Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3349/21 (E. G.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3349/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-3349/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Emir Gazić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Emir Gazić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 039477 21 Kv 2 od 7. septembra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Emir Gazić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ferida Hadžimuratović advokat iz Sarajeva, podnio je 23. septembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 039477 21 Kv 2 od 7. septembra 2021. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda (sudije za prethodni postupak) broj 09 0 K 039477 21 Kpp 4 od 31. avgusta 2021. godine, u krivičnom predmetu istrage protiv osumnjičenih N.K., K.Č., F.V., F.M. i E.K zbog krivičnog djela Ubistvo iz člana 166. stav (2) tačka b) Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), u vezi sa čl. 28. i 31. istog zakona i krivičnog djela Razbojništvo iz člana 289. stav (2), u vezi sa članom 31. istog zakona, na osnovu člana 63. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) apelant je, kao branilac osumnjičenog F.M., razriješen dužnosti. Određeno je da se osumnjičenom F.M. za branioca po službenoj dužnosti postavlja advokat O.M.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 31. avgusta 2021. godine, taj sud je, u vijeću sastavljenom od troje sudija, Rješenjem broj 09 0 K 039477 21 Kv 2 od 7. septembra 2021. godine predmetnu žalbu odbacio kao nedopuštenu.
4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je podneskom od 30. avgusta 2021. godine osumnjičeni F.M. od Kantonalnog suda zatražio da mu se za branioca po službenoj dužnosti postavi advokat O.M. iz razloga što nije zadovoljan odbranom apelanta, navodeći da mu je za branioca otac izabrao apelanta sa čime se on ne slaže, te zatražio da mu se za branioca postavi advokat O.M za kojeg smatra da može više doprinijeti njegovoj odbrani. U vezi s tim, Kantonalni sud je naveo da je sudija za prethodni postupak razmotrio molbu osumnjičenog, nakon čega je donio osporeno rješenje shodno odredbama člana 63. ZKP FBiH, u vezi sa članom 59. ZKP FBiH. Dalje, da je u osporenom rješenju pouka o pravnom lijeku dana s pozivanjem na odredbe člana 63 stav (3) ZKP FBiH (kojima je propisano da o razrješenju branioca u slučaju iz st. (1) i (2) tog člana odlučuje u toku istrage sudija za prethodni postupak, nakon podizanja optužnice sudija za prethodno saslušanje, a u toku glavnog pretresa sudija, odnosno vijeće, te da protiv te odluke nije dopuštena žalba). Kako je sudija za prethodni postupak donijela rješenje kojim se razrješava branilac po službenoj dužnosti i postavlja novi branilac imajući u vidu odredbe člana 63. u vezi sa članom 59. ZKP FBiH, posebno imajući u vidu odredbe člana 63. stav (3) ZKP FBiH kojima je propisano da nije dozvoljena žalba protiv takvog rješenja rješenje, to je taj sud, u skladu sa članom 337. stav (3) u vezi stava (1) ZKP FBiH pravilno odbacio žalbu apelanta kao nedopuštenu.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na efikasan pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da se postavljeni branilac ne može razriješiti po želji branjenika bez opravdanog razloga, a da pri tome sud paušalno ustvrdi da je branilac neodgovorno obavljao svoju dužnost bez ikakvog obrazloženja. Takođe navodi da je rješenjem Kantonalnog suda od 7. septembra 2021. godine nezakonito odbačena kao nedopuštena njegova žalba izjavljena protiv rješenja tog suda od 31. avgusta 2021. godine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima ili obavezama apelanta, odnosno da li se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 7. septembra 2021. godine odbačena kao nedopuštena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja tog suda od 31. avgusta 2021. godine kojim je apelant razriješen dužnosti branioca osumnjičenog F.M., iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka tj. žalbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno nije se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2896/21 od 5. oktobra 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
8. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić