Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2386/21 (JP "Putevi Brčko" d.o.o. Brčko)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Javna vlast
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2386/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. prosinca 2021. godine, u predmetu broj AP-2386/21, rješavajući apelaciju JP "Putevi Brčko" d.o.o. Brčko, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio JP "Putevi Brčko" d.o.o. Brčko protiv Rješenja Okružnoga suda u Bijeljini broj 80 0 Mal 116006 21 Gž od 23. travnja 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. JP "Putevi Brčko" d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Amer Ramić odvjetnik iz Brčkog, podnio je 3. srpnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Mal 116006 21 Gž od 23. travnja 2021. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Mal 116006 21 Mal od 10. veljače 2021. godine obvezan je tuženik (M.Z.) da, u predmetu u kojem je donesena presuda zbog propuštanja, apelantu nadoknadi troškove postupka, za odvjetničku nagradu za sačinjavanje tužbe 187,20 KM, paušal za rad odvjetnika 25 %, (priprema dokumentacije, troškovi kopiranja, pošte, predaje podneska sudu i izgubljeno vrijeme) 40,00 KM + PDV 17 % (6,80 KM) – 46,80 KM, troškovi apelanta prije pokretanja ovršnog postupka i to sastav opomene pred ovrhu, troškovi pribavljanja podataka o vlasniku automobila od nadležnog organa, troškovi poštarine, troškovi uredskog materijala, paušalno 20,00 KM, troškovi odvjetnika za poštarinu 3,00 KM, u ukupnom iznosu od 332,00 KM.

3. Rješenjem Okružnoga suda od 23. travnja 2021. godine usvojen je priziv tuženika i ukinuto je prvostupanjsko rješenje.

4. U obrazloženju odluke Okružni sud je naveo da je punomoćnik apelanta prizivom tražio da mu se priznaju troškovi na ime odvjetničkom zastupanja, jer to propušteno odlučiti presudom zbog propuštanja (kojom je obavezan tuženik da apelantu plati glavni dug u iznosu od 42,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 75,00 KM koji se odnose na sudsku taksu na tužbu 50,00 KM i sudsku taksu na presudu zbog propuštanja u iznosu od 25,00 KM). Okružni sud je istakao da se suština priziva sastojala u tome da prvostupanjski sud nije dosudio i troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku (koji su pobliže navedeni u izreci prvostupanjskog rješenja). S obzirom da je apelant prizivom tražio da se odluči o dijelu zahtjeva o troškovima postupka o kojima nije odlučio, Okružni sud je istakao da je, sukladno članku 194. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), priziv u stvari predstavljao prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o dijelu zahtjeva o troškovima postupka. U svezi s tim, Okružni sud je ukazao da prema članku 396. stavak 1. ZPP o naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke bez raspravljanja, dok prema stavku 2. stranka je dužna da u zahtjevu opredijeljeno navede troškove za koje traži naknadu, te da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna da stavi najdocnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako se radi o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna da zahtjev za naknadu troškova stavi u prijedlogu o kome sud treba da odluči. S obzirom da apelant u prijedlogu za donošenje dopunske presude nije zahtijevao troškove postupka nego je samo naveo troškovnik, Okružni sud je ukazao da taj zahtjev nije određen u smislu članka 396. stavak 1. ZPP. Također, kako ovaj zahtjev nije postavljen u prijedlogu za donošenje presude zbog propuštanja (sukladno članku 396. stavak 2. ZPP), Okružni sud ukazao da se ovim troškovima prvostupanjski sud nije ni trebao baviti u presudi zbog propuštanja. Okružni sud je istakao da je ovakav stav zauzet u presudi Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 059599 16 Rev od 1. ožujka 2017. godine. Imajući u vidu da u prijedlogu za donošenje presude zbog propuštanja nema ovog zahtjeva, Okružni sud je naveo da prvostupanjski sud nije ni propustio odlučiti u presudi zbog propuštanja, pa time nisu bili ispunjeni uvjeti ni za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka. Dakle, Okružni sud je istakao da je prvostupanjsko rješenje nezakonito u dijelu u kome je odlučeno po prijedlogu za dopunsko rješenje (što se odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku), te je priziv tuženika valjalo uvažiti i u cijelosti ukinuti prvostupanjsko rješenje. Konačno, naveo je da presuda zbog propuštanja nije bila predmet preispitivanja od strane ovog suda, te je postala pravomoćna danom isteka zakonskog roka za priziv.

Apelacioni navodi

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pri čemu je istakao da mu je povrijeđeno i pravo na pristup sudu, te se pozvao na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, između ostalog ističe da je proizvoljna primjena odredbe članka 396. ZPP, budući da je iz spisa proistječe potpuno drugačije stanje i da je nesporno opredijelio troškove za koje traži naknadu.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Obzirom na to da apelant ima status javnoga poduzeća, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zajamčenih odredbama Europske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, Ustavni je sud u svojoj praksi ukazao da Europska konvencija pruža minimum zaštite glede ljudskih prava i temeljnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širi obujam zaštite, pa je usvojio stanovište da, prema članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svatko tko je bio stranka u određenome postupku i tko ima presudu bilo kojega suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnome sudu. Sukladno tomu, državni organi i javna vlast, kao sudionici sudbenih postupaka, uživaju jamstva prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud, pozivajući se na relevantne odredbe ZPP, u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud, naime, ukazao na to da apelant u prijedlogu za donošenje dopunske presude nije zahtijevao troškove postupka nego je samo naveo troškovnik, slijedom čega je zaključio da takav zahtjev nije određen u smislu članka 396. stavak 1. ZPP, pri čemu je za takav svoj zaključak dao detaljne i jasne razloge u kojima Ustavni sud, nasuprot navodima apelanta, ne vidi proizvoljnost. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2386/21 (JP "Putevi Brčko" d.o.o. Brčko) | Sudska praksa | Aktio