Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2357/20 (R. K.)
Odluka donesena 16. 12. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Eksproprijacija
- Vanparnični postupak
- Naknada
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2357/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 12. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2357/20, rješavajući apelaciju Radovana Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Radovana Kovačevića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 V 007288 20 Gž 2 od 22. maja 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Radovan Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, Republika Srbija, kojeg zastupa Branko Simović, advokat iz Podgorice, podnio je 8. jula 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 V 007288 20 Gž 2 od 22. maja 2020. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Trebinju – Odjeljenje u Nevesinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Republike Srpske (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije) zatraženo je 12. i 13. jula 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju. Također, od Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) i Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka – Područna jedinica Gacko (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) zatraženo je 27. i 28. oktobra 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud i korisnik eksproprijacije su dostavili odgovor na apelaciju 19. jula i 6. augusta 2021. godine, a drugostepeni i prvostepeni organ 29. oktobra i 17. novembra 2021. godine. Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje Uvodne napomene
4. Rješenjem prvostepenog organa broj 17-473-99/07 od 17. marta 2008. godine usvojen je apelantov zahtjev za eksproprijaciju određenih nekretnina, te su od apelanta eksproprirane tri parcele.
Postupak eksproprijacije i određivanja naknade za eksproprirano zemljište
5. Apelant je 9. augusta 2013. godine podnio zahtjev prvostepenom organu za eksproprijaciju nekretnina, među kojima su i nekretnine koje su predmet konkretnog postupka (nekretnina I, nekretnina II i nekretnina III, koje su bliže označene i opisane u izreci dopunskog rješenja prvostepenog organa od 2. marta 2015. godine), i isplatu naknade po tom osnovu.
6. Prvostepeni organ je apelantu dostavio obavijest od 12. decembra 2013. godine u kojoj je ukazano da su određene nekretnine, koje su predmet apelantovog zahtjeva, upisane kao javno dobro, te da kao takve ne mogu biti prometovane, te je prvostepeni organ predložio da Skupština općine Gacko, s ciljem rješavanja prethodnog pitanja, donese odluku kojom bi se utvrdilo da li je dio određene nekretnine izgubio status nekretnine u općoj upotrebi. Zatim, drugostepeni organ je proslijedio prvostepenom organu primljenu „direktnu“ žalbu protiv obavijesti od 12. decembra 2013. godine, nakon čega je prvostepeni organ donio zaključak od 7. februara 2014. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za pokretanje postupka iz istih razloga koji su navedeni u obavijesti prvostepenog organa od 12. decembra 2013. godine.
7. Rješenjem drugostepenog organa od 28. februara 2014. godine poništen je zaključak od 7. februara 2014. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Apelant je 8. decembra 2014. godine proširio zahtjev za eksproprijaciju na još jednu nekretninu. Na usmenoj raspravi koja je održana 25. decembra 2014. godine utvrđeno je da je Skupština općine Gacko na sjednici održanoj 23. decembra 2013. godine donijela odluku kojom je utvrđeno da su određene nekretnine (koje su predmet apelantovog zahtjeva) izgubile status nekretnina u općoj upotrebi, te da je rješenjem prvostepenog organa od 16. juna 2014. godine na tim nekretninama apelantu priznato pravo vlasništva. U toku postupka provedeno je vještačenje po vještaku geodetske struke.
8. Dopunskim rješenjem prvostepenog organa broj 21.17/473-139/13 od 2. marta 2015. godine dopunjeno je rješenje od 17. marta 2008. godine tako što je usvojen apelantov zahtjev i eksproprirane su nekretnina I, nekretnina II i nekretnina III, dok je odbijen zahtjev za donošenje dopunskog rješenja za eksproprijaciju ostalih nekretnina bliže navedenih u izreci rješenja.
9. Rješenjem Republičke uprave Banjaluka broj 21.05/473-115/15 od 30. jula 2015. godine odbijena je žalba Mješovitog holdinga „Elektroprivreda“ Republike Srpske, Trebinje, Zavisno preduzeće Rudnik i Termoelektrana Gacko a.d. Gacko podnesena protiv dopunskog rješenja od 2. marta 2015. godine.
