Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3212/21 (Š. V.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Član 6. EK – pravo na pravično suđenje
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3212/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3212/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Šaban Veljačić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Šaban Veljačić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 009762 21 Gž 2 od 13. jula 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 I 009762 19 I od 26. marta 2021.godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Šaban Veljačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Mirsada Bašić advokat iz Velike Kladuše, podnio je 9. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 I 009762 21 Gž 2 od 13. jula 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 I 009762 19 I od 26. marta 2021.godine.
2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 23 0 I 005065 10 I od 13. juna 2011. godine, na osnovu izvršne isprave Rješenja tog suda broj R1-23/05 od 23. januara 2009, godine, određeno je predloženo izvršenje radi naplate naknade u iznosu od 320.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, troškova parničnom postupka i troškova izvršnog postupka po odluci suda, na nekretnini (Tehnički pregled) izvršenika „Agrokomerc" d.d. Velika Kladuša.
3. Zaključkom Općinskog od 13. juna 2011. godine određeno je da apelant stupa u već pokrenuti izvršni postupak koji se vodi pred tim sudom pod brojem 23 0 Ip 009762 07 Ip, jer je Rješenjem tog suda broj 23 0 Ip 009762 07 Ip od 6. decembra 2007. godine, po prijedlogu tražioca izvršenja „Sarajevo osiguranje“ d.d. Sarajevo, određena zabilježba izvršenja na istoj nekretnini.
4. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 I 009762 19 I 24. oktobra 2019. godine prihvaćen je apelantov prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, te je rješenje o izvršenju tog suda izmijenjeno u dijelu kojim je određen predmet izvršenja tako što je izvršenje određeno na novom predmetu izvršenja i to na nekretninama bliže označenim u dispozitivu rješenja, vlasništvo i posjed izvršenika sa 1/1 dijela, a u ostalom dijelu rješenje o izvršenju je ostalo neizmijenjeno.
5. Zaključkom o prodaji Općinskog suda broj 23 01009762 1912 od 23. oktobra 2020. godine prodata je apelantu, kao kupcu nekretnina („Skladište transport") za cijenu od 402.000,00 KM, te mu je naložio da u ostavljenom roku deponuje na račun suda tu prodajnu cijenu.
6. Apelant je podneskom od 5. novembra 2020. godine zahtijevao od suda da mu omogući uplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 402.000,00 KM kompenzacijom, odnosno potraživanjem koje ima prema izvršeniku utvrđenim izvršnom ispravom broj R1-23/05 od 23. januara 2009. godine.
7. Zaključkom Općinskog suda od 11. marta 2021. godine N.L. je proglašen najpovoljnijim ponuđačem za cijenu od 301.000,00 KM i pozvan da u ostavljenom roku uplati razliku kupoprodajne cijene u visini od 291.000,00 KM.
8. Rješenjem o dosudi Općinskog suda od 26. marta 2021. godine predmetna nekretnina je dosuđena kupcu N.L. sa 1/1 dijela.
9. U obrazloženju rješenja od 26. marta 2021. godine Općinski sud je naveo da je na ročištu za prvu prodaju od 23. oktobra 2020. godine, nakon što je okončan postupak nadmetanja, utvrđena lista najpovoljnijih ponuđača, na kojoj listi kao ponuđač je bio i N.L. Dalje je naveo da je zaključkom od 11. marta 2021. godine proglasio N.L. kao najpovoljnijeg ponuđača za cijenu od 301.000,00 KM i pozvao ga da u ostavljenom roku uplati razliku kupoprodajne cijene, jer prethodni ponuđači (apelant i dr.) sa liste najpovoljnijih ponuđača nisu blagovremeno uplatili kupoprodajnu cijenu. S obzirom da je N.L. u cijelosti uplatio kupoprodajnu cijenu (25. marta 2021. godine na depozitni račun suda deponovao na ime razlike kupoprodajne cijene iznos od 291.000,00 KM, dok je ranije predujmio iznos od 10.000,00 KM prilikom učešća na javnom nadmetanju), Općinski sud je, na osnovu člana 93. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), odlučio kao u dispozitivu rješenja.
10. Odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja od 26. marta 2021. godine, Kantonalni sud je rješenjem od 13. jula 2021. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
11. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ukazao da je članom 92. stav 8. ZIP-a propisano da ako je tražilac izvršenja kupac, a ne postoje druga lica čija se potraživanja namiruju iz prodajne cijene prije njega, nije obavezan položiti cijenu sudu do visine svog potraživanja, te naglasio da u konkretnom slučaju razlozi koje navodi apelant u žalbi nisu osnova za primjenu citirane odredbe. Dalje je ukazao da je članom 98. stav 3. ZIP-a propisano da se više lica unutar iste tačke iz stava l. ovog člana namiruju po redu sticanja založnog prava i prava na namirenje tražioca izvršenja koji su predložili izvršenje, odnosno po redu sticanja ličnih služnosti, a ako je bio ustupljen prvenstveni red, tada se lica iz stava l. ovog člana namiruju po tom uspostavljenom prvenstvenom redu. Kantonalni sud je naveo da apelant u žalbi ne tvrdi da je jedini tražilac izvršenja koji se ima namiriti iz kupoprodajne cijene nekretnine, pa nije od značaja na kojem mjestu je izvršena zabilježba njegovog rješenja o izvršenju, zbog čega je obavezan da izvrši po pozivu suda kupoprodajnu cijenu koju je ponudio. S obzirom da apelant nije izvršio uplatu u datom roku, Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud pozvao slijedećeg ponuđača (bilo ih je više poslije apelanta i nijedan nije izvršio uplatu cijene) N.L., kojem je i dosuđena prodata nekretnina. Također je naveo da je prvostepeni sud dopisom od 5. novembra 2020.godine odgovorio apelantu na podnesak od 2. novembra 2020.godine i ponovo ga pozvao da izvrši uplatu ponuđene cijene, pa apelantov zahtjev iz podneska od 2. novembra 2020.godine nije od uticaja na zakonitost odluke suda. Apelacioni navodi
12. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi, između ostalog, da su u provedenom postupku povrijeđene odredbe člana 92. tačka 8. ZIP-a, budući da apelant kao kupac nije bio obavezan položiti kupoprodajnu cijenu sudu do visine svoga potraživanja. Apelant navodi da je prvostepeni sud zanemario apelantov podnesak od 2. novembra 2020. godine kojim je zahtijevao da mu se omogući uplata kupoprodajne cijene kompenzacijom, odnosno potraživanjem utvrđenim izvršnom ispravom broj R1-23/05 na osnovu koje je pokrenut postupak izvršenja.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koje se apelant poziva u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
16. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih odredaba ZIP-a u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim navodima apelanta (kojima je ukazivao da apelant, kao kupac nije bio obavezan položiti kupoprodajnu cijenu sudu do visine svoga potraživanja, te da je prvostepeni sud zanemario apelantov podnesak od 2. novembra 2020. godine), u obrazloženju osporene odluke dao jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić