Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1524/20 (S.H, N.H, I.H. i F.H.)

Odluka donesena 16. 12. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Uknjižba
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Dosjelost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1524/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 12. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 16. decembra 2021. godine, u predmetu broj AP-1524/20, rješavajući apelaciju S.H. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.H, N.H, I.H. i F.H.

podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 011266 19 Gž od 29. novembra 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. S.H, N.H, I.H. i F.H. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Ulišnjaka koje zastupa Eldin Bašić, advokat iz Maglaja, podnijeli su 17. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 011266 19 Gž od 29. novembra 2019. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Zavidovićima – Zemljišnoknjižni ured Maglaj (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-0-DN-17-00 4105 od 3. aprila 2019. godine uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak precizirani broj u katastarskoj općini Ulišnjak (u daljnjem tekstu: uspostavljeni zk. uložak ili novi zk. uložak). Dozvoljen je na osnovu člana 7. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama) i Prijavnog lista Službe za urbanizam, geodetske i imovinsko

- pravne poslove općine Maglaj broj: 410/2017 od 30. juna 2017. godine (u daljnjem tekstu: Prijavni list) upis u A list uspostavljenog zk. uloška parcele označene kao precizirana k.č. (pobliže opisana u izreci tog rješenja; u daljnjem tekstu: predmetna k.č. ili k.č. novog premjera). Na osnovu člana 69. Zakona o zemljišnim knjigama, dozvoljena je uknjižba prava vlasništva u koloni upisi B lista uspostavljenog zk. uloška u korist Državne svojine, sa dijelom od 1/1. Na osnovu člana 32. stav 2. Zakona o šumama Zeničko-Dobojskog kantona („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, broj 8/13; u daljnjem tekstu: Zakon o šumama) dozvoljen je upis zabilježbe organa upravljanja u koloni upisi B lista uspostavljenog zk. uloška u korist Zeničko-dobojskog kantona- Kantonalne uprave za šumarstvo. Takođe, zatvoren je zemljišnoknjižni uložak pobliže opisan u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: stari zk. uložak) u odnosu na katastarsku česticu (u daljnjem tekstu: k.č. starog premjera) takođe pobliže označenu u izreci rješenja u skladu sa članom 73. stav 1. tačka 4. i članom 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama, te je određeno da na nekretnini A lista nema tereta niti drugih ograničenja.

3. Općinski sud je u obrazloženju rješenja ukazao da se u konkretnom slučaju radi o postupku sistematskog usklađivanja zemljišne knjige sa novim katastarskim premjerom, koji se provodi, između ostalih, i za katastarsku opštinu Ulišnjak, u sklopu državnog Projekta registracije nekretnina, a u skladu s odredbama od čl. 63. do čl. 75. Zakona o zemljišnim knjigama i člana 88. st. 1. i 2. istog Zakona. Iz obrazloženja rješenja dalje proizilazi da je Općinski sud, postupajući po odredbama člana 67. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama, javnim objavljivanjem najavio da predstoji uspostavljanje zemljišno-knjižnog uloška za nekretninu pobliže opisanu u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina ili predmetno zemljište), te da je tekst ove najave objavljen u „Službenom glasniku BIH“, „Službenim novinama Federacije BiH“, u dva dnevna lista koja su dostupna u cijeloj BiH („Večernji list“ i „Dnevni avaz“), na oglasnoj ploči suda i općine, lokalnom elektronskom mediju („RTV Maglaj“) i na mjestima uobičajenim za oglašavanje u predmetnim katastarskim općinama, kao i da su najavom pozvana sva lica koja polažu pravo vlasništva ili neko drugo pravo na predmetnoj nekretnini da svoje pravo prijave u roku od 60 dana od dana najave podneskom u dva primjerka i da podnesu dokaze za isto.

4. Općinski sud je konstatovao da je Služba za urbanizam, geodetske i imovinsko - pravne poslove općine Maglaj (u daljnjem tekstu Služba) po službenoj dužnosti za predmetnu nekretninu dostavila Prijavni list i kopiju katastarskog plana, uvidom u koje je utvrđeno da nekretnini označenoj kao k.č. novog premjera, odgovara nekretnina označena kao k.č. starog premjera, upisana u stari zk. uložak, označena kao „njiva“ površine 1763 m². Uvidom u Prijavni list, Općinski sud je utvrdio da su apelanti upisani kao posjednici na predmetnoj nekretnini po novom premjeru sa dijelom po ¼. Takođe, uvidom u Prijavni list, Općinski sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u Zemljišnoj knjizi, a koja se vodila po starom premjeru, uknjižena kao Državna svojina (Državni ERAR FNRJ sa upisanom zabilježbom da je organ upravljanja i korištenja nekretninom Šumsko gazdinstvo Tvornice Natron u Maglaju) sa dijelom 1/1, a što je potvrđeno i uvidom u Zemljišnu knjigu od strane tog Suda. Imajući u vidu da iz stanja spisa proizilazilo da je predmetna nekretnina u državnoj svojini i da je samovlasno zauzeta (uzurpirana) od strane aktuelnih posjednika (apelanta) ili njihovog pravnog prednika, Općinski sud je ukazao da je dopisom od 26. oktobra 2018. godine, u skladu sa čl. 64. i 66. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama, pozvao stranke u postupku i druge relevantne subjekte, da najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema tog dopisa, Sudu dostave obavijesti, informacije ili isprave iz kojih je vidljivo da li je za predmetnu nekretninu vođen postupak raspravljanja uzurpacije, odnosno da li aktuelni upisani posjednici (apelanti) imaju valjan pravni osnov za sticanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Općinski sud je konstatovao da je Služba, postupajući po tom dopisu, obavijestila da u dostupnoj službenoj evidenciji i dokumentaciji nije pronađen spis, niti dokumentacija o vođenju postupka raspravljanja uzurpacije za predmetnu nekretninu. Takođe, konstatovao je da se aktuelni posjednici (apelanti) nisu izjasnili na navedeno traženje do dana donošenja rješenja.

5. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je na osnovu provedenih dokaza, a u skladu sa čl. 3, 7. i 69. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama odlučio kao u izreci rješenja. Naime, Općinski sud je obrazložio da je članom 32. stav 2. Zakona o šumama propisano da državnim šumama i šumskim zemljištem upravlja Vlada putem Ministarstva i Kantonalne uprave, pod uslovima predviđenim ovim Zakonom. Takođe, ukazao je da je stavom 3. citiranog člana propisano da se pravo vlasništva nad državnim šumama i šumskim zemljištem ne može se steći njihovim korištenjem ili zauzimanjem bez obzira na period trajanja istog, odnosno dosjelošću. Općinski sud je konstatovao da je toku postupka utvrđeno da je predmetna nekretnina u pravnom režimu “državnih šuma i šumskog zemljišta”, a da to proizilazi iz zemljišnoknjižnog stanja starog premjera, u smislu odredbe člana 64 stav 1. tač 4. i 5. Zakona o zemljišnim knjigama. Vezano za posjedovno stanje aktuelnih posjednika upisanih u katastru (apelanata), Općinski sud je ukazao da su isti ili njihov pravni prednik posjed u katastru stekli uspostavom aerofotogrametrijskog premjera 1. januara 1974.godine (uspostava novog katastarskog premjera, u narodu poznato “avionsko snimanje”). Međutim, imajući u vidu Zakonom predviđenu zabranu sticanja prava vlasništva na osnovu dosjelosti nad državnim šumama i šumskim zemljištem, te utvrđenu činjenicu da za predmetnu nekretninu nije vođen postupak priznanja prava vlasništva na uzurpiranim nekretninama, Općinski sud je zaključio da aktuelni posjednici iz katastra (apelanti) nemaju valjan pravni osnov za sticanje i upis prava vlasništva u Zemljišnoj knjizi. Imajući u vidu da je identifikacijom nekretnine koja je sadržana u Prijavnom listu utvrđeno kako se radi o istoj nekretnini po starom i novom premjeru, a da za tu nekretninu nije moguće povezati pravne osnove upisa, Općinski sud je zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz člana 88. stav 2. Zakona o zemljišnim knjigama. Shodno navedenom, te konstatujući da je u skladu sa važećim propisima najavljena uspostava zk. uloška za predmetnu nekretninu i da istoj u ostavljenom roku niko nije prigovarao, Općinski sud je ocijenio da ne postoje smetnje za uspostavu novog zk. uloška i upis predmetne nekretnine u zemljišnu knjigu kao u izreci.

6. Apelanti su podnijeli žalbu protiv rješenja Općinskog suda. Kantonalni sud je rješenjem broj 04 0 Dn 011266 19 Gž od 29. novembra 2019. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje.

7. Imajući u vidu činjenično utvrđenje Općinskog suda, te činjenicu da je dopis Općinskog suda 26. oktobra 2018. godine, zaprimljen od strane apelanata 27. novembra 2018. godine (a na koji dopis apelanti nisu odgovorili), Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja zaključio da je Općinski sud pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje i da je za svoju odluku dao jasno i valjano obrazloženje koje apelanti žalbom nisu doveli u pitanje. Pri tome, ukazao je da situacija kada ne postoji pravnosnažno rješenje nadležnog organa o okončanom postupka rješavanja uzurpacije društvenog zemljišta, upućuje na zaključak da aktuelni posjednici iz katastra (apelanti) nemaju valjan pravni osnov za sticanje i upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Takođe, Kantonalni sud je konstatovao da je, nasuprot navodima žalbe, Općinski sud ispravno zaključio da je predmetna nekretnina u pravnom režimu „državnih šuma i šumskog zemljišta". Kantonalni sud je konstatovao da to proizilazi iz zemljišnoknjižnog stanja starog premjera, pri čemu se ispravno Općinski sud pozvao na odredbe člana 64. stav 1. tačka 4. i 5. Zakona o zemljišnim knjigama. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je navedeno Općinski sud utvrdio upravo koristeći se podacima iz zemljišne knjige (prijavnog lista) kao i podacima stari katastarskih planova i operata. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da to sasvim jasno proizilazi i iz činjenice da je u smislu organa upravljanja i korištenja predmetne nekretnine upis glasio na Šumsko gazdinstvo Tvornice Natron u Maglaju. Takođe, konstatovao je da to proizilazi iz navoda žalbe da šuma koja ,,veže“ za njihove parcele jeste u privatnom vlasništvu fizičkih lica.

8. Kantonalni sud je ocijenio da je neosnovan žalbeni prigovor da je predmetna nekretnina u vlasništvu apelanta i da se radi o zemljištu koje je njihov otac A.H. kupio 14. marta 1953. godine od strane nepoznate osobe. Naime, imajući u vidu da iz stanja spisa proizilazi da je predmetna nekretnina u državnoj svojini i da je uzurpirana od strane prednika apelanata, koji kao aktuelni posjednici nemaju valjan pravni osnov za sticanje prava vlasništva i upis prava vlasništva u zemljišne knjige, Kantonalni sud je konstatovao da ovaj žalbeni navod ne može dovesti do drugačijeg zaključka od onog koji je izveo Općinski sud. Pri tome, Kantonalni sud je ukazao da u slučaju da se radi o nekretnini koja je uzurpirana, a što u samoj žalbi nije osporeno, već da je naprotiv uz žalbu dostavljen zaključak precizirani broj od 1. jula 1989.godine iz kojeg proizilazi da je po službenoj dužnosti pokrenut upravni postupak rješavanja uzurpacije državnog zemljišta, da je potrebno pravnosnažno rješenje nadležnog organa o okončanom postupka rješavanja uzurpacije društvenog zemljišta, kako bi postojao valjan pravni osnov za upis u zemljišnu knjigu. U vezi sa tim, Kantonalni sud je konstatovao da apelanti ne tvrde da postoji takvo rješenje, niti su takvo rješenje dostavili. Pored toga, Kantonalni sud je ocijenio da se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da je bilo potrebno otvaranje posebnog postupka i zakazivanje ročišta na kom bi se raspravila sporna pitanja. Naime, ukazao da je apelantima data mogućnost da učestvuju u ovom postupku prije donošenja pobijanog rješenja, a za što im je upućen poseban poziv (dopis) koji su lično primili izuzev apelanta F.K, za kojeg je dopis primio njegov brat apelant N.H. S obzirom na stanje spisa, a u situaciji kada se apelanti nisu odazvali na poziv suda da dostave obavijesti, informacije ili isprave, Kantonalni sud je zaključio da nije bilo neophodno da se održi rasprava. Imajući u vidu sve navedeno, Kantonalni sud je odlučio kao u izreci rješenja.

9. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa tim, apelanti u suštini smatraju da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te u skladu sa tim pogrešno primjenjeno materijalno pravo i da su povrijeđena pravila postupka. Naime, tvrde da predmetno zemljište smatraju svojim vlasništvom jer je njihov otac A.H. kupio to zemljište 14. marta 1953. godine od strane nepoznate osobe, koja je, kako im je to pričao, to zemljište dobila u vlasništvo od države kao zaslugu za učestvovanje u I svjetskom ratu. Smatraju da se, imajući u vidu navedeno, nije radilo o uzurpiranom zemljištu. Takođe tvrde da se to moglo utvrditi uvidom u Zemljišnu knjigu i zakazivanjem ročišta na kojem bi se riješila sporna pitanja. Apelanti tvrde da Općinski sud nije dao obrazloženje zašto smatra da predmetno zemljište spada u kategoriju “državnih šuma i šumskog zemljišta”. Tvrde da to zemljište ne spada ni u šume, niti šumsko zemljište, već da je sam upis u Katastru pokazuje da je to zemljište u naravi voćnjak. Takođe, navode da kada su pozvani dopisom 26. oktobra 2018. godine da daju izjašnjenje vezano za predmetno zemljište, da im je službenik zemljišnoknjižnog ureda rekao da ne preduzimaju ništa.

10. Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 58/02, 19/03, 54/04, 32/19 - OUS FBiH i 94/20 - Rješenje US FBiH). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 64.

Načelo službene provjere i istraživanja činjenica Radi utvrđivanja vlasništva, drugih prava i ograničenja na nekretninama zemljišnoknjižni ured će po službenoj dužnosti poduzeti potrebne provjere i istraživanja i pribaviti odgovarajuće dokaze. Između ostalog, mogu se upotrijebiti slijedeći dokazi:

[…] 4) podaci iz zemljišne knjige;

5) stari katastarski planovi i operati;

[…] Član 66.

Novo uspostavljanje zemljišnoknjižnog uloška (1) Novo uspostavljanje zemljišnoknjižnog uloška vrši se po službenoj dužnosti ili na zahtjev zainteresirane osobe.

(2) Kad treba da se uspostavi novi zemljišnoknjižni uložak tad će zemljišnoknjižni ured zatražiti od općinskog organa za upravu koji vodi katastar dostavu ovjerenog izvoda iz katastra.

Član 69.

Upisi u postupku uspostavljanja (1) U zemljišnu knjigu će se kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava, upisati:

1) osoba koja je od strane zemljišnoknjižnog referenta utvrđena kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava na nekretnini u skladu sa odredbama ovog zakona, 2) osoba čije vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerovatnijim.

[…] Član 88. stav 2.

Novi premjer (2) Ukoliko na osnovu novog premjera nije moguće povezivanje pravnih odnosa sa dosadašnjim nekretninama, ovi zemljišnoknjižni ulošci će se zatvoriti i u postupku uspostave, u skladu sa odredbama ovog zakona, uspostaviti novi.

11. Zakon o šumama („Službene novine Zeničko - dobojskog kantona“, br. 8/13, 4/14 – OUS, 1/15 i 5/21). U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o šumama („Službene novine Zeničko - dobojskog kantona“, br. 8/134, 4/14 – OUS i 1/15), koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

DIO DESETI-UPRAVLJANJE ŠUMAMA

Član 32.

(Upravljanje šumama) (1) Šume i šumsko zemljište su u državnom vlasništvu (u daljnjem tekstu: državne šume) i u privatnom vlasništvu (u daljnjem tekstu: privatne šume).

(2) Državnim šumama i šumskim zemljištem upravlja Vlada putem Ministarstva i Kantonalne uprave, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.

(3) Pravo vlasništva nad državnim šumama i šumskim zemljištem ne može se steći njihovim korištenjem ili zauzimanjem bez obzira na period trajanja istog, odnosno dosjelošću (protokom vremena).

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. U vezi sa apelacionim navodima, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i o pogrešnoj primjeni prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

17. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud zapaža da su Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom i Općinski sud u obrazloženju prvostepene odluke dali jasne, detaljne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je utvrđivanje činjeničnog stanja, te u vezi sa tim, primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud detaljno, jasno i argumentovano obrazložio zašto je u postupku uspostave novog zk. uloška za predmetnu nekretninu dozvolio uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini u korist državne svojine sa dijelom od 1/1, a ne u korist apelanata, za koje je nesporno utvrdio da su katastarskom operatu upisani kao posjednici te nekretnine sa dijelovima od po ¼. Naime, Ustavni sud primjećuje da je u vezi sa tim Općinski sud jasno obrazložio da je, upravo imajući u vidu činjenicu da su apelanti u katastru upisani kao posjednici predmetne nekretnine sa dijelovima od pod ¼, a da je (uvidom u Zemljišnu knjigu) utvrdio da je predmetna nekretnina u Zemljišnoj knjizi koja se vodila po starom premjeru, uknjižena kao Državna svojina (Državni ERAR FNRJ sa upisanom zabilježbom da je organ upravljanja i korištenja nekretninom Šumsko gazdinstvo Tvornice Natron u Maglaju) sa dijelom 1/1, dopisom od 26. oktobra 2018. godine, pozvao, između ostalih, i apelante da u određenom roku dostave obavijesti, informacije ili isprave na okolnost da li apelanti imaju valjan pravni osnov za sticanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Međutim, imajući u vidu da su apelanti nesporno primili taj dopis, a da na isti nisu odgovorili, Općinski sud je na osnovu dokaza dostavljenih od strane Službe i dokaza koje je proveo po službenoj dužnosti, utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o uzurpiranoj nekretnini za koju nije vođen postupak priznanja prava vlasništva (na uzurpiranoj nekretnini), te da je ta nekretnina je u pravnom režimu “državnih šuma i šumskog zemljišta” na kojima se pravo vlasništva ne može steći dosjelošću. Za navedeno je, nasuprot tvrdnjama apelanata, Općinski sud takođe dao jasno, detaljno i argumentovano obrazloženje.

18. Ustavni sud zapaža da je, imajući u vidu navedeno, Općinski sud je zaključio da aktuelni posjednici iz katastra (apelanti) nemaju valjan pravni osnov za sticanje i upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u Zemljišnoj knjizi. Ovaj zaključak prihvatio je kao pravilan i Kantonalni sud u osporenoj odluci, pozivajući se na relevantne propise, te detaljno obrazlažući zašto navodi apelanata, koje su ponovili i u apelaciji, ne mogu uticati na drugačiju odluku. Dakle, imajući u vidu argumentovana, detaljna i jasna obrazloženja redovnih sudova i dovodeći ih u vezu sa relevantnim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama i Zakona o šumama na koje su se pozvali u obrazloženjima prvostepene i osporene odluke, Ustavni sud na nalazi proizvoljnost u postupanju redovnih sudova, pa se ne može zaključiti da je utvrđivanje činjeničnog stanja i primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelantana o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1524/20 (S.H, N.H, I.H. i F.H.) | Sudska praksa | Aktio