10. Apelant je 16. oktobra 2015. godine podnio zahtjev prvostepenom organu da se zakaže rasprava za procjenu ekspropriranih nekretnina. Prvostepeni organ je aktom od 22. augusta 2016. godine apelantu ponudio naknadu za eksproprirane nekretnine u određenom novčanom iznosu, koju ponudu apelant nije prihvatio.
11. Prvostepeni organ je 2. oktobra 2016. godine prvostepenom sudu dostavio dopunsko rješenje o eksproprijaciji radi određivanja naknade u sudskom postupku za eksproprirane nekretnine.
12. Rješenjem Osnovnog suda broj 95 1 V 007288 17 V 2 od 25. juna 2018. godine određena je pravična novčana naknada za eksproprirane nekretnine (novčani iznosi pojedinačno navedeni za nekretnine I, II i III), te je obavezan korisnik eksproprijacije da apelantu isplati ukupan novčani iznos od 22.544,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove vanparničnog postupka. Prvostepenim rješenjem odbijen je apelantov zahtjev da se utvrdi pravična novčana naknada za ograde i voćne zasade koji se nalaze na ekspropriranim nekretninama. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je, između ostalog, naveo da je 16. marta 2018. godine izvršen uviđaj na licu mjesta uz prisustvo vještaka geodetske struke, vještaka poljoprivredne struke i vještaka građevinske struke, te je izvršen uvid u pismene nalaze navedenih vještaka, kao i dopune nalaza vještaka poljoprivredne struke i vještaka građevinske struke. Dalje, da je prihvaćena procjena tržišne vrijednosti ekspropriranih nekretnina iz osnovnog nalaza vještaka poljoprivredne struke (bliže navedeno u obrazloženju rješenja). Osnovni sud je naveo da dopunskim rješenjem nije izvršena eksproprijacija ograda, voćnih zasada i šumskog rastinja koji su se nalazili na ekspropriranim nekretninama, a apelant žalbom nije osporavao dopunsko rješenje, tako da je ono postalo pravomoćno i čini pravni osnov za sporazumno određivanje naknade za eksproprirane nekretnine, a ne za ograde, voćna stabla i šumsko rastinje.
13. Rješenjem Okružnog suda broj 95 1 V 007288 18 Gž od 30. oktobra 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba korisnika eksproprijacije podnesena protiv dijela prvostepenog rješenja u kojem je određena naknada za nekretninu III i u tom dijelu je potvrđeno prvostepeno rješenje. Istim rješenjem djelimično je uvažena apelantova žalba i ukinuto prvostepeno rješenje u dijelu u kojem je odbijen apelantov zahtjev kojim je tražio da se utvrdi pravična naknada za ograde i voćne zasade koji se nalaze na ekspropriranim nekretninama i u tom dijelu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. Drugostepenim rješenjem odbijena je apelantova žalba u dijelu u kojem je prvostepenim rješenjem određena naknada za nekretninu I i u tom dijelu potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je, između ostalog, naveo da su vještak poljoprivredne i vještak građevinske struke u nalazima i mišljenjima procijenili vrijednost ograde i zasada na ekspropriranim nekretninama. Dalje, da je u obrazloženju dopunskog rješenja o eksproprijaciji navedeno da je na nekretnini II uništena ograda, ali da je prema fotoskici i planu čitavom dužinom postojao kameni zid. Nadalje, da je na nekretnini III uništena ograda, ali da se na fotoskici i planu vidi kamena ograda u određenoj dužini. Nadalje, da je u dopunskom rješenju navedeno da je apelant tražio da mu se na nekretninama koje su predmet prijedloga za donošenje dopunskog rješenja „uzme u obzir“ i postojeća ograda. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud trebao utvrditi da li je apelantu u ranijem postupku eksproprijacije isplaćena naknada za ograde i zasade koji su se nalazili na nekretninama koje su eksproprirane dopunskim rješenjem, pa tek onda odlučiti o pravu na naknadu za ograde i zasade.
14. Rješenjem Osnovnog suda broj 95 1 V 007288 19 V 3 od 27. novembra 2019. godine određena je pravična novčana naknada za eksproprirane ograde na nekretnini III u iznosu od 4.423,28 KM, te je obavezan korisnik eksproprijacije da apelantu isplati taj novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da korisnik eksproprijacije apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.965,00 KM. Istim rješenjem prvostepeni sud je odbio apelantov zahtjev da se odredi pravična naknada za ograde, voćne zasade i šumsko rastinje.
15. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je, postupajući po uputama drugostepenog suda, na glavnoj raspravi saslušao vještake geodetske, poljoprivredne i građevinske struke radi pojašnjenja pismenih nalaza, te je saslušao apelanta i svjedoka T. M. Osnovni sud je ukazao da je vještak građevinske struke, u svom iskazu datom na glavnoj raspravi, naveo koja je tržišna vrijednost ograda u odnosu na nekretninu III (novčani iznos koji je određen u izreci prvostepenog rješenja). Nadalje, da se vještak poljoprivredne struke izjasnio da je pogrešno obračunao tržišnu vrijednost voćnih zasada i šumskog rastinja na nekretnini I umjesto na parceli koja nosi drugačiju oznaku, preciznije označenoj u obrazloženju rješenja. Osnovni sud je naveo da iz apelantovog iskaza proizlazi da je on saglasan da se u skladu s uputama koje je dao drugostepeni sud utvrdi pravična naknada za ograde koje se nalaze na nekretnini III. Zatim, da apelant u postupku eksproprijacije nije izjavljivao žalbu u ostavljenom zakonskom roku, tako da je dopunsko rješenje postalo pravomoćno. Osnovni sud je naveo da je u toku konkretnog postupka ustanovio da se na nekretnini III nalaze ograde, pa je u skladu s odredbama člana 30. tačka g) Zakona o eksproprijaciji utvrdio da apelantu pripada pravo na novčanu naknadu za ograde na toj nekretnini. Također, da smatra da je utvrđena tržišna vrijednost ograda na nekretnini III realna i pravična naknada.
16. Osnovni sud je naveo da Okružni sud u drugostepenom postupku nije cijenio pravičnu naknadu koja je utvrđena u prvostepenom postupku za nekretninu II, što znači da je prvostepeno rješenje u dijelu koji se odnosi na tu nekretninu pravomoćno. Osnovni sud je naveo da je odbio apelantov zahtjev da mu se isplati novčana naknada za ograde za nekretninu koja nosi drugačiju oznaku i nekretninu II jer je neosnovan i suprotan provedenim dokazima. Nadalje, da je odluku o troškovima postupka donio u skladu sa članom 27. Zakona o vanparničnom postupku. Osnovni sud je naveo od čega se sastoje troškovi vanparničnog postupka (bliže navedeno u obrazloženju rješenja), te da su u skladu s uputama iz drugostepenog rješenja obračunati ukupni troškovi nastali u vanparničnom postupku. Zatim, da su troškovi specificirani u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad advokata tarifni br. 2. i 9. i člana 9, a nisu priznati troškovi preko dosuđenog iznosa jer su u suprotnosti s advokatskom tarifom. Osnovni sud je naveo da je odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova zastupanja u upravnom, odnosno postupku eksproprijacije, jer ti troškovi nisu prouzrokovani u sudskom – vanparničnom postupku. Osnovni sud je naveo da je apelant uspio u postupku sa 72%, pa su mu dosuđeni troškovi postupka u naprijed navedenom iznosu.
17. Rješenjem Okružnog suda broj 95 1 V 007288 20 Gž 2 od 22. maja 2020. godine odbijena je apelantova žalba u odnosu na odluku o glavnoj stvari i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 27. novembra 2019. godine. Drugostepenim rješenjem uvažena je žalba korisnika eksproprijacije u odnosu na odluku o troškovima postupka, pa je odluka o troškovima postupka preinačena tako što je korisnik eksproprijacije obavezan da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.165,00 KM umjesto iznosa od 5.965,00 KM.
18. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, u ponovnom postupku, odredio naknadu za ograde koje su se nalazile na nekretnini III. Dalje, da je visina naknade određena prema nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke. Okružni sud je ukazao da na nekretnini III nisu postojali voćni zasadi ni ostalo šumsko rastinje. Također, da je vještak poljoprivredne struke ranije pogrešno označio da su se voćni zasadi i šumsko rastinje nalazili na nekretnini I, umjesto na nekretnini koja nosi drugačiju oznaku, kako se o tome izjasnio i sam vještak poljoprivredne struke, a što je u saglasnosti s izjašnjenjem vještaka geodetske struke. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno obrazložio da je naknada koja je utvrđena u prvostepenom postupku za nekretninu II određena ranijim rješenjem od 25. juna 2018. godine i da je to rješenje u odnosu na tu nekretninu pravomoćno. Okružni sud je ukazao da nisu osnovani žalbeni navodi da je vještak geodetske struke „doveo u zabludu sud“ na apelantovu štetu, jer takvu tvrdnju apelant ničim nije dokazao. Zatim, da iz zapisnika od 21. oktobra 2019. godine ne proizlazi da je apelant osporavao iskaz vještaka geodetske struke, ni iskaz vještaka poljoprivredne struke. U vezi s tim, da nakon što se vještak geodetske struke izjasnio o pogrešnom upisu vještaka poljoprivredne struke, da je vještak poljoprivredne struke doslovno izjavio da na nekretnini III nisu postojali voćni zasadi i ostalo šumsko rastinje. Također, da je vještak poljoprivredne struke, prilikom obračuna tržišne vrijednosti voćnih zasada i šumskog rastinja, pogrešno napisao da se radi o nekretnini I, a treba da bude nekretnina koja nosi drugačiju oznaku, kako je to pojasnio i vještak geodetske struke. Okružni sud je naveo da je korisnik eksproprijacije osnovano u žalbi ukazao na nepravilno dosuđene troškove vanparničnog postupka. U vezi s tim, da prema zauzetoj sudskoj praksi (npr. Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 V 019749 17 Rev od 11. oktobra 2017. godine) vanparnični postupak utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine ima karakter ostalih postupaka iz člana 2. tarifnog broja 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata. Okružni sud je naveo da je troškove vanparničnog postupka prvostepeni sud dosudio pogrešno primjenjujući tarifni broj 2 iz člana 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata, pa su apelantovom punomoćniku, u skladu s tom tarifom, priznati troškovi za prisustvo na ročištima. Zatim, da nije osnovan žalbeni navod da apelant nije imao pravo na troškove prevoza na relaciji Beograd-Nevesinje, te je neosnovan žalbeni prigovor da je prvostepeni sud dosudio previsok iznos kao trošak prevoza apelantovog punomoćnika na relaciji Gacko-Nevesinje, jer prema članu 9. stav 4. navedene tarife za upotrebu vlastitog automobila advokatu pripada naknada u visini od 30% cijene litre goriva za svaki pređeni kilometar puta.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
19. Apelant je naveo da je u predmetnom postupku povrijeđen član 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
20. Apelant je naveo da su u konkretnom slučaju ostale nerazjašnjene činjenice u odnosu na ograde, voćne zasade i šumsko rastinje na ekspropriranom zemljištu. Apelant je naveo da je zbog toga tražio da drugostepeni sud, u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), čije se odredbe shodno primjenjuju u vanparničnom postupku, održi raspravu i da se pozovu vještaci poljoprivredne, građevinske i geodetske struke i razjasni činjenično stanje, o čemu drugostepeni sud nije odlučio. Apelant je naveo da je vještak poljoprivredne struke u dopunskom nalazu utvrdio vrijednost voćnih zasada, što mu nije dosuđeno, dok za rastinje nije vršena procjena jer je ono ostalo apelantu na korištenje (nije posječeno). Dalje, da je nekretnina koja nosi drugačiju oznaku, u dopunskom rješenju o eksproprijaciji označena kao nekretnina I. Također, da su redovni sudovi povrijedili odredbe člana 160. stav 2. i člana 163. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku. Zatim, da je oštećen za troškove vanparničnog postupka koji su obračunati suprotno Advokatskoj tarifi, te je naveo da su Tarifnim brojem 3, na koji se pozvao drugostepeni sud, propisani ostali postupci (u neprocjenjivim predmetima). Apelant je naveo da je ovaj postupak procijenjen i zavisan je od visine naknade za eksproprirane nekretnine, te da vrijednost eksproprirane nekretnina prelazi iznos od 50.000,00 KM. U odnosu na navode o dužini trajanja postupka apelant je naveo da je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kako pred upravnim organima tako i pred redovnim sudovima. Apelant je naveo da je postupak pred prvostepenim organom i redovnim sudovima neopravdano dugo trajao iako je Zakonom o eksproprijaciji propisano da je ovaj postupak hitan. U vezi s tim, apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka isplati iznos od 5.000,00 KM.
II.Odgovori na apelaciju
21. Osnovni sud je naveo da je u okviru prvostepenog postupka pravilno primijenjeno procesno i materijalno pravo, te da nije bilo kršenja prava na koja se pozvao apelant.
22. Drugostepeni organ je naveo da u upravnom postupku pred tim organom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.
23. Prvostepeni organ je naveo da apelant nije pristao na ponudu naknade od strane korisnika eksproprijacije, te je predmetni spis po službenoj dužnosti dostavljen Osnovnom sudu na postupanje.
24. Korisnik eksproprijacije je naveo da u predmetnom postupku nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji.
V.Relevantni propisi
25. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 36/09 i 91/16) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2. stav (2) (2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 159. stav (2) (2) Postupak iz stava 1. ovog člana je hitan i sud će odrediti ročište iz člana 160. ovog zakona u roku od 15 dana, računajući od dana kada je sud zaprimio predmet organa uprave po kojem korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnim organom uprave nisu postigli saglasnost o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.
Član 160.
(1) Sud će odrediti ročište na kojem će omogućiti učesnicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, koji se pribavljaju po službenoj dužnosti.
(2) Sud će na ročištu izvesti i druge dokaze koje učesnici predlože, ako nađe da to ima značaja za određivanje naknade, a po potrebi odredit će i vještačenje.
26. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 1. i 2.
Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.
VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. U konkretnom slučaju apelant apelacijom osporava Presudu Okružnog suda broj 95 1 V 007288 20 Gž 2 od 22. maja 2020. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporena presuda apelantovom punomoćniku dostavljena 13. juna 2020. godine, a da je apelant podnio apelaciju 8. jula 2020. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo iz člana 1. Evropske konvencije (obaveza poštovanja ljudskih prava).
Pravo na pravično suđenje
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
34. Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem se utvrđivala naknada za eksproprirane nekretnine, dakle, predmet je građansko-pravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u konkretnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
U odnosu na osporenu odluku
35. Ustavni sud zapaža da se suština apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije svodi na tvrdnje o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa, te tvrdnju da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu presudu. Povredu prava na pravično suđenje apelant nalazi u tome što drugostepeni sud nije održao raspravu, te u odluci o troškovima postupka. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
36. Također, Ustavni sud ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove, između ostalog, da obrazlože svoje presude. Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente. Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi Evropski sud, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, stav 29, vidi, Ustavni sud, odluke br. U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Evropski sud i Ustavni sud su u brojnim odlukama ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali istovremeno imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36. i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). Pri tome, pravo na obrazloženu presudu dopušta višim sudovima da samo podrže razloge koje su niži sudovi naveli kao obrazloženje, bez potrebe da te razloge ponavljaju (vidi Evropski sud, Hirvisaari protiv Finske, presuda od 27. septembra 2001. godine, aplikacija broj 49684/99, stav 32).
