Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3636/20 (S. B., B. B. i L. B.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršenje
- Član 8. EK – Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske
- Član 14. EK – zabrana diskriminacije
- Pravično suđenje - razuman rok
- Protek roka
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3636/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 3636/20, rješavajući apelaciju Suzane Barbić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijele Suzana Barbić, Barbara Barbić i Laura Barbić zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku broj 51 0 I 158655 19 I od 11.
oktobra 2019. godine.
Odbacuje se apelacija koju su podnijele Suzana Barbić, Barbara Barbić i Laura Barbić zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 208344 18 Rev od 7. marta 2019. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Suzana Barbić, Barbara Barbić i Laura Barbić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Advokatsko društvo Spaho d.o.o. Sarajevo, podnijele su 14. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 I 158655 19 I od 11. oktobra 2019. godine, te zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 208344 18 Rev od 7. marta 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 6. aprila 2020. godine je od Općinskog suda zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Vlade Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: Vlada SBK) odgovor na apelaciju zatražen je 24. juna 2021. godine.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 20. aprila 2021. godine, a Vlada SBK 7. jula 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak
5. Apelantice su 9. septembra 2011. godine podnijele tužbu Općinskom sudu u Sarajevu protiv tuženih FBiH, MUPFBiH, Srednjobosanskog kantona (u daljnjem tekstu: SBK), MUPSBK radi naknade štete. Općinski sud u Sarajevu je Presudom broj 65 0 P 208344 11 P od 18. decembra 2012. godine djelimično usvojio tužbeni zahtjev. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 208344 13 Gž od 24. septembra 2018. godine žalbe tuženih usvojio, prvostepenu presudu preinačio i tužbeni zahtjev apelantica odbio. Protiv drugostepene presude apelantice su izjavile reviziju, te je Vrhovni sud Presudom broj 65 0 P 208344 18 Rev od 7. marta 2019. godine reviziju djelimično uvažio i drugostepenu presudu preinačio na način detaljno naveden u izreci.
Izvršni postupak
6. Apelantice su 27. maja 2019. godine Općinskom sudu, na osnovu navedene presude Općinskog suda, koja je preinačena presudom Vrhovnog suda, podnijele prijedlog za izvršenje protiv izvršenika SBK. Kao sredstvo izvršenja predložile su zapljenu izvršenikovih novčanih sredstava koji se nalaze na određenim transakcijskim računima.
7. Nakon što su apelantice u skladu s nalozima Općinskog suda od 12. juna i 15. jula 2019. godine u nekoliko navrata uređivale prijedlog za izvršenje i konačno 11. septembra 2019. godine, Općinski sud je predloženo izvršenje dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 51 0 I 158655 19 I od 11. oktobra 2019. godine. Općinski sud je navedeno rješenje o izvršenju bez odlaganja dostavio Unicredit banci d.d. Mostar radi zapljene novčanih sredstava izvršenika, a nakon pravomoćnosti rješenja (5. novembra 2019. godine) i na provođenje. Dana 13. novembra 2019. godine Union banka d.d. Sarajevo (jedna od banaka kod koje se vodi glavni račun izvršenika) obavijestila je Općinski sud o postojanju smetnji za realizaciju predmetnog rješenja o izvršenju zbog nedostatka sredstava na računima izvršenika, uz obavijest o evidentiranju rješenja o izvršenju u redoslijed prioriteta naplate, te je 9. decembra 2019. godine ista banka dostavila obavijest sudu o tome da je dostavila obavijest Ministarstva finansija SBK o primanju predmetnog rješenja o izvršenju radi davanja saglasnosti za postupanje po njemu.
8. Općinski sud je o obavijesti izvršenikovog dužnika Union Bank d.d. Sarajevo obavijestio apelantice 26. marta 2020. godine.
9. Prema stanju spisa predmeta, rješenje o izvršenju nije provedeno, a apelantice se prema evidenciji od 31. maja 2021. godine po redoslijedu za naplatu duga sa računa SBK kod Union banke d.d. Sarajevo nalaze na 1613 mjestu.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
10. Apelantice smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je trajao osam godina, te zbog neprovođenja navedenog rješenja o izvršenju u dužem vremenskom periodu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života iz člana 8. Evropske konvencije, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
II.Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istakao da je u postupku u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje, da su apelacioni navodi neosnovani, jer Općinski sud ne može garantirati, niti može biti odgovoran za priliv novčanih sredstava na računu izvršenika za izmirenje sudskih odluka, te predlaže da se apelacija odbije.
12. U odgovoru na apelaciju Vlada SBK je ukazala da se prema informaciji Ministarstva finansija Srednjobosanskog kantona broj 04-11-03-1-SL/2021-5 od 30. juna 2021. godine, sačinjenoj nakon uvida u registar evidentiranih rješenja o izvršenju kod Union banke d.d. Sarajevo 31. maja 2021. godine, Rješenje o izvršenju broj 51 0 I 158655 19 I nalazi na 1613 mjestu u redu prioriteta za izvršenje. Ukazala je da budžet Srednjobosanskog kantona redovno izdvaja sredstva na stavci budžeta namijenjena isključivo za izvršenje sudskih presuda u zakonom propisanom iznosu. Vlada u konkretnom slučaju ne vidi odgovornost tuženog, te smatra da je apelacija neosnovana i predlaže da se odbije.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 - rješenje USBiH i 25/20 – odluka USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost Dopustivost apelacije u odnosu na nedonošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.
15. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
17. Ustavni sud zapaža da su apelantice predmetnu apelaciju podnijele i zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je prije podnošenja apelacije pravomoćno okončan Presudom Vrhovnog suda broj 65 0 P 208344 18 Rev od 7. marta 2019. godine. Ustavni sud zapaža da su apelantice, nakon okončanja parničnog postupka, 27. maja 2019. godine pokrenule predmetni izvršni postupak radi prinudnog izvršenja pravomoćne i izvršne sudske presude. Kako su apelantice predmetnu apelaciju podnijele 14. oktobra 2020. godine, tj. godinu i pet mjeseci nakon pokretanja izvršnog postupka, to je predmetna apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je postupak pravomoćno okončan.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na neizvršenje rješenja o izvršenju
19. Ustavni sud naglašava da je gotovo identično pravno pitanje – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta svih nivoa vlasti FBiH (općina, gradova, kantonā, FBiH) – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. VII.Meritum
20. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelacionih navoda nedopustiv zbog proteka roka za podnošenje apelacije, Ustavni sud će ispitati dio apelacionih navoda kojim apelantice smatraju da im je zbog neizvršenja predmetnog rješenja o izvršenju na teret budžeta SBK povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Pravo na imovinu
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) pravo na imovinu.
24. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine.
Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]
25. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravomoćne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Srednjobosanskog kantona, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti.
26. Ustavni sud konstatira da apelacija pokreće pitanje propusta javne vlasti, konkretno Srednjobosanskog kantona, da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
27. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 2882/17 od 12. marta 2019. godine, (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH), razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona, i ukazao da je i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano preduzimanje općih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je u vezi s tim zaključio da „to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima“. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u načelu ovlašteno podnijeti pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
28. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi SBK naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
29. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dovoljne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravomoćnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
30. Pri tome, Ustavni sud je naglasio da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravomoćnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostavljanja generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta omogućila naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i prava na imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.
31. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine broj 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravomoćnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem djelotvornog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i načelom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je u vezi s tim zaključio u skladu s načelom supsidijarnosti, koje se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede, koja je utvrđena u predmetu Ivanov, trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
32. Prateći izvršenje ranije datih naloga, Ustavni sud je obaviješten o mjerama koje je Vlada Srednjobosanskog kantona preduzela s ciljem uspostavljanja općih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku. Ustavnom sudu je dostavljen Akcioni plan tog kantona od 19. decembra 2019. godine kojim je obuhvaćen ukupan dug po ovom osnovu, te hronološki poredana potraživanja i predviđen rok isplate dugovanja. Vlada kantona je ukazala da preduzima neophodne korake u okviru raspoloživih mogućnosti da uspostavi generalne mjere u skladu s nalozima Ustavnog suda i Evropskog suda iz ranijih odluka u kojima je dosljedno ukazivano na nužnost iznalaženja održivog rješenja za ovo pitanje. Dovodeći ranije date naloge u vezu s mjerama koje je preduzeo Srednjobosanski kanton, Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je Akcioni plan u tom kontekstu razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava.
33. U vezi s tim, Evropski sud je razmatrao aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona (Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine), Srednjobosanskog kantona (Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine), Hercegovačko-neretvanskog kantona (Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine) i Unsko-sanskog kantona (Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine). Evropski sud je, razmatrajući mjere koje su ti kantoni preduzeli radi izvršenja ranije datih naloga, našao da su navedeni kantoni, usvajajući akcione planove, implementirali naloge iz ranijih odluka i donijeli odgovarajuće opće mjere kojim se osigurava izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tih kantona u razumnom roku, pa je aplikacije zbog neizvršenja odluka na teret budžeta tih kantona brisao.
34. Imajući u vidu relevantnu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je, odlučujući o apelacijama koje se tiču neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta navedenih kantona, donio odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2614/19 od 10. novembra 2020. godine, AP 3566/19 i AP 4220/19 od 22. decembra 2020. godine i AP 2005/20 od 3. februara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba, kojim je odbio predmetne apelacije imajući u vidu da su navedeni kantoni izvršili ranije date naloge tako što su usvojili generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, koje omogućavaju da se sudske odluke na teret budžeta tih kantona izvršavaju u razumnom roku.
35. U kontekstu predmetne apelacije Ustavni sud podsjeća da je, odlučujući o istom ustavnopravnom pitanju, u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3566/19 od 22. decembra 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovanu apelaciju podnesenu zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona. U navedenoj odluci je, s pozivanjem na relevantnu vlastitu praksu, kao i na praksu Evropskog suda, ukazao da je evidentno da će apelanti u skladu s preduzetim mjerama Srednjobosanskog kantona moći naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku jer preduzete mjere u smislu navedene prakse pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku, te je u vezi s tim Ustavni sud zaključio da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
36. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju predmet odnosi na isto pravno i činjenično pitanje koje je Ustavni sud već razmatrao u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na svoju Odluku broj AP 3566/19 od 22. decembra 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).
37. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zaključuje da je izvjesno da će apelantice, u skladu s preduzetim mjerama Srednjobosanskog kantona, moći naplatiti svoje potraživanje u razumnom roku jer preduzete mjere, u smislu navedene prakse, pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku. Apelantice se nalaze na 1613 mjestu liste naplate sa računa SBK, a dosuđene zakonske zatezne kamate će kompenzirati nematerijalnu štetu zbog kašnjenja u izvršenju, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelantica o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.
Ostali navodi
38. Apelantice se pozivaju i na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Međutim, s obzirom na zaključke Ustavnog suda u vezi s pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, te imajući u vidu da apelantice tvrdnje o povredi prava na privatni i porodični život, dom i prepisku, kao i prava na nediskriminaciju zasnivaju na istim argumentima, koji se odnose na neizvršenje predmetnog rješenja o izvršenju u razumnom roku, Ustavni sud smatra da su i navodi o kršenju navedenih prava neosnovani. VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da će apelantice naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta SBK u razumnom roku imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su navodi apelantica o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije neosnovani.
40. Na osnovu člana 18. stav (1) stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić