Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4426/20 (R. T. i A. T.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4426/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP 4426/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Ratko Todić i Amra Todić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli Ratko Todić i Amra Todić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Okružnim sudom u Banjaluci pod brojem 71 0 Mal 180988 21 Gž.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Okružnog suda u Banjaluci da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Ratku Todiću i Amri Todić isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Okružnog suda u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ratko Todić i Amra Todić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Đorđo Šuman, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 7. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 Mal 180988 13 Mal.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 10. aprila 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju, te je taj sud dostavio odgovor na apelaciju 19. aprila 2021. godine.
3. Ustavni sud je od Osnovnog suda 2. novembra 2021. godine pribavio informaciju o statusu predmeta, te je Ustavni sud od Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 10. novembra 2021. godine zatražio da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 22. novembra 2021. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti su 28. novembra 2013. godine Osnovnom sudu podnijeli tužbu protiv Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate naknade za oduzeto građevinsko zemljište u iznosu od 3.163,35 KM.
7. Apelanti su 27. juna 2016. godine Osnovnom sudu podnijeli urgenciju sa zahtjevom da se predmet „što prije uzme u rješavanje“.
8. Osnovni sud je pripremna ročišta u predmetnom postupku održao 11. maja 2017. godine, 30. maja 2017. godine, 12. jula 2017. godine, 31. jula 2017. godine i 18. oktobra 2017. godine, te su u tom periodu izvršena vještačenja vještaka geodetske i građevinsko-arhitektonske struke.
9. Ročišta za glavnu raspravu Osnovni sud je održao 23. novembra 2017. godine, 11. decembra 2017. godine, 28. februara 2018. godine, 19. marta 2018. godine, 15. maja 2018. godine, 2. oktobra 2018. godine, 27. novembra 2018. godine i 24. decembra 2018. godine.
10. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. februara 2019. godine tuženi je predložio da Osnovni sud zastane s postupkom s obzirom da se kao prethodno pitanje pojavilo cijepanje dijela parcela.
11. Osnovni sud je na ročištu za glavnu raspravu rješenjem od 26. februara 2019. godine zastao sa predmetnim postupkom do rješenja prethodnog pitanja (formiranja nove građevinske parcele po važećem regulacionom platu), te je odredio da će Osnovni sud nastaviti postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj postupka.
12. Osnovni sud je, kako to proizlazi iz stanja apelacionog spisa, spis predmeta arhivirao 26. februara 2019. godine.
13. Podneskom od 14. novembra 2019. godine apelanti su tražili da se postupak nastavi, jer „za konačno rješenje predmetne stvari nije potrebno formiranje građevinske parcele s obzirom da su u predmetnom postupku vještaci geodetske i građevinske struke utvrdili o kakvom i kolikom zemljištu se radi“.
14. Podneskom od 5. oktobra 2020. godine apelanti su urgirali postupanje po podnesku od 14. novembra 2019. godine.
15. Podneskom od 10. marta 2021. godine apelanti su zahtijevali da se predmet „presignira nekom od sudija koji će ga uzeti odmah u rad“.
16. Rješenjem od 12. marta 2021. godine Osnovni sud je nastavio predmetni postupak. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je, nakon što je izložio hronologiju predmetnog postupka, pozivajući se na odredbe člana 382.a Zakona o parničnom postupku (zastoj postupka), naveo da je odlučio kao u izreci predmetnog rješenja, „nalazeći da je nastavak parničnog postupka nužan“.
17. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 Mal 180988 21 Mal 2 od 14. juna 2021. godine obavezan je tuženi da apelantima isplati iznos od 2.550,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da im nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu, dok je dio tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan.
18. Apelanti i tuženi su protiv prvostepene presude izjavili žalbe 29. juna 2021. godine, te je spis predmeta 2. avgusta 2021. godine dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje o izjavljenim žalbama.
19. Prema informaciji pribavljenoj od Okružnog suda, predmetni postupak je u toku pred tim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su opisali tok postupka do podnošenja apelacije, ukazali na to da su podnosili urgencije Osnovnom sudu da se postupak okonča i istakli da postupak u kojem su tužbu podnijeli 28. novembra 2013. godine i dalje traje. Dalje, navode da je u predmetnom postupku određen zastoj nakon čega Osnovni sud „nikako ne zakazuje ročišta“, niti postupa po njihovim urgencijama za nastavak predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
21. Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka pred tim sudom, te da je sutkinja koja je postupala u predmetnom postupku imenovana za sudiju Okružnog suda, nakon čega je njen referat preuzela druga sutkinja i da se u preuzetom referatu nije nalazio spis konkretnog predmeta. Dalje, navedeno je da je, nakon prijema podneska apelanata od 10. marta 2021. godine (kojim su apelanti zahtijevali presignaciju predmeta), spis konkretnog predmeta dostavljen postupajućem sudiji iz arhiva suda, te da je odmah doneseno rješenje o nastavku predmetnog postupka. U odgovoru Osnovnog suda navedeno je „da li je bilo mjesta zastoju parničnog postupka…i arhiviranju spisa od prethodno postupajućeg sudije, nisam kompetentna izjašnjavati se“. Osnovni sud se u svom odgovoru na apelaciju nije posebno očitovao na navode o dužini trajanja predmetnog postupka.
22. Okružni sud je naveo da mu je predmet dostavljen na odlučivanje o izjavljenim žalbama 2. avgusta 2021. godine, te da se spis konkretnog predmeta nalazi u Planu rješavanja predmeta za IV kvartal 2021. godine, pa da će biti riješen do kraja 2021. godine.
V.Relevantni propisi
23. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 382a.
Sud će zastati sa postupkom kada je to propisano zakonom.
Rješenjem o zastoju postupka sud određuje vrijeme trajanja zastoja.
Protiv rješenja o zastoju postupka nije dozvoljena posebna žalba.
Sud nastavlja postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj postupka.
Kada sud zastane sa postupkom, može da preduzima samo one radnje za koje postoji opasnost od odgađanja.
Zastoj postupka ne utiče na rokove za preduzimanje parničnih radnji.
24. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – O.U.S., 44/15 i 100/17) u relevantnom dijelu glasi:
Član 48.
[...] (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom. VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
27. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
29. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
33. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 28. novembra 2013. godine, kao dana podnošenja predmetne tužbe Osnovnom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period od osam godina.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
35. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom pokrenuli predmetni parnični postupak radi isplate naknade za oduzeto građevinsko zemljište, te imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu (naročito da je u predmetnom postupku bilo potrebno izvršiti vještačenja vještaka geodetske i građevinsko-arhitektonske struke), Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenom predmetu.
36. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti, kako to proizlazi iz stanja apelacionog spisa, svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka, te da su u više navrata urgirali postupanje Osnovnog suda u predmetnom postupku. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da su Osnovnom sudu trebale čak tri godine i pet mjeseci od podnošenja predmetne tužbe da u postupku održi pripremno ročište, nakon čega je u periodu od jedne godine i sedam mjeseci aktivno postupao u predmetnom postupku u smislu da je održao više ročišta, te proveo dokaze vještačenjem vještaka geodetske i građevinsko-arhitektonske struke. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenjem od 26. februara 2019. godine zastao s predmetnim postupkom (i da je u tom rješenju naveo da će „nastaviti postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj postupka“), te da je, kako to proizlazi iz odgovora na apelaciju i stanja apelacionog spisa, istog dana arhivirao spis konkretnog predmeta. Pri tome Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 382a. Zakona o parničnom postupku kojima je, između ostalog, propisano da će sud zastati sa postupkom kada je to propisano zakonom, da rješenjem o zastoju postupka sud određuje vrijeme trajanja zastoja, te da sud nastavlja postupak po službenoj dužnosti čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj postupka. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud spis konkretnog predmeta tek po podnesku apelanata od 10. marta 2021. godine povukao iz arhiva suda i rješenjem tog suda od 12. marta 2021. godine nastavio predmetni postupak (uz obrazloženje da je „nastavak parničnog postupka nužan“). Konačno, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud prvostepenu presudu u predmetnom postupku donio nakon sedam godina i šest mjeseci od podnošenja tužbe. Pri tome taj sud u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio (objektivno prihvatljivo) obrazloženje za navedene periode pasivnosti u postupanju tog suda u predmetnom postupku. Ocjenjujući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da se spis konkretnog predmeta nalazi na tom sudu četiri mjeseca, te da je Okružni sud u svom odgovoru na apelaciju naveo da će odluku o izjavljenim žalbama donijeti do kraja 2021. godine.
37. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se navedena pasivnost redovnih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definisati kao posljedica opštih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedeni periodi pasivnosti Osnovnog suda moraju okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
38. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
39. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda za dužinu trajanja predmetnog postupka (imajući u vidu da se spis konkretnog predmeta nalazi na tom sudu četiri mjeseca), Ustavni sud smatra da je svrsishodno da naloži Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u konkretnom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42, dostupna na Internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
Ostali navodi
40. Apelanti, takođe,, navode da im je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu prava na imovinu zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.
k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete
41. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
42. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, apelantima treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.
43. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
44. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje osam godina, pri čemu je naročito značajan doprinos Osnovnog suda pred kojim se postupak vodio sedam godina i više od šest mjeseci, a pri tome taj sud nije ponudio (objektivno prihvatljivo) opravdanje za navedene periode neaktivnosti, odnosno za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.
46. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić