na osnovu notarske izvršne isprave protiv izvršenika radi naplate novčanog potraživanja, tako da se radi o predmetu koji je građansko-pravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4924/19 od 9. juna 2021. godine, tačka 39, dostupna na www.ustavnisud.ba).

24. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Kantonalnog suda navodeći da je taj sud proizvoljno primijenio pravo. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak tih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. juna 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

25. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene prava.

26. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdi da je Kantonalni sud bez ikakvog zakonskog uporišta zaključio da apelantu ne pripada zakonska zatezna kamata na ukupan iznos glavnog duga, te da se u svom rješenju nije pozvao ni na kakav zakonski propis. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 277. ZOO propisano da kada dužnik zakasni s ispunjenjem svoje novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu određenu zakonom. Ustavni sud primjećuje da je navedena zatezna kamata propisana zakonom i da predstavlja obaveznu kamatu koju duguje dužnik u naprijed navedenom slučaju, a čiju visinu nije moguće ugovarati mimo zakonom određene. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je odredbama Zakona o izvršnom postupku propisano da bi došlo do izvršenja u svakom slučaju izvršna isprava i rješenje o izvršenju moraju biti identični, a u suprotnom izvršenje neće biti moguće provesti. Radi se dakle o strogo formalnom podudaranju izvršne isprave i rješenja o izvršenju, odnosno o načelu strogog formalnog legaliteta u izvršnom postupku. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da izvršna notarska isprava ne sadrži naznaku da će predniku apelanta, a zatim apelantu (koji je stupio na mjesto povjerioca umjesto prednika apelanta) tužena isplatiti i zakonsku zateznu kamatu, dakle nema formalnog identiteta između izvršne isprave i rješenja o izvršenju, to nema ništa što bi ukazivalo da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio pravo kada je preinačio prvostepeno rješenje i utvrdio da apelantu ne mogu biti isplaćene zakonske zatezne kamate na potraživanu glavnicu. Pri tome, Ustavni sud naglašava da ovakvim odlučenjem Kantonalnog suda apelant nije lišen svog prava na naplatu zakonske zatezne kamate, te da apelant tu kamatu, kako je to i obrazložio Kantonalni sud, može potraživati u parničnom postupku protiv izvršenika, pri čemu se taj sud, suprotno apelantovim navodima, pozvao na relevantne zakonske propise. Pri tome, Ustavni sud naglašava da u situaciji kakva je konkretna Općinski sud nije imao ovlaštenje da sam dosuđuje zakonske zatezne kamate apelantu, odnosno da mijenja sadržaj izvršne isprave. Ovakav stav je zauzeo i Vrhovni sud ističući da je na Proširenoj općoj sjednici održanoj 30. jula 2013. godine zauzet načelni stav koji u relevantnom dijelu glasi: „Izvršni sud nema tzv. kognicijska ovlaštenja i ne može preuzimati ovlaštenja parničnog suda ili upravnog organa da odlučuje o visini određenog prava, o kome nije odlučeno izvršnom ispravom.“ Ovaj načelni stav objavljen je i u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda Federacije BiH broj 1-2- januar - decembar 2013. godine, sentenca broj 19, stav 4. Zbog svega navedenog Ustavni sud apelantove navode smatra neosnovanim.

27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

28. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem prekršeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da apelant kršenje ovog prava vezuje za navode o kršenju prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da to pravo nije prekršeno, Ustavni sud smatra da nije bilo kršenja ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

29. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada nema ništa što bi ukazivalo da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio pravo kada je preinačio prvostepeno rješenje i utvrdio da apelantu ne pripada pravo na naplatu zakonske zatezne kamate iz kupoprodajne cijene nekretnina s obzirom na to da izvršnom notarskom ispravom nije predviđena naplata tih kamata, pri čemu ta isprava, suprotno načelu strogog formalnog legaliteta u izvršnom postupku, nije bila identična sa rješenjem o izvršenju u kojem je sam izvršni prvostepeni sud utvrdio apelantovo pravo na zakonske zatezne kamate.

30. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant tvrdnje o kršenju tog prava vezuje za kršenje prava na pravično suđenje, a Ustavni sud je utvrdio da to pravo nije prekršeno.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1269/20 (MILE-STONE CONSULTING d.o.o. Istočno… | Sudska praksa | Aktio