37. U odnosu na navode da Okružni sud nije po apelantovom prijedlogu održao raspravu, Ustavni sud ističe da je odredbom člana 217. stav 1. ZPP propisano: „Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave“, a da je stavom 2. propisano: „Drugostepeni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred drugostepenim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredbi parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred drugostepenim sudom.“ Ustavni sud ukazuje da se radi o primjeni procesno-pravne odredbe iz čije formulacije nedvosmisleno proizlazi da joj je svrha uspostavljanje diskrecionog ovlaštenja na strani drugostepenog suda u situaciji kada taj sud procijeni da bi raspravu trebalo održati radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, kao i kada ocijeni da je to potrebno zbog povreda parničnog postupka u prvostepenom postupku. S obzirom na to, Ustavni sud ne nalazi da je Okružni sud proizvoljno postupio kada u konkretnom slučaju nije održao raspravu prilikom odlučivanja o apelantovoj žalbi (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 4819/17 od 31. januara 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
38. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se spor pred redovnim sudovima vodio radi određivanja naknade za eksproprirano zemljište jer apelant i korisnik eksproprijacije nisu postigli sporazum o pravičnoj naknadi. Nadalje, da je u konkretnom slučaju sporna naknada koja je određena u predmetnom postupku, a koja se odnosi na ograde, voćne zasade i šumsko rastinje. U vezi s tim, iz obrazloženja osporene presude proizlazi da su pred prvostepenim sudom (prva faza postupka) kao dokazi provedena vještačenja po vještacima poljoprivredne, geodetske i građevinske struke i izvršeni uvidi u pismene nalaze vještaka, kao i dopune nalaza vještaka poljoprivredne i građevinske struke. Zatim, da je prvostepeni sud u ponovnom postupku saslušao navedene vještake kako bi pojasnili pismene nalaze, odnosno izjasnili na okolnost postojanja ograda, voćnih zasada i šumskog rastinja na ekspropriranom zemljištu. Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 160. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, za koje apelant u apelaciji navodi da su proizvoljno primijenjene, propisano da će sud na ročištu izvesti i druge dokaze koje predlože učesnici, ako to ima značaja za određivanje naknade, a po potrebi će odrediti i vještačenje. Dakle, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, nasuprot apelantovim tvrdnjama, postupio u skladu s navedenim članom Zakona o vanparničnom postupku i odredio vještačenja u konkretnom predmetu, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud zapaža da iz činjenica konkretnog predmeta ne proizlazi da je apelant, shodno navedenoj zakonskoj odredbi, predlagao druge dokaze u toku postupka pred prvostepenim sudom. Također, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud razmotrio apelantove žalbene navode u vezi s tvrdnjom da je vještak geodetske struke doveo sud u zabludu i obrazložio zbog čega takvi navodi ne mogu utjecati na drugačije odlučenje u konkretnom predmetu. U odnosu na apelantov navod da je oštećen u odnosu na troškove vanparničnog postupka, Ustavni sud zapaža da je rješenjem drugostepenog suda uvažena žalba korisnika eksproprijacije u odnosu na odluku o troškovima postupka i odluka o troškovima postupka preinačena (dosuđen manji iznos nego prvostepenim rješenjem), te da je drugostepeni sud u obrazloženju rješenja naveo detaljne razloge za svoju odluku (vidi tačku 18. ove odluke) tako da Ustavni sud apelantove navode u odnosu na odluku o troškovima postupka smatra neosnovanim.
39. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu neosnovana i da nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na suđenje u razumnom roku Relevantna načela
40. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir
41. Ustavni sud zapaža da je apelant 9. augusta 2013. godine prvostepenom organu podnio zahtjev za eksproprijaciju i isplatu naknade za eksproprirane nekretnine, a da je postupak okončan rješenjem Okružnog suda od 22. maja 2020. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao šest godina i oko devet mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka
42. U konkretnom slučaju radi se o vanparničnom postupku koji se vodio radi eksproprijacije i određivanja naknade za eksproprirano zemljište. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, te imajući u vidu da je u konkretnom slučaju provedeno više vještačenja, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o relativno složenom predmetu.
43. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ, postupajući po apelantovom zahtjevu od 9. augusta 2013. godine, dostavio apelantu obavijest od 12. decembra 2013. godine kojom ga je obavijestio da su određene nekretnine upisane kao javno dobro. Zatim, prvostepeni organ je donio zaključak od 7. februara 2014. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za pokretanje postupka, nakon čega je rješenjem drugostepenog organa od 28. februara 2014. godine poništen zaključak i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Također, apelant je u toku postupka proširio zahtjev za eksproprijaciju na još jednu nekretninu. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ donio dopunsko rješenje o eksproprijaciji 2. marta 2015. godine, dakle nakon godinu i oko sedam mjeseci od dana podnošenja zahtjeva. Odlučujući u žalbenom postupku, drugostepeni organ je donio rješenje nakon pet mjeseci (računajući od dana donošenja dopunskog rješenja).
44. S obzirom na to da nije postignut sporazum o naknadi pred prvostepenim organom za eksproprirano zemljište, predmetni spis je 2. oktobra 2016. godine dostavljen Osnovnom sudu na postupak određivanja naknade. Ustavni sud zapaža da je postupak pred redovnim sudovima trajao tri godine i osam mjeseci, u kojem periodu su donesene četiri odluke. U vezi s tim, Osnovni sud je prvostepenu odluku donio nakon godinu i šest mjeseci, dok je drugostepeni sud odluku o žalbi donio nakon četiri mjeseca. Zatim, u ponovnom postupku, prvostepeni sud je donio odluku nakon nešto duže od jedne godine, računajući od datuma donošenja drugostepenog rješenja, a drugostepeni sud je postupak okončao odlukom od 22. maja 2020. godine, dakle žalbeni postupak u ovoj fazi je trajao šest mjeseci, računajući od datuma donošenja prvostepenog rješenja.
45. Sagledavajući navedeno, Ustavni sud smatra da su prvostepeni i drugostepeni organ, te redovni sudovi preduzimali aktivnosti u predmetnoj pravnoj stvari, te da su u relativno razumnim vremenskim periodima donosili odluke iz svoje nadležnosti i gdje u okolnostima konkretnog predmeta ponovno razmatranje jednog predmeta poslije upućivanja na nižu sudsku instancu samo po sebi nije posljedica ozbiljnog sistemskog nedostatka (vidi Evropski sud za ljudska prava, Stevanović protiv Srbije, presuda od 9. oktobra 2007. godine, broj predstavke 26642/05, stav 54), već određenih propusta procesne prirode koje su učinili nižestepeni sudovi, a na koje je, radi zaštite apelantovih prava u ovom postupku, odnosno donošenja pravilne i zakonite sudske odluke, ukazala viša sudska instanca. Stoga, iako je postupak trajao šest godina i oko devet mjeseci, te iako se prema zakonskim odredbama radi o postupku koji je hitne prirode (određivanje naknade), imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog predmeta, posebno da se radilo o relativno složenom predmetu, da su prvostepeni i drugostepeni organ donijeli dva meritorna rješenja, te jedan zaključak i jedno procesno rješenje, da su redovni sudovi donijeli četiri meritorna rješenja, kao i okolnost da je apelant do konačne odluke u predmetu došao prije podnošenja apelacije, Ustavni sud smatra da nema elemenata koji ukazuju da su prvostepeni i drugostepeni organ, te redovni sudovi namjerno odugovlačili predmetni postupak, niti ima elemenata koji ukazuju da su oni zloupotrijebili svoja ovlaštenja, te na takav način suštinski ugrozili načelo efikasnog rukovođenja (kontroliranja) postupka na apelantovu štetu. Stoga, Ustavni sud nalazi da u okolnostima konkretnog predmeta nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
46. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da u ovom segmentu nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
47. Apelant smatra da mu je prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim tvrdnjama kao i u odnosu na pravo na pravično suđenje (činjenično stanje i primjena pozitivnopravnih propisa), koje je Ustavni već razmatrao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je zaključio da su neosnovani. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani. Ostali navodi
48. Apelant je naveo da je u predmetnom postupku povrijeđen član 1. Evropske konvencije (obaveza poštovanja ljudskih prava). Ustavni sud zapaža da je apelant paušalno naveo da je povrijeđen navedeni član Evropske konvencije, a imajući u vidu sadržaj ove odredbe, Ustavni sud se neće upuštati u bilo kakvu ocjenu tih navoda.
VIII.Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je Okružni sud jasno obrazložio na osnovu čega je donesena odluka o naknadi u ponovnom postupku, pri čemu nisu proizvoljno primijenjene relevantne odredbe Zakona o vanparničnom postupku i ZPP. Također, ne postoji ni povreda prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje, jer je konkretni postupak trajao ukupno šest godina i oko devet mjeseci, u okviru kojeg perioda su prvostepeni i drugostepeni organ, te redovni sudovi preduzimali procesne radnje i donijeli šest meritornih odluka (dva rješenja su donijeli prvostepeni i drugostepeni organ, uz jedan zaključak i jedno procesno rješenje, a redovni sudovi četiri meritorna rješenja), što se u ocjeni dužine trajanja postupka u cjelini, u okolnostima konkretnog slučaja, ne može smatrati nerazumno dugim trajanjem postupka.
50. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada navode o kršenju ovog prava apelant, u suštini, vezuje za proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu pozitivnopravnih propisa, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
51. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
52. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić